SLAVONSKI BROD/OKUČANI - Iako je Brodsko-posavska županija jedna od rijetkih, ako ne i jedina u zemlji, koja potpomaže uslužno klanje na način da sufinancira veterinarsko zdravstveni pregled tovnih svinja zaklanih u registriranim klaonicama, još uvijek ima kućanstava koja se odlučuju svinjokolju "od prve do zadnje" odraditi u svojim dvorištima.

Uslužno klanje u klaonicama nosi niz prednosti. Od zakonskog zbrinjavanja klaoničkog otpada do pregleda mesa na trihinelu, a s druge strane ostavlja dovoljno prostora za nastavak tradicije u dvorištu pripremom mesa i mesnih prerađevina od ohlađenih i dopremljenih svinjskih polovica.  

- Prije smo klali u našem dvorištu. Tovili smo uvijek dvije tri svinje koje smo ona, kad krene svinjokolja, hvatali i sami klali. Imalo je to svoje čari. Kada se krenulo s pričama da će klanja biti zabranjena po dvorištima, prestali smo toviti svinje. Od tada ih kupujemo kod seljaka koji se time bave i koristimo usluge klaonica. Iako sam u jednom trenutku bio razmišljao da jednostavno 'ukinem' svinjokolju jer sam mislio da to neće više biti to, danas mi je drago što nisam. Ovako dobijem dopremljene polovice, siguran u to da su pregledane, a još uvijek uživamo u tradicionalnom druženju uz trančiranje mesa, rezanje slanine, pripravu čvaraka, obarina, nadjevanju kobasica i kulinova - priča Ivica Marković koji je prošle godine imao šest polovica, a ove godine će - kaže - raditi samo četiri polovice.

Svinjokolju će imati tek za dva tjedna. Tada je naime uspio dogovoriti da mu polovice stignu u dvorište u subotu. - Jedan od najvećih problema u uslužnom klanju je taj što bi svi htjeli da im svinje koljemo petkom, eventualno četvrtkom. Razumijem kako većina obradu radi subotom kada su kod kuće, ali jednostavno je nemoguće udovoljiti svima - kazao je Marko Mirković koji je kao zastupnik mesnice "Bebrinka" jučer s predstavnicima mesnice "Jagodanović" potpisao sporazum o sufinanciranju sa Brodsko-posavskom županijom.

Prošle godine je u klaonicama, kroz ovu mjeru, prošlo 1516 svinja. Ove godine plan je dvije tisuće. No i dalje ostaje dobar broj onih koji svinjokolju odrađuju po starinski, od klanja do gotovog proizvoda u svom dvorištu. Jedan od njih je i Miladin Savičić iz Čovca kod Okučana koji je ove godine imao tri tovljenika: jednog od 300, jednog od 280 i trećeg od 200 kilograma. "Mi još ne odustajemo od tradicionalne slavonske svinjokolje, s nestrpljenjem smo čekali ovaj dan. Na sreću i vrijeme nas je poslužilo, zahladilo je, nema muha, a ako nastupi pravo zimsko vrijeme kasnije neće biti ni problema sa sušenjem mesa, kobasica, slanine" - za Agroklub je kazala vesela ekipa koja je obrađivala 'brdo' mesa. Topili su i čvarke vodeći računa da budu kvalitetni.

"Nekada ih nismo znali dovoljno cijeniti, a sada se kilogram te poslastice u gradovima prodaje po 100 i više kuna. Bitno je da se dobro istope, kasnije u njih dodamo malo mlijeka i glavicu crvenog luka", kaže Čedo Savičić, prisjećajući se sa sjetom nekadašnjih svinjokolja. Na ovoj održanoj prije par dana snaše su prale i pripremale svinjska crijeva za nadijevanje mesnih kobasica i krvavica, a u dvorištu je bio i glavni majstor, izučeni mesar Slavko Mrvelj.

"Meni je najbitnije da domaćini budu zadovoljni. Volim 'mesarluk', uživam u tom poslu, a evo kod prijatelja Savičića imali smo prave tovljenike od kojih ima i mesa, i kobasica i slanine, svega... Po meni tovljenici za klanje ne bi trebali biti teški ispod 200 kilograma, ovi su bili i puno veći. Mi radimo po starim običajima i receptima, naučili smo na te okuse i ništa ne mijenjamo. Uz kvalitetno meso, vrlo su bitni način pripreme smjese, osobito kobasica i kulina i dobra paprika", kazao je Slavko.  

Naravno, za dobre suhomesnate proizvode bitni su i pac i dobro sušenje i kasnije uskladištenje. No, to je cijela teorija koju je većina obitelji na selu davno svladala. Nakon cjelodnevnog napornog posla nastavili su druženje uz svinjokoljsku večeru. Opet sve kako tradicija nalaže: juha, sarma, kuhano meso, pečene kobasice i krvavice, krmenadle...sve 'začinjeno' pjesmom sretni što su i ove godine sačuvali tradiciju, ali i za cijelu sljedeću sezonu pripremili dovoljno hrane.

"Život na selu nije lagan, puno se i naporno radi, ali je lijep i ne gladujemo, jer si pripremimo hrane u izobilju, barem mi u našoj obitelji", kazao je Miladin Savičić, o čijoj obitelji, OPG-u i svinjokolji više možete pročitati OVDJE.