Lista br. 13: Kandidatkinje i kandidati stranke  Živi zid za  V. izbornu jedinicu (imena kandidata iz BPŽ su naglašena). 

1. DAMIR TRNAČIĆ, rođ. 30.10.1981., PLETERNICA
2. KRISTINA HELD, rođ. 11.01.1982., SLAVONSKI BROD
3. IVAN ČAVLOVIĆ, rođ. 09.04.1991., VINKOVCI
4. IVAN BANDIĆ, rođ. 26.10.1981., VUKOVAR
5. NIKOLINA DUBIEL, rođ. 27.07.1987., NOVA GRADIŠKA
6. PAVAO JOSIĆ, rođ. 25.04.1966., VUKOVAR
7. ANA HRUŠKA, 61972845069, rođ. 06.06.1995., KAPTOL
8. DOMAGOJ CVITKOVIĆ,rođ. 12.09.1985., VOĐINCI
9. MARIJANA TORDINAC, rođ. 22.12.1988., VINKOVCI
10. DAMIR JANEŠ, rođ. 05.12.1965., POŽEGA
11. HELENA ŠIMETIĆ, rođ. 29.06.1993., KAPTOL
12. DALIBOR KUJUNDŽIĆ, rođ. 29.06.1997., VUKOVAR
13. VANDA JOSIĆ, rođ. 18.02.1960., POREČ
14. ALEN KOSOVAC, rođ. 17.07.1989., PLETERNICA

Ukidanje valutne klauzule

• Prema Ustavu RH naš je suverenitet, pa tako i onaj monetarni – nedjeljiv. Ideja 'valutne klauzule' suluda je sama po sebi. Ako je službena valuta u Hrvatskoj kuna i ako su plaće u kunama, postavlja se pitanje kako krediti mogu biti vezani uz strane valute.
• Kamo vodi valutna klauzula najbolje pokazuju stvarni primjeri građana koji su dizali kredite s valutnom klauzulom i trenutno se nalaze u dužničkom ropstvu i neotplativim dugovima.
• Umjesto da Vlada ukine valutnu klauzulu na kredite, ona ju pod svaku cijenu želi zadržati. Kao i uvijek, politička elita se ne bavi uzrokom problema (valutnom klauzulom), nego pokušava kojekakvim kozmetičkim mjerama ublažiti pritisak bankarske mafije na naš narod. Samim time jasno je i kome ta ista vlada služi – stranim financijskim institucijama ili svom vlastitom narodu koji ju je izabrao.
• HDZ i SDP protive se ukidanju valutne klauzule i na strani su banaka. Živi zid jedina je politička opcija koja se zalaže za ukidanje valutne klauzule na kredite i pretvaranje svih kredita u kunske po tečaju na dan uzimanja. 

Ukidanje RTV pretplate

• Predajom ovršnih postupaka u ruke Marijana Hanžekovića, tisuće pretplatnika HRT-a izgubilo je svaku nadu u poštenje trenutnog sustava naplate TV pretplate.
• Napomene radi, HRT godišnje pošalje 100.000 ovrha (274 ovrhe dnevno), što je izvan svake pameti. Tim više što se za neplaćenu pretplatu naplaćuje deset puta veći trošak ovršnog postupka. Da bi se tome stalo na kraj, nužno je racionalizirati poslovanje HRT-a kroz proces smanjenja prekobrojnih (politički podobnih) kadrova, te uvesti izravno financiranje javne televizije od strane državnog proračuna.
• Napomene radi, HRT trenutno od RTV pretplate ubire 1,18 milijardi kuna. Ukidanjem TV pretplate i izravnom dotacijom od 500 milijuna kuna godišnje iz državnog proračuna, profitirali bi svi osim Hanžekovića i uhljebljenih kadrova na HRT-u.
• Racionalizacijom poslovanja i prebacivanjem financiranja HRT-a izravno na državu, ne bi više bilo potrebe za utjerivanjem pretplate, TV inkasatorima koji nam kucaju na vrata, straha od ovrha, rasteretili bi se sudovi, FINA i živci građana.
• Drugim riječima, radi se o društveno korisnom činu od kojeg bi profitirali (skoro) svi. Iz tog razloga naša stranka zalaže se za ukidanje RTV pretplate. 

