2253
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Boksački klub Brod u svojim redovima ima članove koji iz godine u godinu postizanjem sjajnih rezultata dokazuju da se trud, ustrajnost i disciplina zaista isplate. Jedan od njih je i Gabrijel Veočić koji je prije nešto više od mjesec dana proslavio svoj dvadeseti rođendan. Ovaj je mladi boksač izabran za najboljeg slavonskobrodskog sportaša 2020. godine u kojoj je prešao u seniore te je već tada osvajanjem srebrne medalje na prvenstvu Hrvatske pokazao svoju kvalitetu. Ove je godine otišao korak dalje osvojivši naslov prvaka Hrvatske.
Prva ljubav
Gabrijel se boksom počeo baviti još kao dijete, a kako nam je i sam rekao bila je to njegova prva ljubav. Njegov otac, Pero Veočić, bio je dugogodišnji seniorski reprezentativac u boksu pa je Gabrijel gledajući njegove mečeve i trenirajući s njim zavolio boks. U osnovnoj i srednjoj školi okušao se u odbojci i nogometu, no ljubav prema boksu bila je presudna u donošenju krajnje odluke. Sa svega dvanaest godina prvi je put postao državni prvak, a prošle je godine prešao u seniorsku konkurenciju. Do danas je promijenio više od petnaest kategorija te se trenutno nalazi u onoj do 75 kilograma.
SBplus: Koja ti se kategorija čini najzahtjevnijom s obzirom na tvoju građu i težinu?
Gabrijel Veočić: Najzahtjevnijom mi se čini srednja, točnije ova kategorija u kojoj sam sada jer je tu već ozbiljniji boks zbog seniorske konkurencije. U mlađim kadetima, kadetima i juniorima bilo je više straha i treme, dok ovdje toga više nema jer svi idu naprijed i svi žele pobijediti. Nema više ni lagano niti polako.
SBplus: O čemu razmišljaš dok si u ringu? Razmišljaš li o tehnici ili trajanju runde?
Gabrijel Veočić: Kad ulazim u ring nastojim biti što opušteniji i što smireniji. Uvijek u glavi imam posložen neki plan i o tome razmišljam. Boks je nepredvidiv sport u kojemu se nikada ne zna što će protivnik pokušati. Ako mi je poznat protivnik, onda gledam njegove ranije mečeve i proučavam kako se ponaša u kojoj situaciji. Što se tiče trajanja runde, to mi ne stvara nikakvu napetost ni nervozu, jedino što se u ringu brzo iscrpiš. Jedan meč čine tri runde po tri minute i po minuta odmora između rundi, ali u tih 12 minuta jedva uspiješ disati.
SBplus: Odabireš li sam ulaznu pjesmu?
Gabrijel Veočić: Nismo još imali ulazne pjesme. O tome bih stvarno trebao razmisliti jer imam nekoliko pjesama koje ulaze u uži izbor. Možda bih izdvojio pjesmu „Seven Nation Army" od američkih glazbenika „The White Stripesa" koja mi je jedna od boljih, a pod njom je boksao i srednji svjetski prvak.
Gabrijel je u mlađim kategorijama skupio 130 mečeva, a prošle je godine do borbe protiv svjetskog prvaka imao sedam mečeva te je ove godine upisao njih još desetak u seniorskoj konkurenciji. Iako su mu porazi rijetki, iz svakog nastoji nešto naučiti. Kako i sam kaže, ključni su dobri treninzi i ozbiljna priprema.
SBplus: Tko je najteži protivnik protiv kojeg si do sada boksao?
Gabrijel Veočić: Bilo je puno teških mečeva, no među dva najteža protivnika je sigurno svjetski prvak protiv kojeg sam nedavno boksao. Taj meč mi je bio kao da sam se probudio iz sna jer sam imao 19 godina i tek prešao u seniorsku konkurenciju, a moj protivnik je tada bio aktualni svjetski prvak, no uspio sam ga nadmudriti. Nisam mogao vjerovati, čak sam pustio i suzu jer sam se baš iznenadio. Najgore je kada se ne pripremiš dovoljno i onda odeš na meč. To mi se dogodilo jednom prije par godina još dok sam bio u juniorima, no to mi je bila lekcija. Nisam se dovoljno pripremio, nisam dovoljno trenirao i previše sam se opustio. Na početku ne osjetiš da nisi spreman jer to ne možeš testirati dok ne uđeš u ring, ali osjetiš nakon prve runde. Dao sam u tom trenutku sve od sebe, ali sam taj meč izgubio jer jednostavno, čim ne boksaš dobro, ne možeš pokazati svoju najbolju tehniku, nemaš koncentraciju i pokušavaš preživjeti. Nije isto pokušavaš li preživjeti ili pokušavaš pobijediti!
