CAGE - "Nama nikada nije dosadno. Supruga Nevenka i ja uvijek nešto radimo, evo i sada kada je vani hladno, kada se temperature spuštaju ispod nule, mi se ne dosađujemo. Ovih dana pletem košare. Narežem šibe od obične vrbe i malo se zabavljam pletenjem. Tu vještinu savladao sam kao učenik Poljoprivredne škole u Banja Luci, to smo učili na praktičnoj nastavi", priča Luka Debeljak iz Caga kod Okučana, dok u toploj sobi uz pucketanje vatre oblikuje jednu manju košaru, piše Agroklub.

 Zahvaljujući košarama koja plete Luka, kako sam kaže, zaradi poneku kunu i podeblja malu mirovinu. Dosta košara i pokloni ili razmjenjuje za druge proizvode.

Kada je završio školu i zaposlio se u banjalučkoj tvornici sokova Fruktona, Luka je mislio da mu to znanje pletenja košara više nikada neće trebati u životu. Ali sada, kada je u mirovini, dobro mu dođe jer, kako kaže, zaradi poneku kunu i podeblja malu mirovinu. Dosta košara i pokloni ili razmjenjuje za druge proizvode.

I dok Luka u jednom kutku toplog doma plete košare raznih veličina za povrće, voće, drva, a mogu poslužiti i u druge svrhe, supruga Nevenka zabavlja se pletenjem. Vješto iglama nameće očice i negdje je u mislima sa djecom i šestero unučadi - jednom unukom i petero dječačića.

Zaljubljenici u prirodu i voćarstvo

"Pletem priglavke, tako smo mi u Bosni zvali pletene papuče ili čarape koje pokrivaju stopalo do gležnja. Uglavnom za članove naše obitelji. Volimo kada nam dođu djeca i unuci da im bude toplo. Jedni su u Banja Luci, drugi u Zagrebu. Bili su za blagdane kod nas, bila nas je puna kuća", kaže Nevenka. Sada u zimskim danima suši i koštice od bundeva, koje suprug Luka prodaje na utakmicama i sportskim turnirima, gdje se opet nešto zaradi.

Nevenka i Luka veliki su zaljubljenici u prirodu. Rado skupljaju šumske plodove, šipak od kojeg pripremaju odličan pekmez, od plodova drijenka i trnjine pekmeze i sokove, skupljaju divlje kruške i jabuke, ljekovite biljke za čajeve i gljive. Luka voli otići i u ribolov.

U Poljoprivrednoj školi završio je voćarsko-vinogradarski smjer. Uz oca Jakova, koji je ondje radio kao poslovođa na uzornom školskom voćnjaku i predavao praksu za učenike, naučio je i puno o sadnji i uzgoju voća, što mu, kaže, također sada dobro dođe, jer voćarima amaterima pomaže u uzgoju, osobito u orezivanju voća. Jedva čeka da malo otopli, pa da više vremena provodi u voćnjacima na zraku. Majstor je za rezidbu i oblikovanje raznih uzgojnih oblika.

Rezidba važna agrotehnička mjera

"Kada smo 1995. godine došli u Hrvatsku, nismo imali posla, nije bilo nikakvih primanja, pa sam se počeo aktivnije baviti voćarstvom, koje je pomalo oživljavalo na ovim prostorima. Pogotovo rezidbom, jer sam vidio da ovdje manjka tog znanja oko rezidbe. Mnogi su ljudi poslije rata posadili voćnjake, međutim malo ih je znalo formirati krošnje i pravilno orezivati tako da sam, koliko sam mogo, pomagao u rezidbi, ali i cijepljenju i precjepljivanju voćaka, savjetovao kako pravilno obaviti sadnju", kaže Luka za kojeg se pročulo u novogradiškom kraju.