Povećanje minimalne plaće na 3500 kn netto

• Život u Hrvatskoj iz godine u godinu je sve skuplji, pritom sveopći rast cijena ne prati rast plaća što je mnoge građane gurnulo u borbu za golo preživljavanje usprkos tome što imaju posao.
• Trenutno je minimalna neto plaća dozvoljena zakonom samo 2423 kn za 8-satno radno vrijeme. Tražimo da se već postojeći Zakon o minimalnoj plaći izmjeni na način da se minimalna neto plaća poveća na 3500 kn.

Ukidanje zakona o fiskalizaciji

• SDP-ovim uvođenjem Zakona o fiskalizaciji mali poslovni subjekti koji posluju s gotovinom dobili su dodatni trošak, a prihodi države su smanjeni. Fiskalizacija je nepotrebna mjera jer se porezni nadzor lako može napraviti na način da porezni inspektor vidi da li mu prodavatelj robe ili usluge izdaje račun, i ako ga izda, naknadno u poreznom nadzoru može vidjeti da li je račun ostao zabilježen ili je storniran.
• Ono što je najzanimljivije u cijeloj priči jest to da je navedeni zakon postao sinonim za kažnjavanje malih ljudi kojima su zbog mizernih iznosa viška u kasi bili zatvarani poslovni objekti. Ponekad se radilo o 10 kuna.
• Teza ministarstva financija da treba uvesti veći porezni nadzor je besmislena, osnovni uzrok slabe naplate PDV-a leži u tome što su oni koji najviše zarađuju izuzeti od plaćanja PDV-a. Konkretno, banke koje zarađuju izdavanjem kredita ne moraju na tako stećenu zaradu plaćati PDV jer je novac koji zarade na kamati oslobođen poreza.
• Također, ministarstvo financija nikada nije dalo razuman odgovor zašto su banke izuzete iz Zakona o fiskalizaciji kada one najviše posluju s novcem. Ciljajući poreznom presijom najslabije društvene skupine, a izuzimajući iz Zakona o fiskalizaciji banke, država potkrada samu sebe. Ako vi plaćanjem rate od 2000 kn kredita, vratite 1000 kn glavnice i 1000 kn kamate, zašto banka ne bi trebala platiti 25% PDV-a na "dodanu vrijednost”, odnosno 1000 kn koje je zaradila na kamati, te pritom izdati (fiskalni) račun?
• Objašnjenje porezne uprave jest da bi to poskupilo trošak kredita, međutim, naplatom poreza na svaku drugu vrstu djelatnosti također se povisuje cijena proizvoda ili usluge za krajnje korisnike, drugim riječima, banke u Hrvatskoj žive u poreznom raju. 
• Dok se sve ostale poslovne subjekte tlači visokim porezima i drakonski kažnjava za minimalne viškove u kasi, banke koje posluju isključivo s novcem i najviše zarađuju, izuzete su od plaćanja PDV-a i fiskalizacije!
• Upravo iz tog razloga zalažemo se za ukidanje fiskalizacije za sva poduzeća i obrte, te uvođenje (stranih) banaka u sustav PDV-a. Ta mjera više bi doprinijela punjenju proračuna od fiskalizacije jer banke ostvaruju najviše dodane vrijednosti, ne proizvodeći pritom apsolutno ništa. 

Otpis poreznog duga

• Svima nam je jasno da je monetarno – ekonomska politika koju su vodile političke elite bila dugoročno neodrživa. Zašto? Zato što su u njihovom monetarnom modelu, u kojem je centralna banka mjenjačnica, a novac ulazi u opticaj samo kao dug, obveze/dugovi rasli puno brže od novčane mase (4-5 puta).
• Drugim riječima, čak i da su svi bili pošteni i htjeli uredno plaćati svoje obveze, to nisu mogli jer su u njihovom propalom ekonomskom modelu rashodi rasli puno brže od prihoda (priljeva novčane mase).
• Jedini način na koji su obrtnici, njihove obitelji (zaposlenici), ali i mnoge tvrtke mogli preživjeti iz mjeseca u mjesec u takvom modelu bio je da prestanu plaćati svoje obveze državi i na taj način zaštite svoj posao (jedini izvor prihoda) od propasti, a obitelji od ekonomskog uništenja.Tako je došlo do gomilanja duga po osnovi poreza i doprinosa, duga koji će uskoro činiti pola od ukupne nelikvidnosti (dospjelih, a ne plaćenih obveza pravnih subjekata), a koja trenutno iznosi 42 milijarde kuna i raste svaki mjesec za milijardu.
• Lihvarske kamate porezne uprave te neotplativi dugovi postali su tako omča oko vrata za 25.600 blokiranih obrtnika i 82 000 poduzeća. Međutim, sada dolazi ono najstrašnije: mnogi od obrtnika nisu bili svjesni toga da će za nepodmirene obveze prema državi prije ili poslije morati odgovarati ne samo imovinom svog obrta, nego i svojom privatnom imovinom. Tako su se zaredale blokade i ovrhe nad njihovim privatnim računima i imovinom.
• Svima je jasno da dug državi po osnovi poreza i doprinosa nije moguće vratiti bez stravičnih posljedica po prezadužene obrtnike i tvrtke. Da sustav vodi sve u propast, jasno je iz činjenice da je broj obrta pao s 200.000 na 85.000 u zadnje 4 godine.