SBplus: Koja je prva asocijacija kad ti netko kaže da si nova nada hrvatskog boksa?
Gabrijel Veočić: Stvarno se nadam da jesam. Ima boksača koji su isključivo tehničari i boksača koji su isključivo fighteri, a svjetski prvaci i oni najbolji su sredina. Ja sam tehničar i tek sam prešao u seniorsku konkurenciju tako da mi je potrebno još iskustva. Puno mi je ljudi govorilo da odlično boksam i poticaj je kad te pravi profesionalci pohvale. Velika je razlika između dobrog boksača i vrhunskog boksača. Želim biti vrhunski boksač i na tom sam putu, samo još nisam imao puno prilika za pokazati to. Boks mi je oduvijek bio na prvom mjestu, a cilj mi je doći najdalje što mogu.
Gabrijelov boksački uzor i trener je njegov otac koji je u svijetu boksa već trideset godina. Osim tate koji ga prati na svakom natjecanju, Gabrijelovi su najvjerniji navijači njegova majka, dva mlađa brata, ostatak obitelji i prijatelji koji ga uživo dolaze bodriti na natjecanja koja se održavaju u Hrvatskoj.
SBplus: Kako izgleda ta suradnja između oca i sina?
Gabrijel Veočić: Pozitivno iskustvo je što mi je otac trener i u svakom je slučaju to jako velika prednost. Primjerice, prednost je što mogu trenirati kad god želim. Mi znamo što je cilj, kako trebam trenirati i na čemu trebam poraditi.
„Boks je samački sport"
SBplus: Kako izgledaju tvoji treninzi?
Gabrijel Veočić: Treniram dosta, a treninzi mi se razlikuju po danima. Od ponedjeljka do petka treniram dva puta dnevno. Subotom obično imam jedan jači trening, dok mi je nedjelja dan za odmor. Boks je samački sport u kojemu na treninzima moraš dati sve od sebe, a kad si u ringu sve ovisi o tebi. Posljednjih 15 dana prije meča je najvažnije i tada moraš raditi najjače što možeš. Tada podižeš formu i onda ju poslije moraš spuštati kako bi na meč došao što svježiji. Ako u tih 15 dana ne daš svoj maksimum, forma pada i ne možeš se poslije tako lako vratiti. U boksu su najvažniji sprint i eksplozivnost. Također je važna ringovska forma i velika je razlika kad treniraš na ravnom i kad treniraš na visini u ringu. Mi donedavno nismo imali ring, no sad smo ga postavili i to nam puno pomaže u što boljoj pripremi.
Kako bi ostao u formi, Gabrijel i za vrijeme odmora trenira tri do četiri puta tjedno rekreativno. Više voli trenirati vani, a tijekom jednih dužih priprema otrčao je svoju najdužu rutu od 22 kilometra. Osim kvalitetne pripreme prije meča, Gabrijel naglašava kako je nakon meča najvažniji odmor, a posebno onaj psihički.
SBplus: Je li te ikada bilo strah da bi ti se u ringu moglo nešto ozbiljno dogoditi?
Gabrijel Veočić: Nije, a pogotovo me nije bilo strah na početku kad sam se tek krenuo baviti boksom jer se u tim kategorijama nose kaciga i rukavice i zapravo je osjećaj kao da se borimo jastucima. Tek se u seniorima prestaje nositi kaciga, no prije je bila obavezna i u ovoj kategoriji. Mislim da je takvo pravilo uvedeno nakon Olimpijskih igara 2016. godine, no sada su sve češće ozljede.
Ispiti, sladoled i opasna maza
Osim što je izvrstan sportaš, Gabrijel je po završetku Tehničke škole u Slavonskom Brodu i položene državne mature upisao studij Sportskog menadžmenta na Visokoj školi Aspira u Zagrebu kako bi nastavio svoje daljnje obrazovanje.
SBplus: Kako uspijevaš uskladiti fakultetske i sportske obaveze?
Gabrijel Veočić: Zbog putovanja i natjecanja osobito u posljednje vrijeme, gotovo sva predavanja pratim online, no ako to želim, na predavanja mogu dolaziti i uživo. Sve ispite stignem riješiti jer nakon što prođu sportske obaveze, sjednem, radim i naučim. U prvom semestru mi je Kineziologija bila najdraži kolegij, a imali smo i nekoliko predmeta vezanih za ekonomiju. U srednjoj sam školi imao svake godine po jedan ili dva predmeta ekonomije tako da sam sada većinu toga znao. Sve u svemu, zadovoljan sam fakultetom.
