ZA razliku od pitomog Đakova, idilične Požege ili miroljubivog Vukovara, dva najveća slavonska grada – Osijek i Slavonski Brod – ne mogu se pohvaliti da spadaju među deset najsigurnijih gradova u Hrvatskoj. Da se Osijek i Slavonski Brod ubrajaju u gradove prilično opasnog življenja saznali smo zahvaljujući stručnom skupu Međunarodne policijske udruge IPA, čiji su sudionici raspravljali kako uspostaviti sigurniju svakodnevnicu. Čitajući crne kronike, uistinu, dva najveća slavonska grada često se spominju: od prometnih nesreća, razbojništava, pljački, i provala – nažalost i ubojstava – do onih blažih, prekršajnih, kao što su remećenje javnog reda i drugi nestašluci.

U našem hrvatskom kontekstu, premijerova poruka mladima: ''Keep hungry, Ostajte gladni'', zvuči zlokobno i prilično gorko. Mnogo gorče nego najava ministra zdravstvenog da će uvesti porez na slatkiše.

Je li to dobra ili loša vijest zavisi od kuta gledanja, o tome jeste li optimist kojemu su i vrane ružičaste, ili pesimist kojemu je i mlijeko crno. Pogledajmo dakle tu činjenicu s optimistične strane. Osijek i Slavonski Brod nisu baš gradovi u kojima se najsigurnije živi, poput Đakova, Požege ili Vukovara, ali to može biti zato što su njihovi stanovnici živahni, dinamični, užurbani i vječno u pokretu. Pa tako aktivni, eksplozivni i nabrijani, razigrani i raspojasani, češće ulete u zonu sumraka, onu s druge strane zakona. I obrnuto: tamo gdje je sve tromo i uspavano, sporo i dosadno, nezanimljivo i svakodnevno i sigurnost je veća. Uklapa se to u stereotip: tromi i debeli, za razliku od živčanih i mršavih, manje su skloni nasilju.

Ovih dana ministar zdravlja, Dario Nakić, obznanio je kako Hrvati spadaju među pet najdebljih nacija u Europskoj uniji. Ministar je ponudio i kako riješiti problem pretilosti: uvest će porez na slatkiše. Dosta je bilo slatkog života! Kad poskupe čokolada, bomboni, sladoled, sokovi, keksi i kolači, smatra ministar zdravlja, nestat će i pretilosti. To je formula slična onoj na koji se način rješava problem džeparenja u javnom prijevozu: tako da se ukine javni prijevoz.

Ministar zdravstveni, doduše, nije nabrojao koje su sredine u Hrvatskoj najdeblje, a koje najmršavije, no kako je Slavonija uvijek i svugdje na repu, a u njenim najvećim gradovima ljudi živčani i na ''kratkom kanapu'', čini se da Osječani i Brođani bitno popravljaju neslavni hrvatski prosjek. Pa još ako ministar stvarno uvede porez na slatkiše, građani dva najveće slavonska grada mogli bi taj prosjek dodatno popraviti, pa postati nalik Davidu Štrpcu iz Jazavca pred sudom: suhi kao grana, lagani kao perce.

No, što ako dijeta koju nam najavljuje ministar zdravstveni ne pokaže rezultate? Jer ne deblja se samo od slatkiša. Sirotinjska hrana, krumpir, kruh i tjestenina, osobito ako čine glavni dio prehrane, također debljaju. Možda će ministar Nakić doći na ideju da uvede porez na doručak i večeru i nauči nas da živimo od samo jednog obroka dnevno. Poput onog nesretnog magarca koga je njegov vlasnik iz dana u dan sve manje hranio i taman kad ga je naučio da može i bez hrane, magarac je uginuo.

Dan ili dva nakon što premijer Orešković, tragajući za 10 tisuća hektara zemlje u komadu koje je naručio strani investitor, neobavljena posla vratio se sa slavonske turneje, održao je predavanje studentima u Dubrovniku. Kako mu je engleski bliži od hrvatskog, doslovce je rekao studentima: ''Keep hungry''. U prijevodu: ''Ostanite gladni''. Tu nimalo utješnu poruku, premijer je pokušao objasniti riječima Steva Jobesa, koji je govorio da glad za znanjem pokreće ovaj svijet. No, ipak, u našem hrvatskom kontekstu, premijerova poruka mladima: ''Keep hungry, Ostajte gladni'', zvuči zlokobno i prilično gorko. Mnogo gorče nego najava ministra zdravstvenog da će uvesti porez na slatkiše.

Nakon ovako optimističnih izjava i najava premijera i jednog njegovog ministra, što drugo zaključiti nego da su godine iza nas bile gadne, a da bi ove pred nama mogle biti gladne. Kakvo li će tek onda biti stanje sigurnosti u dva najveća slavonska grada, odgovor daje poznata izreka: mirno, stabilno i sigurno društvo od onog nasilnog, rušilačkog i podivljalog dijeli samo – izostanak devet obroka.