Zabrana isključenja vode i struje

• Pravo na pitku vodu i električnu energiju elementarno je ljudsko pravo i nikome ne bi trebalo biti uskraćeno. Smatramo da je velik broj isključenih kućanstava rezultat prevelikih cijena struje i vode, s jedne strane i preniskih primanja građana, s druge strane.Taj problem ne može se i ne smije rješavati "suhim pipama” i zamračenim domovima.
• Upravo iz tog razloga naša stranka kao jednu od osnovnih točaka našeg programa predviđa zabranu tih, za građane, okrutnih mjera.Upravo s ciljem da ukažemo na taj problem kao politički, a ne osobni, jer radi o velikom, a ne malom broju pogođenih kućanstava, snimali smo akcije ukapčanja struje i vode građanima.   

Zabrana ovrhe nad jedinom nekretninom

• Podatak o broju ovrha nad nekretninama šokantan je. Prema podacima HGK je 2006. g. bilo ovršeno samo 319 nekretnina, a 2013. pomalo nevjerojatnih 6773 nekretnina.
• Ako se broj ovršenih nekretnina podjeli s brojem dana u godini, 2006. godine je bilo ovršeno 0,87 nekretnina dnevno (manje od jedne), a 2013. čak 18,5 nekretnina dnevno. To znači da je broj ovršenih nekretnina u navedenom razdoblju porastao 21 put!
• Iz tog razloga tražimo trenutno zaustavljanje svih deložacija koje su posljedica nemogućnosti vraćanja duga odnosno podmirenja obveza. Pritom ne mislimo na imovinske sporove među srodnicima, kojih je uvijek bilo i uvijek će biti, već na deložacije do kojih dolazi zbog nemogućnosti vraćanja kredita, plaćanja režija i sl.
• Također, tražimo da se obustave sve deložacije u kojima su ovrhovoditelji država, gradovi, općine ili javna poduzeća ukoliko se žrtvama deložacija ne osigura adekvatan zamjenski smještaj. 

Fakultativno cijepljenje

• Protivimo se državnoj represiji protiv roditelja koji odbijaju cjepiti vlastitu djecu. Zbog mnogobrojnih slučajeva teških nuspojava izazvanih cjepljenjem (poput paralize, autoimunih bolesti ili autizma) sve više roditelja odbija imunizaciju vlastite djece.
• Ako uzmemo u obzir činjenicu da su proizvođači cjepiva velike farmaceutske kompanije koje imaju veliki utjecaj pri donošenju zakona u području zdravstva, smatramo da je sumnja u korist imunizacije opravdana.
• Zapanjujuća je činjenica da se proizvođač cjepiva odriče odgovornosti za sve moguće posljedice cjepiva. Također, važno je napomenuti da cijepljenje nije svugdje obavezno, pa tako imamo europske zemlje u kojima cijepljenje nije obavezno: Njemačka, Nizozemska, Luksemburg, Velika Britanija, Danska, Irska, Grčka, Španjolska, Portugal, Austrija, Finska, Švedska, Norveška, Cipar, Estonija, Latvija, Litva, Švicarska
• A europske zemlje u kojima je cijepljenje obavezno su: Srbija, Makedonija, BiH, Crna Gora, Hrvatska, Slovenija, Češka, Slovačka, Mađarska, Poljska, Rumunjska.
• U zemljama od Slovenije, pa „naniže” prijeti se neupisivanjem u školu, kaznama i oduzimanjem djece zbog necijepljenje (što je zakonski neosnovano), dok ljude u zapadnoj Europi nitko ne prisiljava na to, iako se cjepiva veoma agresivno promiču.
• Prisilno cijepljenje protivno je našem uvjerenju da svaki pojedinac ima pravo odlučivati o sebi i svojem zdravlju.
• Članak 6. Zakona o zaštiti prava pacijenata kaže da svaki pacijent ima pravo odbiti pojedini dijagnostički ili terapijski postupak. Tražimo da se to pravo proširi i na obvezno cijepljenje, odnosno da cijepljenje postane dobrovoljno. 