SBplus: Kojim bi se zanimanjem bavio da nisi u potpunosti posvećen sportu?
Gabrijel Veočić: Da nisam u potpunosti posvećen sportu, bavio bih se nekim zanimanjem vezanim za promet. U srednjoj sam školi pohađao smjer Špedicija i logistika i općenito me zanimaju promet i infrastruktura cesta. Poslije srednje škole slijedi period kada moraš odlučiti što želiš. Ako nastavljaš sportsku karijeru, moraš se u potpunosti usredotočiti na sport. Kako bi u nečemu uspio, moraš se u potpunosti fokusirati na to i dati svoj maksimum.
Iako zbog brojnih obaveza, kako sportskih, tako i fakultetskih, Gabrijel nema previše odmora, gotovo svaki slobodan trenutak provodi u društvu svoje obitelji i prijatelja koji su uvijek puni razumijevanja.
SBplus: S kim provodiš svoje slobodno vrijeme?
Gabrijel Veočić: Ja imam to svoje malo društvo koje čini nas četvorica. Sada dok imam malo slobodnog vremena, gotovo svaku večer se skupimo, prošetamo ili odemo negdje nešto pojesti. Svaki dan sjedimo u Aromi. Tamo nam je utočište. Mogao bih bez problema pojesti dvadeset kuglica sladoleda dnevno, ali pazim da ne pretjeram. Jednom sam pretjerao i uhvatila me lagana prehlada pa sam odlučio da se moram malo smiriti, ali svaki dan moram pojesti barem dva ili tri sladoleda.
SBplus: Koja je najluđa stvar koju si ikada napravio sa svojim društvom?
Gabrijel Veočić: Najluđe što smo ikada napravili bilo je prošle zime kada smo se po snijegu išli kupati na Poloj. Voda je bila jako hladna, a u njoj se nije moglo biti ni 20 sekundi. Dugo smo se dogovarali, ali kad smo krenuli, išli smo svaki dan skoro dva tjedna. Rekli smo da ćemo to i sljedeće zime ponoviti.
Obožava pse, a oduvijek je htio imati dvije opasne maze – dobermana i rotvajlera, jer kako on kaže, to su psi koji opasno izgledaju, ali su zapravo maze. Već otprilike tri godine na njegovom se svakodnevnom rasporedu nalazi i redovita šetnja s rotvajlericom Kiarom.
SBplus: Imaš li kućnog ljubimca?
Gabrijel Veočić: Imam rotvajlericu Kiaru koja će u osmom mjesecu napuniti tri godine. Kada sam išao po nju nisam obavijestio ni mamu niti tatu, već kad sam se vratio rekao sam: „Imamo sada kućnog ljubimca i točka." Ona je najveća maza u našoj obitelji i svi ju obožavaju. Šetam ju jednom ili dva puta dnevno. Nekada ju znam i ne izvesti u šetnju, ali onda ide sa mnom u dvoranu. Voli biti s cijelom ekipom dok treniram jer se svi igraju s njom i još poslije treninga se igra sa mnom tako da kad dođemo kući samo legne spavati i mirna je. Ona je stvarno dobra, ali znaju je se ljudi ponekad uplašiti jer je velik pas.
Zbog svih obaveza koje ima, televizor nije upalio mjesec dana, a možda i duže. Filmove i serije obožava, ali obično ih gleda kada ode negdje na natjecanje kako bi upotpunio slobodno vrijeme nakon odrađenih treninga i priprema. Najradije će odabrati akcijske filmove, a među dražim glumcima izdvaja Liama Neesona.
SBplus: Voliš li igrati videoigre?
Gabrijel Veočić: Bio sam lud za videoigrama dok je bio popularan PlayStation 2, a najdraža mi je bila Crash Bandicoot. Danas isto ima dobrih igrica koje bih volio igrati, ali imam puno pametnijeg posla i drugih načina kako bih što bolje iskoristio dan. Ne privlači me to više, no ako bih sada imao vremena i krenuo igrati neku igricu, najvjerojatnije bih je igrao svaki dan sljedeće dvije godine.
SBplus: Koju vrstu glazbe slušaš?
