Vijest koja ovih dana kruži Osijekom glasi: Branimir Glavaš i Tomislav Karamarko zakopali su ratne sjekire. Prepričavaju je, pozivajući se na osnivača HDSSB-a i nepravomoćno osuđenog ratnog zločinca, oni koji su bili na svečanosti potpisivanja ugovora kojim je NK Osijek dobio novog, mađarskog, vlasnika. Pritom, kao izvor navode samog Glavaša.

HDSSB, stranka koja se predstavljala zaštitnikom Slavonije i njenih ljudi, znamo, na izborima je tresnula s konja na magarca (od sedam zastupnika pala je na dva) pa je postala nebitna, nevažna i nikom potrebna, poput kabanice u Sahari.

Kad je tijekom predizborne kampanje Branimir Glavaš postrojio onih tridesetak momaka u crnim uniformama, nazvavši ih Slavonskom sokolskom gardom (SSG) pa ih potom doveo pred Hrvatski sabor da ondje uveličaju trenutak predaje izbornih lista HDSSB-a, najavljivao je kako bez zastupnika njegove stranke ni HDZ ni SDP neće moći sastaviti vlast. Nakon toga, Tomislav Karamarko dobio je naslovnicu jednog hrvatskog dnevnika jer je izjavio kako, nakon izbora, neće koalirati sa strankom crnokošuljaša.

Nećemo sada spekulirati što bi se dogodilo da je HDSSB na izborima polučio rezultat koji bi toj stranci dodijelio ulogu kakvu je u izbornoj noći dobio Most i lamentirati bi li Karamarko prihvatio crnokošuljaše, objašnjavajući kako crna ima bar pedeset nijansi. Vjerojatno bi isto učinio i Milanović, pa kao Stendhal pokušao spojiti "Crveno i crno''.

Kao što su nakon izbora i desna i lijeva koalicija obigravali oko Mosta, vjerojatno bi s istim žarom pregovarali i s HDSSB-om. I ne bi im smetale crne uniforme SS garde. Uostalom, Karamarko je to i dokazao: da sve nijanse crne nisu iste objašnjavao je braneći ministra kulture Hasanbegovića, ''uvjerenog antifašistu'', kako je glorifikatoru ustaškog herojstva tepao premijer Tihomir Orešković. Unatoč kapi na ministrovoj glavi.

HDSSB, stranka koja se predstavljala zaštitnikom Slavonije i njenih ljudi, znamo, na izborima je tresnula s konja na magarca (od sedam zastupnika pala je na dva) pa je postala nebitna, nevažna i nikom potrebna, poput kabanice u Sahari. Ulogu koju je sebi prije izbora davao HDSSB dobio je Most, jer je, za razliku od ''crnokošuljaša'', prepoznat kao snaga koja istinski želi mijenjati Hrvatsku. Sada se naravno vidi da Most, heterogena skupina ljudi iz ''malih mista'' nema političkog iskustva za igru s pravim igračima u čijim je nogama na stotine utakmica. HDZ ih dribla onako kako bi Ronaldo, sam predriblao amaterski tim, zajedno s igračima na klupi, trenerom i navijačima. Razlika u klasi je evidentna.

Pokušajmo zamisliti kako bi izgledala utakmica da je HDSSB na izborima dobio 19 mandata, pa da je umjesto Bože Petrova s Karamarkom i Milanovićem pregovarao Branimir Glavaš. Pokušajmo zamisliti da su i Karamarko i Glavaš malo zažmirili, zaboravili stare prijepore (što se navodno sada i dogodilo), svađe, crne košulje i priče tko je izdao generala Gotovinu. Pa zajedno procijenili da plavo i crno pristaju bolje nego crveno i crno. I da je HDSSB, zahvaljujući tvrdoći svog glavnog pregovarača, dobio osam ministarstva (umjesto šest za koliko se jedva izborio Most). Pa da su se složili, baš kao Most i HDZ, da mandatar bude stručna nestranačka osoba. Poznavajući frontmena HDSSB-a, to sigurno ne bi bio Tihomir Tim Orešković, uspio bi on nametnuti nekog svog.

No, najzabavniji dio priče tek dolazi. Prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko, a drugi Branimir Glavaš. Bio bi to holivudski spektakl usred Banskih dvora. Za neviđene zaplete i scene od kojih zastaje dah, znoje se dlanovi, a niz leđa prolaze trnci, valja još samo zamisliti da je HDSSB u predizbornoj kampanji najavljivao sve ono o čemu je govorio Most. A Glavaš se, kad je ušao u vlast, prihvatio da to ispuni. Kakva bi to predstava bila!

Možda najbolja vijest, oko 10 uvečer 8. studenoga prošle godine, bila je da HDSSB neće imati prilike odlučivati o sastavljanju Vlade. Tako se bar tada činilo. I vjerovalo da je Most ona snaga koja može promijeniti Hrvatsku. Danas, dva mjeseca kasnije vidimo da to nije tako. Pa polako shvaćamo da kao što crno nema nijansi, nema ih ni bezbojno. A to je boja Mosta.