NOVA KAPELA - Nekada davno, gotovo da nije bilo seoskog domaćinstva u Slavonsiji u čijem svinjcu nije bilo po nekoliko crnih svinja - poznatih fajferica - čije je meso, mast, krvavice, kobasice... prehranjivalo obitelji tijekom godine. No godinama su druge sorte bijelih svinja preuzimale primat u uzgoju pa je na upozorenje stručnjaka - kako zbog malog broja krmača i nerasta prijeti izumiranje ovoj autohtonoj pasmini - država prije desetak godina reagirala davanjem poticaja uzgajivačima.

Iako uskoro završava veterinarski fakultet u Zagrebu, volio bi, kaže, da može živjeti samo od uzgoja domaćih životinja i ponude seoskog turizma, za što ima znanja i na pretek dobre volje

Riječ je o svinji skromnih zahtjeva pogodnoj za držanje na otvorenom čije je meso, prema dosadašnjim istraživanjima, kvalitetnije i izdašnije. To su bili razlozi zbog kojih se i 25-godišnji, skori veterinar, Antun Brkić iz Nove Kapele odlučio baviti se uzgojem crne slavonske svinje, a pokazao ih je na nedavno održanoj prvoj Nacionalnoj izložbi održanoj u sklopu Međužupanijske stočarske izložbe u Slavonskom Brodu.

- Za sada imam nerasta, krmaču i četiri praseta. Ova je pasmina prilagodljiva i ekonomična, jedina planski stvorena pasmina svinja. Hrani se na tradicionalni način, žirom ako je to moguće u privatnim šumama, lucernom, sjenažom, bundevom, djetelinom... što više samoodrživim načinom" kaže Antun koji s ocem Brankom i obitelji vidi perspektivu u uzgoju autohtone svinje u kombinaciji sa seoskim turizmom.

Razlozi tome su prednosti uzgoja ove sorte zbog smanjenih troškova hranidbe, izgradnje nastambi... „Zbog svoje tamne boje otporna je na sunce, a čekinje (dlaka) je otporna na hladnije uvjete, tako da cijele godine može boraviti vani pa ne zahtjeva grijanje objekta i skupu opremu, ekonomničnija je za tradicionalni način uzgoja. Možemo reći da je ona sretna svinja, jer zadovoljava svoje potrebe prehrane rovanjem, socijalnim kontaktom sa drugim svinjama u čoporu. A zbog načina držanja i hranjenja i meso je kvalitetnije„ naglašava mladi uzgajivač.

Iako uskoro završava veterinarski fakultet u Zagrebu, volio bi, kaže, da može živjeti samo od uzgoja domaćih životinja i ponude seoskog turizma, za što ima znanja i na pretek dobre volje. Namjerava turistima nuditi rijetke delicije crne svinje koje su i po ocjenama stručnjaka nemjerljive.

- Za razliku od brzouzgojenih bijelih svinja, fajferice se, naime, drže u tovu čak do dvije godine pa njihovo meso bude zrelo i daje poseban „šmek" suhomesnatim proizvodima, a i ne kaliraju". A time bi, kako vjeruje, mogao više pridonijeti nego radeći samo u ambulanti. Osim svinja drži i 60 ovaca, radi proizvodnje janjadi. U brdskom dijelu Slavonije, kaže Antun, ima dosta pašnjaka, koje mnogi danas doživljavaju kao nužno zlo, kada je u trendu gradnja prestižnih objekata. Baš zbog toga, on u uzgoju ovaca vidi perspektivu jer ove životinje od travnja do prvih snjegova može držati na otvorenom.

Autohtona crna slavonska svinja, u 19. je stoljeću nastala na imanju vlastelina Pfeifera u Orlovnjaku kod Osijeka križanjem lasaste mangulice i berkšira, zbog čega je i do danas zadržala naziv fajferica. Od 2000. godine broj uzgojenih crnih svinja u Hrvatskoj je u porastu.Tako je od 237 krmača i 26 nerasta prebrojanih u 2001.godini njihov broj deset godina kasnije porastao na 896 krmača i 109 nerasta, od čega najviše u Slavoniji.