Društveni stanovi

• Pravedna raspodjela bogatstva preduvjet je izlaska iz krize. Država ne smije biti talac krupnog kapitala, već mora služiti narodu, a ne bankama.
• Više od 10 000 nekretnina u vlasništvu banaka zjapi prazno, dok istodobno raste broj beskućnika. Mi se zalažemo za pravedniju raspodjelu kapitala i tražimo da država oduzme te nekretnine bankama i preda ih u posjed obiteljima koje žive u neadekvatnim stambenim uvjetima ili bivaju deložirane iz privatnih nekretnina jer nemaju od čega plaćati podstanarstvo.
• Također, tražimo da se stanarima u državnim kućama i stanovima koji imaju ugovor o najmu da stanarsko pravo kako bi oni i njihovi nasljednici mogli korititi iste uz minimalnu naknadu. Drugim riječima, da se ponovno uvede institut stanarskog prava koje bi bilo nasljedno. 

Revizija pretvorbe i privatizacije

• Pretvorba kao proces pripreme za privatizaciju društvene imovine provodila se u doba „ratnoga stanja" u kojem se nalazila RH. Bez obzira što ratno stanje nije objavljeno, RH je morala svoje ponašanje uskladiti sa Ženevskim ratnim konvencijama i njenim protokolima kao i konvencijama i međunarodnim standardima koje je RH naslijedila kroz akcesiju i disoluciju od države prednice Jugoslavije.Pretvorba se provodila kroz Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine br. 19/91).
• Kroz proces pretvorbe trebalo je utvrditi vrijednost svakog pretvaranog društvenog poduzeća kako bi se ustanovio temeljni kapital svakog poduzeća. Ta vrijednost bi bila podijeljena na dionice koje je trebalo postupkom predviđenim zakonom o pretvorbi ponuditi svima onima koji su stvarali vrijednost tog poduzeća iz Članka 5 zakona.
• Prijepor koji je zakon o pretvorbi imao u Članku 1 je de facto osnova za poništenje pretvorbe kao procesa jer su u Članku 1. stavka 3,  izuzete od pretvorbe banke, financijske institucije i osiguravajuća društva.
• Banke u RH su osnovane od strane društvenih poduzeća Člankom 39. Ustava RH i Zakonom o bankama iz 1975. godine, te je time definirano njihovo postojanje kao vlasništvo pravnih osoba osnivača tih banaka. Neunošenjem vrijednosti banaka u temeljne kapitale pretvaranih društvenih poduzeća (njihovih vlasnika) je pretvorbu kao proces delegitimiralo!
• Kako proces pretvorbe od samog početka nije bio legitiman, sve daljnje faze tog procesa su postale nelegitimne. Pravno gledano, u procesu pretvorbe je učinjeno ili namjerno propušteno desetak nezakonito provedenih faza koje potvrđuju da je poništenje pretvorbe, kao preduvjeta za privatizaciju, de iure utvrđeno!
• Proces privatizacije, na temelju nezakonite pretvorbe sam po sebi je ništavan jer nije odražavao strukturu utvrđenoga društvenoga kapitala poduzeća ni po jednom osnovu. Bankarski sustav, umjesto da je postao sastavni dio pretvorene društvene imovine, je opljačkan od strane menađmenta banaka koji su postali vlasnici banaka!
• Takav bankarski sustav je omogućio kroz proces „privatizacije" stvaranje ratnih profitera koji su postali vlasnici društvene imovine i koji su opljačkali građane Hrvatske! Čitav ovaj proces pretvorbe i privatizacije je doveo u inferioran položaj građane RH koji nisu mogli zakonskim putem i putem institucija sustava zaštititi svoje pretvarano vlasništvo te su time ostvarena bića kaznenoga dijela ratnog zločina pljačke civilnoga stanovništva prema VI. i VII. Nirnberškom principu, vezano na IV. Ženevsku ratnu konvenciju sa njena tri Protokola!
• Proces pretvorbe i privatizacije mora se poništiti, zastare nema, Ustav RH u svojim izmjenama Članka 31 je to jasno rekao. "Ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva, kao ni kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, propisana zakonom, ili ona koja ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu. 
• Imovinska korist, ostvarena tim djelima ili povezana s njima, oduzet će se.”Budući da je glavna državna revizorica Šima Krasić je ustvrdila da je 98 posto hrvatskih tvrtki nezakonito privatizirano, te da je isto učinjeno u doba ratnog stanja, jasno je da se radi o ratnom profiterstvu koje mora biti sankcionirano, a imovinska korist ostvarena kroz taj proces biti oduzeta i vraćena nazad državi.
• Najveći apsurd u cijeloj priči je to da je sabor prihvatio njeno izvješće i obvezao se po njemu postupiti, međutim, zbog korumpiranosti DORH-a, krivci, odnosno ratni profiteri nikada nisu procesuirani. Živi zid ne zalaže se za nikakve revolucionarne mjere, već samo i isključivo za provođenje zakona. Ako je nešto napravljeno nezakonito i ako je državna revizija to nedvojbeno utvrdila, krivci za kriminal moraju biti procesuirani i sankcionirani, a njihova imovina oduzeta.
• HDZ, SDP i njihovi sateliti to ne žele učiniti ne zato jer je to zakonski nemoguće, već zato jer su njihovi članovi sudjelovali u tim procesima.
• Kriminalne, korupcijske, ratno profiterske institucionalno i vaninstitucionalno povezane strukture onemogućavaju de facto provođenje zakona jer bi kroz provođenje procesa poništenja temeljem Ustava, konvencija I zakona, ostale bez opljačkane imovine i političke moći.
• Sve dok se ratnim profiterima, odnosno pretvorbenim kriminalcima ne oduzme političa moć, neće im se moći oduzeti niti nezakonito stećena imovina. Zato vas pozivamo da nas podržite na izborima i pomognete nam u obračunu s korumpiranim političarima i institucijama. 

