SLUČAJNO ili ne, na Dan svetog Karla Lwanga i drugova (Nijemci bi kazali Kammeraden) 3. lipnja 2023. godine, u Slavonskom Brodu, ambiciozna je hrvatska nacionalistička stranka - Domovinski pokret - organizirala politički i glazbeni događaj (hrvatski malograđani bi kazali 'event') s ciljem predstavljanja političkog programa za masovnu upotrebu - u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini.

Okupljeni oko dobrog poduzetnika, lošeg pjevača i nikakvog domoljuba, salonskog nacionalista Miroslava Škore - Stranku su osnovali 29. veljače 2020., što im omogućuje ispravnu proslavu njihova Dana tek svake pete godine. Neovisno o tome što su, pojedinačno i grupno, uglavnom, bavili se unutarstranačkim frakcionaštvom personalnog, a ne programskog karaktera, i dosad su fragmentarno, primarno Hrvatima, dali naslutiti što bi, ustvari, oni htjeli.

Nakon mitingaškog događaja u Slavonskom Brodu, više nema nedoumica. Već pred noć, bezmalo sve je bilo jasno. Vođa Ivan Penava (Nijemci bi kazali Führer) i njegovi rasovi: Stipo Mlinarić Ćipe, Slobodan Prosperov Novak i Mario Radić (Franjo Tuđman bi kazao vrhovništvo) od Hrvata su zatražili dopuštenje koristiti legitimnu državnu silu koju, trenutno, u svojim rukama čvrsto drže 'HDZ i manjinci' svih fela. 'Faličnima' su, pak, poručili što im je činiti kad se Domovinski pokret domogne vlasti i počne operacionalizirati svoj plan i program.

Nakon što se ponio kukavički, konvertit je Hebrang rutinskom desničarskom demagogijom pokušao javnosti skrenuti pozornost s temeljne istine. S činjenice da su on i njegov HDZ, ustvari, krivi za sve loše što se hrvatskim građanima dogodilo od 1990. do danas. Ono, pak, što je dobro u Hrvatskoj, uvelike HDZ-ova državna nomenklatura, nije uspjela pokvariti.

- Čestitam Domovinskom pokretu što je na dnevni red stavio masovno iseljavanje kakvo nikada u povijesti nismo imali. Ono što je hrvatski narod doživio tragediju prije 30-ak godina, a to je bila srpska agresija, uspješno je prebrodio jer je imao dobro vodstvo. - sic!

Da nije bilo takvog vodstva, kao što su Franjo Tuđman, njegov osobni liječnik Andrija Hebrang i njima slični, Hrvatska ne bi bila onakva kakvom je opisuju Domovinski pokret i istomišljenici.

Stipo Mlinarić-Ćipe Svačićeva ulica. P.S./PLUS

Kako će odgovarati pokojni general VRS, Slavko Lisica, koji je zločine počinio, a kako pokojni Županijski državni odvjetnik u Slavonskom Brodu, Stjepan Haramustek, koji zločine nije htio procesuirati sukladno međunarodnim pravilima, nisu kazali. Za Hrvatsku, ta dva slučaja nemaju istu težinu. Nerad državnih tijela puno je opasnija pojava od same agresije. Dakako za patriote, a ne za kriminalce.

- Hrvat, domoljub, kršćanin, vjernik, obiteljski čovjek, nema prostora reći što misli. - nastavno, ustvrdio je Mlinarić-Ćipe.     

Dakako da imaju. Ako je itko u Hrvatskoj u mogućnosti kazati što želi, onda su to prije svih: Hrvati (dakako veliki, a ne mali), domoljubi (ali ne patrioti), kršćani (ali ne pravoslavni), vjernici (ali katolici), obiteljski čovjek (ako je u 'sustavu' i nije musliman).

- Porobljen je moj narod, onaj koji je hrabro zbacio tiranina s crvenom zvijezdom petokrakom. Odjednom je postao rob u ime nekih mračnih gadova što ne podnose naš grb, našu zastavu, naše ime, našu vjeru, našu povijest i naše svetinje. - nizao je optužbe saborski zastupnik Stipo.

