KUTJEVO - Pred završetkom smo slavonskih kolinja, klanja iliti svinjokolja. Riječ je o neizostavnoj tradiciji ljudi slavonskoga kraja, a proteklog vikenda taj dio tradicije obavila je i obitelj Jugović iz Kutjeva. Topljenje masti, pravljenje čvaraka, punjenje kobasica, kulenova, krvavica, pripremanje šunke, slanine - sve su to poslovi tradicionalnog slavonskog kolinja o kojima nam je više govorio 53-godišnji Stanislav Jugović.

- Prvi dan skupila se ekipa koja je svake godine ovdje. Kao i na svakom klanju, na početku smo popili nešto kratko doručkovali i krenuli na posao. Rastrančirali smo pole i pripremali se za drugi dan. Prvi smo dan napravili onaj najprljaviji i najteži posao - samo klanje, šurenje, trančiranje i pranje crijeva. Ove godine klali smo tri svinje što je skupa činilo oko 700 kila. - za SBplus kazao je Stanislav.

Drugog dana ekipa se skuplja nešto ranije, oko sedam sati.

- Drugog dana skupili smo se ujutro te popili kavu i, po tradiciji, kuhanu rakiju. Nakon toga, krenuli smo s obradom mesa za kobasice i kulenove, ostavili smo slaninu i šunku i pripremali sve za topljenje masti. Muški su oni koji obrađuju meso, a žene dorađuju crijeva i tope mast. Kod mene se većinom sva drob pere, eventualno kupim još zbog velike količine mesa jer ne bude dovoljno crijeva za sve. - dodao je.

Nakon gotovo dva sata odrađenog posla, oko deset sati kuharice Ljiljana i Olivera poslužile su slavonski doručak koji se tradicionalno nudi radnicima na kolinju - đigerice (svinjske jetrice) uz bijeli luk te maku, odnosno, gulaš od svinjetine s pireom od krumpira i domaćom zimnicom.

Jedna ekipa obrađuje šunke, druga reže čvarke i sve ostalo. Uvijek su podijeljeni u ekipe i raspodijeljeni na različite poslove kako bi sa svime bili gotovi u isto vrijeme. Kolinje nekada i danas znatno je drugačije. Stanislav nam je objasnio po čemu se točno razlikuju prošlost i sadašnjost.

- U današnje vrijeme puno je lakše napraviti klanje. Ruke su praktički zamijenili strojevi, što je slučaj u skoro svemu ne samo u klanju. Danas imamo šurilice, strojeve za mljevenje mesa, za miješanje mesa koje ide u kobasice i modernije topove - prije su bili oni na 'guranac'. Mi puno koljemo i strojevi nam itekako ubrzaju cijeli proces - do 17 sati mi smo gotovi sa svim poslom. Prije se sve uglavnom obavilo u jednom danu, zavisilo je od ekipe. Prvi vikend poslije Svih svetih započela bi prva klanja, a traju do druge nedjelje u prosincu. Kod mene na klanju, već preko 30 godina imam ekipu koja mi dolazi pomoći - kumovi, rodbina i prijatelji. Isto tako ja idem na njihova klanja. Kako ne možemo svi odjednom, napravimo si raspored. Jedan vikend kolju kumovi, drugi vikend brat, treći prijatelj, zatim ja i tako dok se svi ne izredamo. Mislim da je to lijepa tradicija - jedna ekipa preko trideset godina uvijek na istom mjestu.  - govori nam s osmijehom na licu.

Osvrnuo se i na današnji problem koji se tiče mladih i kolinja. Dok stariji drže do tradicije, mladi pak, kupuju sve na gotovo.

- Jednostavno u zadnjih deset, petnaest godina - otkako su došli trgovački lobiji - mnoge obitelji prestale su s klanjima. Ti mladi koji su trebali preuzeti taj posao, odnosno, nastaviti tradiciju, nisu je uspjeli niti naučiti. Jednostavnije im je otići i kupiti sve na gotovo, a zašto? Zato što primjerice - imaš dio vrta, ne isplati se saditi jer je mrkva u trgovačkom centru jeftinija nego da je sam uzgojiš, no ona koju si sam uzgojio puno je kvalitetnija od one kupljene. Isto tako je i s mesom. Zbog toga taj dio običaja u Slavoniji izumire. - s razočaranjem je zaključio Stanislav.

Nakon dva dana posla, došlo je vrijeme za završetak, oko 17 sati svi su se okupili na tradicionalnoj večeri nakon klanja. Jela se juha, kuhano meso i sos, sarma te svježe napravljena pečena kobasica i krvavica, a uz jelo su završetak kolinja kod Jugovića obilježili i svirci.