Gabrijel Veočić: Stvarno slušam sve vrste glazbe, ali dosta ovisi u kojem sam društvu. Najdraža grupa mi je Opća opasnost jer njihove pjesme spajaju rock i slavonske pjesme uz koje sam odrastao tako da mi je to jako lijepo za slušati. Trenutno mi je jedan od boljih pjevača Dino Merlin, a znam i skoro sve njegove pjesme.
SBplus: Jesi li jutarnji ili večernji tip osobe?
Gabrijel Veočić: Definitivno sam večernji tip osobe. Kad se natjeram, nije mi problem ustati se rano ujutro, ali ja ako hoću spavati, onda mogu spavati i dvadeset sati. Ustajem jedino kada moram učiti jer nikako ne mogu učiti navečer. Treniranje mi dosta ovisi o tomu koju vrstu treninga radim; primjerice, više volim trčati ujutro jer ako odradim ujutro, navečer sam slobodan ili imam slobodno za još neki trening, a trčanje se obično oduži. Treneri i stručnjaci isto preporučuju da je najbolje trčati ujutro jer je najsvježije i zrak je najčišći. Ja sam znao ići trčati prije prve smjene nakon što bih u 4 sata ujutro odradio lagani trening s tatom. Poslije treninga i trčanja išao bih u školu. Sada treniram i ujutro i navečer, ali ujutro uvijek u neko „normalno" vrijeme.
Gabrijel je proputovao gotovo cijelu Europu, a najduže putovanje je bilo ono do Sicilije koje je trajalo 27 sati.
SBplus: Koja bi mjesta volio posjetiti?
Gabrijel Veočić: Svaki grad ima nešto svoje i u svakom gradu bih pronašao nešto što bih volio posjetiti. Više volim toplije vrijeme tako da su mi privlačnije južnije države. Bio sam u Rusiji, ali tamo je tmurno i hladno. Italija je jako lijepa, a Španjolsku još nisam posjetio iako bih volio i tamo otići. Najviše bih volio posjetiti Las Vegas ili Los Angeles i razgledati američka naselja.
Nekoliko puta su ga obožavatelji zaustavili zbog fotografije, a na svom Instagram profilu Gabrijel ima više od 14 tisuća pratitelja.
SBplus: Koliko često objavljuješ i koliko je redovito objavljivanje važno unatoč velikom broju pratitelja?
Gabrijel Veočić: Preko ljeta na društvenim mrežama provodim jako malo vremena. Općenito tada mobitel koristim rijetko, eventualno za nešto nužno kao što su pozivi ili kako bih se dogovorio s prijateljima. Ako nije ljeto, onda više vremena provodim na društvenim mrežama. Pokušavam biti što aktivniji zbog publiciteta. Što si aktivniji, to imaš veći publicitet. Pokušavao sam što češće objavljivati, ali nemam previše volje za to. Možda će mi u budućnosti kad budem u profesionalnom boksu netko preuzeti i voditi te profile na društvenim mrežama.
„Vidim se na vrhu profesionalnog boksa"
Gabrijel za sebe kaže da je živahan i druželjubiv, a drugima bi savjetovao da se barem rekreativno zbog zdravlja bave sportom. U potpunosti je usredotočen na svoju boksačku karijeru, a radom, upornošću i pomno isplaniram koracima nastavlja svoj put prema vrhu.
SBplus: Što bi prvo napravio kad bi postao svjetski prvak?
Gabrijel Veočić: Vjerojatno bih nazvao mamu i obitelj i pitao ih jesu li gledali meč. Većinu mečeva gledaju, ali oni ponekad imaju veću tremu nego ja.
SBplus: U kojem gradu bi želio nastaviti svoju boksačku karijeru?
Gabrijel Veočić: Volio bih ostati u Slavonskom Brodu, ali najvjerojatnije ću morati otići ako bih htio uspjeti kao profesionalni boksač. Ako bih otišao negdje u Europi, bile bi to zemlje kao što su Engleska ili Španjolska. Najviše bih htio otići u Kanadu jer tamo imam obitelj pa bih mogao ujedno i trenirati i biti s obitelji.
SBplus: Kada te možemo očekivati u ulozi profesionalnog boksača?
Gabrijel Veočić: U ulozi profesionalnog boksača me možete očekivati nakon Olimpijskih igara. Tada ću biti u najboljoj formi. Za desetak godina vidim se na vrhu profesionalnog boksa, točnije, u prvih pet ili u prvih deset najboljih profesionalnih boksača. Za tri godine su mi Olimpijske igre i onda imam dobrih šest ili sedam godina da dođem na vrh. Za deset godina ću već imati trideset godina i tada ću razmišljati o nastavku svoje boksačke karijere.