Mada je u demokratski uređenim društvima krajnje nepristojno ljude kategorizirati na moj i neki drugi - jer svaki narod je jednako vrijedan - u ovom slučaju, prvo bi trebalo utvrditi tko kome pripada: Hrvatski narod Stipi Mlinarić-Čipi, kako sam tvrdi, ili Stipo Mlinarić-Ćipe pripada Hrvatskom narodu i državi, kako bi po nacionalističkom kodeksu trebalo biti: „Za Hrvatsku sve, a Hrvatsku nizašto“, kako je govorio drugi 'otac domovine' i prvi hrvatski demokratski izabrani predsjednik Republike, Franjo Tuđman. Republike stvorene u Topuskom 18. studenog 1991. 'pod crvenom zvijezdom petokrakom'.

Nakon što je - kao da pripada kvislinškim nacističkim prokazivačima, a ne hrvatskim domoljubima - Stipe Mlinarić-Ćipe je upro prstom u maglu te riknuo kao ranjeni lav:

- Zar da to podnosimo i da trpimo? -

U tom trenutku, osim 'petokolonaša', vjerojatno, nije bilo prisutnog domoljuba koji nije pomislio: „Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto!“ Dakako, Hrvatsku u kojoj Srbi, kao pripadnici drugog (manjinskog) naroda,       nemaju ista prava kao Hrvati, ekskluzivni vlasnici hrvatske zemlje, hrvatskog mora, hrvatskog neba i hrvatske države. Doduše, možda ne i neba. U cijelosti.

Mario Radić Svačićeva ulica. P.S./PLUS

Nakon te, vjerojatno, retoričke omaške dodao je kako je „tamo živjelo gotovo 300.000 Hrvata“ i na taj način huškački obmanuo skup, jer ih je bilo upola manje (128.741, odnosno 35,65 posto) te dodao „a danas smo svedeni na ostatke ostataka, jedva 20.000…“, što je također diskutabilno jer Tuđmanovim sljedbenicima s nacionalističkim povezom preko očiju, koji ni tad 1992. na bojištu, kao niti sad na govornicama, ne znaju za što se bore, ili znaju, ali se prave ludi - čuvajući svoj društveni status i prinadležnosti.

Kako i priliči prodavačima magle i profesionalnim huškačima na borbu protiv slabijih, poentirajući na kraju svog mobilizirajućeg istupa, Radić je, ustvari - gradu i svijetu - poručio kako ratnici zadnji izlaze iz svojih 'rovova' - poglavito (hrv. pogotovo)  kad im je general štaba, odnosno, glavni stožer, da i Hrvati razumiju, prva crta bojišta, odnosno, fronta da i Srbi razumiju.

Vjerojatno hrabar vojnik s branika hrvatskog naroda u Brodskoj Posavini 1992. i/ili hrvatskih ratišta, za svaki slučaj, Radić je izrekao odlučnu 'vojničku' poruku: „Ovo je odsudna obrana. Mi se više nemamo gdje povući.“

I, opet, izrekao je dvije neistine: Prvo, sukladno Tuđmanovoj politici, u Bosanskoj Posavini nije smjelo biti 'odsudne obrane', jer je sa srpskim voždom Miloševićem dogovorio podjelu BiH u kojoj je notorni 'Koridor' bio uvjet bez kojeg bi cijeli 'projekt' pao u vodu.

Drugo, nije točno da se Posavci (Posavljaci) nisu imali gdje povući. Tuđman im je omogućio status hrvatskih, a ne BiH prognanika te status pripadnika HV, a ne HVO. Dakako, za veće Hrvate i 'slavne' ratnike, koji su zadnji napustili 'bojište'.

Očito, populistički stavovi i 'bojovnička' retorika, nacionalistima služe kao kerozin za 'akciju'. Što više kerozina to pogubniji rezultati po 'obične smrtnike'. Ako se retronacionalistima, ili nekim drugim ekstremistima, nitko ne odupre.

- Koja je to nevidljiva ruka koja nas tako sustavno iseljava. Kakve to sile lome naš narod? Nekad smo znali tko nas iseljava, a sada samo pognute glave vidimo da smo izgubili. - rezignirano pita Radić, ignorirajući činjenicu da se čovjek ne smije baviti nekim poslom ako o njemu ništa ne zna. Pogotovo, to vrijedi za najopasnije zanimanje - politiku.