Izlazak iz NATO-a

• NATO savez osnovan je 1949. kao obrambeni savez pod vodstvom SAD-a u okviru globalne blokovske politike. Potencijalnu prijetnju NATO je vidio u Sovjetskom Savezu, odnosno nizu država pod Sovjetskom dominacijom.

• Njegovu obrambenu doktrinu najbolje je oslikavala sljedeća odredba u Sjevernoatlantskom ugovoru: „Stranke su suglasne da će se oružani napad na jednu ili više njih u Europi ili u Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih.

• ”Međutim, raspadom SSSR-a, odnosno Varšavskog pakta došlo je do nestanka ravnoteže u međunarodnim odnosima, te je NATO u odsutstvu svog istočnog rivala de facto postao najjača vojna sila na svijetu.

• U tom trenutku NATO je promjenio i svoju primarnu ulogu o čemu se naš supredsjednik Ivan Sinčić izrazio ovim riječima: "NATO [više] nije obrambena organizacija, nego imperijalistička čiji je cilj okupacija svjetskih resursa”. Na to se nažalost svode sve akcije NATO saveza po naftom bogatim zemljama bliskog istoka.

• Umjesto da se zemlje članice NATO-a zajednički brane od vanjske agresije one danas zajednički vrše agresiju na druge zemlje i to bez mandata Vijeća sigurnosti UN-a što znači da je njihovo djelovanje protivno međunarodnom pravu.

• Naime, 2. članak povelje UN-a jasno zabranjuje korištenje sile protiv suverene države ukoliko ona nije izvršila agresiju na druge zemlje.

• NATO nema ulogu "svjetskog policajca” prvenstveno zato jer ta uloga pripada UN-u, odnosno Vijeću sigurnosti koje nalaže vojnu akciju s ciljem zaustavljanja agresije na neku od država članica, kao što je bio slučaj u Korejskom ratu gdje su zemlje članice UN-a zajednički obranile Južnu Koreju od Sjeverne.

• Ovime želimo reći da se naša stranka protivi jednostranim agresijama odnosno okupacijama drugih suverenih zemlja od strane NATO-a samo zato jer ne žele staviti svoje resurse na raspolaganje Američkim korporacijama.Zalažemo se protiv svakog rata ukoliko on nije obrambeni, te za trajnu neutralnost naše zemlje.

• Takav status naša država ne može imati unutar NATO saveza jer Američka vlada zagovara čak i "preventivne ratove”, kao što je bio slučaj rata u Iraku 2003.Ne želimo da naša zemlja sudjeluje u zločinu, ne želimo da naši vojnici vode tuđe ratove i zato se zalažemo za izlazak naše zemlje iz NATO saveza.