OKUČANI - Krajem 1995. došli smo u Okučane. Banijci koji su stigli u naše selo protjerali su nas i eto, Božjom voljom završili smo ovdje. Početkom 1997. sam registrirao obrt, otvorio privatnu radnju, dobio posao na poslijeratnoj obnovi, počeo puno raditi i obišao praktično sve terene gdje je bilo rata - počinje svoju priču za Agroklub glava obitelji Zvonko Šokac. Kaže da je za šest, sedam godina uveo elektične instalacije u blizu pet tisuća obnovljenih kuća stradalih u ratu. Sada se bavi trgovinom elektrotehnike i elektromaterijala u Okučanima i u Novoj Gradiški.

OPG Šokac proizvodi šljivovicu i viljamovku, ali i kajsijevaču, jabukovaču, dunjevaču te - vjerojatno jedini u Hrvatskoj - i rakiju od divljih krušaka, a u ponudi imaju i tri likera.

- Čitava obitelj uključena je u posao: supruga Jasminka, snaha Ivana te sinovi Vladimir i Bojan, a imamo i četvero zaposlenih - kaže Zvonko dodajući u šali da im već pomažu i unuci.

Kako se u Vojvodini iz hobija bavio voćarstvom, odlučio se i u Slavoniji na podizanje voćnjaka: jedan je u Okučanima iza kuće, drugi je u Bobarama, selu u brdskom dijelu općine Okučani.

Prerada voća isplativija

Uzdajući se u svoje voćarsko znanje i iskustvo stečeno radom i ljubavlju prema ovoj vrsti poljoprivrede, želio je, kaže, nastaviti istim putem i u slavonskom podneblju. Osnovao je OPG Šokac kao poslovnu jedinicu u okviru obrta Elektroinstalacije Šokac. U voćnjacima prevladavaju rakijske sorte šljiva, ima nešto malo marelica i dunja. - U početku je bilo jako primamljivo podizati nasade, tada su cijene šljive bile i do 5 kuna za kilogram, a kad su naše šljive došle u rod onda su šljive otkupljivali i po mizernih 70 lipa - priča Zvonko.

Kada su Šokići vidjeli da im se ne isplati prodavati svježe plodove voća po niskim cijenama, odlučili su se za investiranje u pogon za preradu u rakije, likere i sokove. Nabavili su suvremeni stroj za destilaciju rakije, opremu i strojeve za pranje, otkoštavanje, mljevenje i prešanje voća, tako da neke vrste rakija rade isključivo od sokova voća i na taj način, kaže, dobivaju puno kvalitetniju rakiju.

- Najviše proizvodimo šljivovice i viljamovke, ali i kajsijevaču, jabukovaču, dunjevaču te rakiju od divljih krušaka, vjerojatno jedini u Hrvatskoj - kaže Zvonko, a njegov sin Vladimir dodaje da u proizvodnom programu imaju i tri vrste likera: višnjevac, orahovac i medovaču.

OPG veći izazov od dobro plaćenog posla u Zagrebu

Zanimljivo je da se dvadesetsedmogodišnji magistar ekonomije Vladimir, vratio iz Zagreba u Okučane gdje s mnogo ambicija želi pomoći unapređenju proizvodnje, osobito u osvajanju tržišta. Iako je odmah nakon studija dobio odlično plaćen posao u jednoj zagrebačkoj tvrtki, razvijanje obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva veći mu je izazov.

- Što se tiče OPG-a Šokac, on je u sklopu obrta elektroinstalacije Šokac. Na taj način htjeli smo iskoristiti određeni višak sredstava koji naše trgovine mogu stvoriti i taj višak kapitala iskoristiti za investiranje u proizvodni pogon, odnosno cjelokupnu opremu potrebnu za proizvodnju ovih tipova proizvoda i plasman na tržište. Naš OPG se razlikuje od većine klasičnih jer smo nositelji i statusa trošarinskog skladišta i u sustavu smo PDV-a, što nam i te kako olakšava kasniji nastup na tržištu - kaže Vladimir.

U Semeljcima osvojili 14 medalja

U konkurenciji 300 uzoraka voćnih rakija i likera, sve rakije i likeri OPG Šokac dobili su medalje. Vratili su se s natjecanja s ukupno 14 osvojenih medalja. 

Ulaganje novca, puno rada i truda i ozbiljan profesionalni odnos prema novoj proizvodnji daju i rezultate. To potvrđuju i medalje i priznanja na edukacijskom natjecanju u kvaliteti voćnih rakija i likera u Semeljcima koje su organizirali Hrvatska gospodarska komora i Prehrambeno-tehnološki fakultet u Osijeku.

- Bilo je više od 300 uzoraka voćnih rakija i likera, konkurencija je bila velika, a sve naše rakije i likeri dobili su medalje. Vratili smo se s natjecanja s ukupno 14 osvojenih medalja. Obranili smo titulu najbolje kajsijevače u Hrvatskoj koju smo i prošle godine imali, a ove godine među 90 uzoraka šljivovice naša je također proglašena najboljom - zadovoljan je Vladimir uspjehom, što im je dodatni vjetar u leđa u promociji svojih proizvoda. Očito je da to nisu slučajni i trenutačni uspjesi, nego rezultat predanog rada OPG-a koji ima velike ambicije.

Bespovratna potpora Ministarstva gospodarstva i obrta

Nabavili su i suvremenu liniju i opremu za proizvodnju sokova od voća. Za taj projekt vrijedan 220 tisuća kuna, Ministarstvo poduzetništva i obrta dodijelilo im je potporu kroz program Poduzetnički impuls u iznosu 75 posto bespovratnih sredstava. Budući da za proizvodnju rakija i sokova nema dovoljno vlastitog voća, OPG Šokac razvija suradnju sa voćarima iz okolice, ali i drugih dijelova Hrvatske.

- Što se tiče otkupa industrijskog voća, ovisno o vrstama koje su nam potrebne, veći dio možemo riješiti iz našeg okruženja. Imamo dobru suradnju s voćarima iz Starog Petrovog Sela, Davora i Opatovca, velika suradnja je ostvarena sa tvrtkom Rašeljke koja ima voćnjak u Rajčićima, a marelice i dunje otkupljujemo od voćara iz Aljmaša i Kneževih Vinograda - kaže Vladimir. Ističe da obavljaju i uslužno cijeđenje, pasteriziranje i pakiranje soka zainteresiranim voćarima od njihova voća.

Samo najbolje je dovoljno dobro

Šokci su stvorili kvalitene, vrhunske proizvode, rakije i likeri "Šokac" polako postaju brand na kojemu, kažu, treba još puno raditi, osobito na osvajanju tržišta. - I u taj posao ulazimo s velikim ambicijama, s puno žara i truda. Za sada smo na tržištu malo manje od godinu dana, a već možemo reći prisutni smo u cijeloj Hrvatskoj - od Dubrovnika do Vinkovaca, najviše na širem zagrebačkom području i u gradovima na jadranskoj obali. Ne ide lako, mukotrpan je to posao pronalaženje kupaca. U budućnosti ćemo se više pojavljivati na sajmovima, jer smatramo da tako možemo proširiti tržište i povećati prodaju, a i veće su šanse za izvoz - nada se ovaj mladi poduzetni magistar ekonomije koji želi ostati u Okučanima. Moto mu je: "Samo najbolje je dovoljno dobro".

A otac Zvonko dodaje: "Drago mi je da se mlađi sin, i pored jako dobrog posla u Zagrebu, odlučio vratiti kući, da je obitelj na okupu, i što mi je i najdraže da je vidio da se od toga može živjeti".