PLETERNICA - Marica Arambašić je 74-godišnja umirovljenica iz Pleternice koja se, itekako, ističe među ljudima svoje dobi. Na prvi pogled dolaskom pred Maričinu kuću ona vas se čini kao i svaka druga, no njezina okućnica koja se krije iza dvorišne kapije - oduzima dah. Pravi je to dokaz 'da ne sudimo knjigu po koricama'.

Naime, gospođa Arambašić u mirovini je već 22 godine i unatoč napornom radu u trgovini s tekstilom te voćnjaku malina, uspjela je održati svoju snagu i baviti se raznim hobijima. Za portal SBplus otkrila je čemu je posvećena posljednjih 20 godina i čime se sada bavi.

- Prvo sam radila ručni rad - stolnjake, goblene,... Kako sam u mirovini i ostala sama, vratila sam se u svoju rodnu kuću i da ne 'padnem' u depresiju počela sam se baviti i ukrašavanjem boca sjemenkama. Kasnije sam otkrila da bih boce mogla ukrasiti drugačije - oslikavanjem. - za SBplus kazala je Marica te nam nastavila govoriti o svojim hobijima bez kojih danas ne može.

- Prije 20 godina imala sam svoju prvu izložbu u Hrvatskoj knjižnici i čitaonici Pleternica koju sam ispunila mnogobrojnim ručnim radovima. Napunila sam knjižnicu kao što nitko nije. Nažalost, nisam uspjela prikazati sav ručni rad koji sam ponijela jer nije bilo toliko mjesta. Još jednu izložbu održala sam 2016. godine na istom mjestu, no uz nove ručne radove izložene su bile i oslikane boce. - pojašnjava nam.

Kako bi sve imala na jednom mjestu, garažu je pretvorila u svoj atelje u kojem je izložila sve svoje radove, ali i starinsko posuđe koje je izuzetna atrakcija posebno za brojne kolekcionare. Dio prostorije u kući, odnosno, izlogu u kojem je imala trgovinu tekstila, pretvorila je, također, u svoj pravi mali raj s ručnim radovima i oslikanim bocama.

Iako je gospođa Marica sama, to je nije pokolebalo da se maksimalno posveti i uređenju okućnice i velikom vrtu iza kuće. - Sama sam, ali sve stignem održavati. Iza kuće imam veliki vrt o kojemu u ovo vrijeme svakodnevnom brinem. Kada dođem iz vrta krećem s brigom o dvorištu - zalijem svo cvijeće. Ja to jednostavno volim. - s osmijehom na licu, govori nam 74-godišnjakinja.

Ono što ju jako interesira posljednjih godina je crtanje na staklu, a za SBplus pojasnila je i proces nastajanja njezinih radova.

- Za početak napravim skicu specijalnim flomasterom za staklo. Zatim uzimam boje koje su mi potrebno i prelazim preko skiciranih linija. Boja se naravno mora sušiti, a ponekad je potrebno i ispeći kako bi ostala na staklu. Sve na kraju obrađujem konturom. Kako je riječ o staklu koje je prozirno, na poleđinu svake fotografije moram staviti jednobojnu podlogu. - pojasnila je.

Sve ima svoju cijenu, no neki radovi su jednostavno neprocjenjivi. Gospođa Marica svoje radove, pak, ne prodaje, no voli ih poklanjati dragim ljudima.

- Ljudi ne znaju cijeniti ono što netko radi. U ovom slučaju, to je ono što ja radim. A bez prave cijene ja ih ne želim dati jer radim s kvalitetnim i skupim bojama. Uz to, moram kupiti i staklo koje ću obogatiti raznim bojama i crtežima - što cvijeća, što životinja. Svoje radove više volim pokloniti ljudima koji to cijene i kojima se sviđa. Tada sam najviše ispunjena. - zaključila je gospođa Arambašić koja se nada kako će ljudi krenuti cijeniti ručne radove.

Galeriju fotografija njezinih radova te okućnice moguće je pogledati OVDJE.