Ističe da je u voćarstvu upravo rezidba jedna od bitnih agrotehničkih mjera. Kvalitetnim orezivanjem postiže se bolja prozračnost krošnje, bolja kakvoća plodova, budu ljepši, krupniji i zdraviji, jer dobro orezanu voćku manje napadaju bolesti nego one sa zapuštenim i gustim krošnjama. Napominje da je kod sadnje i kasnije u u uzgoj voća važno odlučiti se za uzgojni oblik i tako od početka rezidbom pravilno formirati i usmjeravati rast i razvoj krošnje. Naravno, treba poznavati, odnosno razlikovati rodne od lisnih pupova, kako se ne bi voćka opteretila veliki rodom.

"Mnogi ljudi ne znaju da sa rezidbom voća mogu krenuti već u kasnu jesen nakon opadanja lišća, osobito se to radi u velikim voćnjacima. Ja sam jesenas već orezao naše kruške, breskve, jabuke šljive u dvorištu i na okućnica", kaže Luka.

Pomladiti stare i zapuštene voćnjake

Luka je veliki zaljubljenik u voćarstvu i praktičar, o tomu bi, kaže, mogao pričati danima. U vrtu kuće gdje žive zatekao je jedno starije stablo jabuke sa lijepim i vrlo ukusnim i mirisnim crvenim plodovima, koji dozrijevaju kasno u jesen, i oduševljen je sa njima. Inače, u rodnom Šargovcu, naselju Banja Luke, bilo je mnogo voća koje pomalo nestaje.

Za terene koji završavaju kao obronci Psunja, najviše planine u Slavoniji, od Okučana pa istočno do Nove Gradiške i dalje, kaže da su vrlo pogodni za razvoj voćarstva, posebno na onim brežuljkastim površinama koje su blago nagnute prema jugoistoku, što odgovara i voću i vinovoj lozi.

Nažalost, sada je na tom području puno manjih obiteljskih voćnjaka zapušteno, u neke su starije nasade urasle šikare, nitko o njima ne brine.

"Donekle to i razumijem, mladi su otišli trbuhom za kruhom, stari više ne mogu. Pokušavo sam nagovarati neke vlasnike da ih malo urede, dovedu u red, a to se može, posebno tamo gdje su stabla zdrava. Valjalo bi ih pomladiti skraćivanjem debelih grana i kroz dvije tri godine ponovno formirati korišnju. Jest da je to malo veći posao, ali ta stabla se mogu dovesti u kondiciju da ponovno rađaju", predlaže Luka.

U zimskim danima Nevenka suši koštice od bundeva, koje suprug Luka prodaje na utakmicama i sportskim turnirima, gdje se opet nešto zaradi. 

S nestrpljenjem čekaju toplije dane

Luka je sretan što se ta ljubav prema voćarstvu i prirodi u obitelji prenosi sa koljena na koljeno. I kći Marieta Grbić velika je zaljubljenica, osobito u stare sorte.

Prošle je godine završila studij ekologije na Fakultetu za ekologiju Univerziteta za poslovne studije u Banjaluci i sa čistom desetkom obranila svoj završni rad na temu Organska proizvodnja jabuke i kruške na području Šargovca. Dvije godine istraživala je stanje starih sorti jabuka i krušaka na području Šargovca koje, zbog urbanizacije, nestaju u tom dijelu banjalučkog područja.

Iako u svom malom voćnjaku ima i neke novije sorte jabuka i krušaka, Luka je velik pobornik uzgoja starih sorti. "Jedno vrijeme su ljudi uglavnom sadili nove modrene produktivne sorte koje ranije prorode, daju veće urode, ali i zahtijevaju puno zaštite kemijskim sredstvima. Međutim, posljednjih godina, primjećujem da se voćari amateri, hobisti sve više okreću starim sortama koje su otpornije na bolesti, cijepljene na divlje podloge".

Iako im ni sada, ovih hladnih dana, nikada nije dosadno, jer uvijek nađu posla i zanimacije, Nevenka i Luka s nestrpljenjem čekaju toplije dane kada će veći dio vremena provoditi na otvorenom, u prirodi, u voćnjacima i vrtu u kojemu proizvedu dosta hrane za svoju obitelj. Ako bude zanimanja, Luka bi rado za učenike, mlade, ali i voćare amatere održao praktičnu radionicu o orezivanju, sadnji i cijepljenju voća.