SABINA GLASOVAC, prema javno dostupnim biografskim podacima, pažnje vrijedna SDP-ova 39-godišnja jurišnica, u duuugom razgovoru s novinarkom Tportala, Majom Šurinom, oštro je kritizirala najavu promjene stranačkog Statuta SDP-a.

S desetak svima razumljivih odrednica, sročenih u ne puno više rečenica, predsjednik bi trebao poslati poruku vodstva stranke kako se oni ne namjeravaju baviti trivijalnim unutarstranačkim otpornim točkama, nego supstancom serije potresa koji razaraju državu i društvo.

"Ukoliko je to vjerodostojan dokument, moram priznati da sam iznimno razočarana. Mogu samo reći – jao majko, što nam je to trebalo. Takva pravila neće dodatno demokratizirati i otvoriti SDP, to nije nešto što će SDP učiniti boljom strankom nego će nas vratiti korak-dva natrag. Njime predsjednik zaista dobiva faraonske ovlasti čime se u bitnome automatski smanjuju ovlasti svih drugih tijela, a o članstvu da ne govorimo", kazala je ta mlada, porijeklom uporna slavonska, a po temperamentu žestoka dalmatinska borkinja za liberté, égalité, fraternité (slobodu, jednakost, bratstvo).

Kad bi bilo točno - da novim Statutom stranke "predsjednik dobiva faraonske ovlasti" - onda bi zaista SDP, umjesto 'ustavnog monarha', dobio faraona, što bi bilo i više od "korak-dva natrag".

Na sreću članova SDP-a, same stranke kao relevantnog političkog subjekta i hrvatske demokracije u cjelini, predloženi Nacrt Statuta u sebi sadrži odrednicu kojom je autokratski ustroj stranke preinačen u demokratski parlamentarni sustav u kojem - prvi put nakon 1990. godine - predsjednik nema ovlasti sam "utvrđivati političke stavove SDP-a".

Prvi put nakon Ivice Račana i Zorana Milanovića - a 17 godina poslije Zovkovog amandmana iznesenog na Konvenciji stranke 2000. godine - SDP će imati predsjednika koji će moći tek 'iznositi' političke stavove i zastupati stranku. Prvi put imat će predsjednika koji neće smjeti 'utvrđivati' političke stavove za cijelu stranku, osobno ih artikulirati, a potom, sukladno Lenjinovoj doktrini 'demokratskog centralizma', inzistirati na njihovu provođenju te očuvanju jedinstva na 'liniji' koju je odredio on sam. Predsjednik. 

Naime, 'Račanova' odredba iz članka 44. aktualnog Statuta stranke koja glasi: "Predsjednik... utvrđuje i iznosi političke stavove...", izbačena je iz članka 67. Nacrta Stauta kojim će biti normirana nova uloga predsjednika stranke.

Kolosalan je to iskorak SDP-a iz komitetske u parlamentarnu stranku. U odnosu na nedvojbeno velik demokratski pomak, kakav je bila odluka o izboru predsjednika po principu 'jedan čovjek jedan glas', napuštanje predsjedničkog i uvođenje parlamentarnog sustava upravljanja strankom revolucionaran je skok iz totalitarnog u demokratski politički ambijent.

Uostalom, stranačkom članstvu je sasvim svejedno hoće li njihov autokratski 'učitelj i vođa' na čelo stranke doći demokratskom ili komitetskom metodom izbora. Sinonim totalitarizma, Adolf Hitler, također je na vlast došao demokratskim izborima po principu 'jedan čovjek jedan glas', uz nešto malo političkog inženjeringa čijem plagiranju smo često svjedočili i u Lijepoj našoj. Međutim, Hitler nije postao Führer zbog načina izbora nego zbog statuiranja njegovih 'faraonskih' ovlasti.

Sve optužbe protiv Davora Bernardića kako, navodno, pokušava steći veće ovlasti u stranci nego su ih imali njegovi prethodnici, Ivica Račan i Zoran Milanović, klasična je zamjena teza plasirana od strane gubitnika na zadnjim unutarstranačkim izborima. Naime, ljudi koji su izgubili lordovski status u stranci ne prestaju opstruirati rad novoizabranog vodstva, a stalnim podmetanjem pseudo teza u funkciji je revitaliziranja njihova statusa u stranci, a ne statusa stranke u društvu.

Sudeći prema količini negativne propagande protiv vodstva SDP-a koju, bezmalo godinu dana, proizvode Milanka Opačić & Co., a HDZ-ovi i katolički mediji sa zadovoljstvom plasiraju u javnost, očito je da su protivnici te stranke u temeljnom nastojanju uspjeli - najveća oporbena politička snaga u zemlji, primarno, bavi se sobom i 'problemima' njezinih ljudi, a ne bavi se Hrvatskom i problemima njezina društva.

Ne samo u ratu, beznačajne otporne točke se obilaze, a pažnja posvećuje strateškim ciljevima. Zbog toga, na predstojećoj stranačkoj konvenciji, temeljna zadaća vodstva trebala bi biti donošenje nekoliko strateških političkih odluka, kao temeljnih sidara - svima u zemlji i izvan nje - kristalno jasne stranačke agende.

S desetak svima razumljivih odrednica, sročenih u ne puno više rečenica, predsjednik bi trebao poslati poruku vodstva stranke kako se oni ne namjeravaju baviti trivijalnim unutarstranačkim otpornim točkama, nego supstancom serije potresa koji razaraju državu i društvo.