Bezbroj sam puta, pokušavajući doći do nekog podatka, nastojeći saznati informaciju ili iskopati ono što se brižljivo skriva, nailazio na mnoštvo zapreka. Naravno, to se događalo kada bi objavljivanje informacije koju tražim nekome moglo praviti probleme - od toga da će naštetiti njegovu ugledu, stajati ga funkcije, uvaliti ga u probleme s istražnim tijelima i sudovima i u konačnici možda odvesti u zatvor. Prljavo rublje, dakako, nitko ne voli prostirati pred očima javnosti i mada postoji zakon o pravu na pristup informacijama, mnogi podaci se skrivaju, pa treba upornosti, strpljenja i vještine da se do njih nekako dođe. No, nikada, baš nikada – a već gotovo pola stoljeća pišem za novine - nije mi se dogodilo da netko pokuša sakriti dobru vijest.

Prikrivanje jedne dobre vijesti, u poplavi toliko loših, zato jest ruganje svima onima, tisućama hrvatskih građana plemenita srca, koji su uvijek spremni pomoći. Onaj tko im je tu vijest uskratio, uskratio im je pravo na sreću koju bi osjetili znajući da je njihov novac pomogao jednom bolesnom, nesretnom djetetu, koje je tek zakoračilo u život, a već se za njega mora boriti.

Portal Telegram je jučer objavio, a SBplus prenio, jednu izvrsnu vijest. Malo je reći da je to dobra vijest; puno više je od toga. Jednoj bolesnoj djevojčici, osmogodišnjoj Lani Budimir iz Splita, na njen je bankovni račun doznačeno 2,7 milijuna kuna i taj ogromni novac omogućit će njeno liječenje u jednoj specijaliziranoj američkoj bolnici, jer joj u hrvatskim ne mogu pomoći. Još bolja vijest od te, naravno, bit će ako liječenje uspije.

Ova prva vijest - da će maloj Lani, zahvaljujući donaciji koju je doznačila novogradiška Zaklada Hrabro dijete, biti omogućeno liječenje u klinici spasa - punih mjesec dana nije se, međutim, probila u javnost. Točnije, bila je skrivana. I nećete vjerovati, bilo je to regulirano ugovorom o donaciji, ugovorom u kojem se, kao i na većini ugovora, negdje pri kraju spominje ono ''u slučaju spora'' i navodi nadležni sud. Majka oboljele djevojčice, naime, tražila je da u ugovoru stoji kako se ime male Lane i njena fotografija – uz vijest o donaciji – može objaviti samo jednom i u jednom mediju, kojeg će zajedno odrediti dvije ugovorne strane.

Znam, reći ćete, majka je na taj način željela zaštiti privatnost djevojčice i omogućiti da u miru, daleko od medija, vodi svoju hrabru bitku. I naravno, bilo bi to razumljivo i opravdano, da ime i fotografije djevojčice Lane i njene majke Silvane, kao i broj majčinog bankovnog računa za uplatu pomoći u liječenju, nisu objavljeni mnogo puta i to u najutjecajnijim hrvatskim novinama, televizijama i portalima. Većina tih vijesti, danas, kada gotovo sve što se negdje objavi, trajno ostaje na internetu, može se naći zahvaljujući svjetskom detektivu broj 1, Googlu.

Razumljivo je, dakako, nastojanje majke da učini sve kako bi spasila svoje dijete. I sigurno joj nije bilo lako izlagati svoje dijete televizijskim kamerama i objektivima fotoaparata, ali to je bio možda jedini način da se skupi ogroman novac potreban za liječenje. Puno je ljudi plemenitog srca, uvijek spremnih pomoći, a osobito kad je riječ o bolesnom djetetu. Pokazalo se to bezbroj puta, sjetite se samo akcije koja je u dobru ujedinila Hrvatsku, akcije Udruge/Zaklade Hrabro dijete, kada se skupljala pomoć za Noru Šitum. Sada, ta ista Zaklada, preostalim novcem suosjećajnih građana, pomaže još jednoj djevojčici, malenoj Lani Budimir, odlazak u kliniku gdje bi se mogla izliječiti. Ali vijest, koja bi sigurno potakla građane da ponovno uplate prilog i omoguće liječenje i drugima kojima je potrebno, punih mjesec dana ne dolazi do javnosti.

Sigurno nije slučajnost da se, upravo u vrijeme kada je Zaklada Hrabro dijete donirala 2,7 milijuna kuna, protiv nje – da upotrijebimo riječi jednog poznatog političara – vodi medijska haranga. Ljude koji i sami imaju bolesnu djecu, bez suda i presuda, naziva se lopovima i kriminalcima. Iz pozadine taj rat, čini se, povlače konkurentske humanitarne udruge koje znaju da će sotoniziranjem i kompromitacijom velike i poznate Zaklade i njenom eliminacijom, osigurati više prostora za svoje djelovanje.

Uistinu, bit će strašno pokaže li se da je to točno. Bila bi to užasna kompromitacija ideje humanitarnih zaklada i nedopustivo ruganje s tisućama i tisućama građana koji su često, doslovno, otkidali od usta da bi pomogli onima kojima pomoć treba. Prikrivanje jedne dobre vijesti, u poplavi toliko loših, zato jest ruganje svima onima, tisućama hrvatskih građana plemenita srca, koji su uvijek spremni pomoći. Onaj tko im je tu vijest uskratio, uskratio im je pravo na sreću koju bi osjetili znajući da je njihov novac pomogao jednom bolesnom, nesretnom djetetu, koje je tek zakoračilo u život, a već se za njega mora boriti.