Odlučivši se približiti tržišnom gospodarstvu, šezdesetih godina prošlog stoljeća, komunisti su u Jugoslaviji 'svim narodima i narodnostima' počeli otvarati vrata u svijet. Bilo je to tkz. 'rad na određeno vrijeme'. Bili su to naši 'gastarbeiteri' koji su vani ostajali koliko su htjeli - ako nisu bili bombaško nacionalistički neprijatelji Jugoslavije. Bez obzira koliko ostali 'vani' i bez obzira koliko ih nisu mogli smisliti revnosni pripadnici autoritarnog režima, ogromna većina građana dobrovoljno se vraćala svojoj obiteljskoj 'kući' u Jugoslaviji.

Ono što su komunisti činili svojim programom 'iseljavanjem' 'Jugovića', vjerojatno najviše Hrvata, u to vrijeme, politički, gospodarski i kulturno, bilo je vrlo progresivno te je davalo nadu u život - unatoč autoritarnom jednopartijskom režimu u Jugoslavije - ovo, pak, što od 1990. čine hrvatski nacionalisti, užasno je retrogradno i beznadežno. Jer, oni koje su komunisti 'prognali', vratili su se svome domu i svojoj domovini, a oni koje su 'prognali' nacionalistički 'domoljubi' i beskrupulozni karijeristički oportunisti, odlaze s 'djedova ognjišta' i ne namjeravaju se vratiti. Sobom vode cijelu obitelj, jer ne žele da im 'trogloditi' djecu odgajaju u srednjovjekovnom mraku, gospodarskoj neizvjesnosti, pravnoj nesigurnosti i društvenom ambijentu stvorenom za kriminalce, a ne za pošten svijet.

Slobodan Prosperov Novak Svačićeva ulica. P.S./PLUS

S tim ciljem došao je (i) u Slavonski Brod kako bi održao briljantan naci-fašistički govor. Kako bi poslao poruku: Ja i vi nacionalistički falangisti iznad smo drugih. Zbog toga stvar moramo uzeti u svoje ruke.

Govor je toliko dobar prikaz fašističkog intelektualca te sam odlučio prenijeti ga u cijelosti, uz nadu kako taj čin Slobodan Prosperov Novak neće doživjeti kao 'bacanje biserja pred svinje'.

„Želim govoriti o vulgarnom ratu koji se na svetom hrvatskom tlu vodi protiv mladosti ove zemlje. Ako Hrvatska izgubi suverenost i ako umjesto Ivekoviće one slavne slike „Dolazak Hrvata na more“ nova slika bude „Odlazak Hrvata s mora“, gotovo je.

Danas je na djelu neobjavljeni rat protiv Hrvatske i hrvatskog narod. On bjesni svom žestinom, a strategija mu je mimikrija, skrivanje pravih ciljeva. A cilj tih ljudi je otimanje svih vrijednih nacionalnih resursa, zamjena stanovništva, raseljenje Hrvata i naseljavanje drugih. Da budem jasan, to je ukidanje suverenosti, ukidanje Hrvatske kao suverene države.

Nepodnošljivo je da onaj splitski novinar, koji je nekidan ružno psovao sveti Vukovar i koji je za nju primio javnu pohvalu te nagradu od nekih hrvatskih institucija, nepodnošljivo je da on prekjučer nekoj novinarki kaže kako on voli svaki hrvatski kraj. Naravno, nije rekao da voli hrvatski krajolik, on to podlo i prikriveno govori kako se raduje svakom kraju, odnosno, koncu Hrvatske države i naroda.

Ovi bijednici svoj aktivizam nazivaju deustašizacijom Hrvatske pri čemu se koriste našim desetljetnim zanemarivanjem nacionalnih identitetskih politika u samostalnoj hrvatskoj državi.

Nad Hrvatima stoji optužba da je hrvatski nacionalizam fašistički. Dakle, govore nam

onako kako nam je govorio Josip Broz Tito i nije im nimalo neugodno. O nama tako govore i  u regionalnoj diplomaciji plašeći tim ispraznim govorom ne samo naše susjedstvo nego i čitav svijet.

Naš zadatak, moj također, je da pomognemo da svi Hrvati i cijela hrvatska javnost sazna za taj neobjavljeni rat koji se vodi. Svi moramo spriječiti tu petu kolonu koja vodi ovaj rat, a ona je dobro raspoređena u hrvatskim institucijama. Ona hrvatskim novcem plaća antihrvatske globalističke pamflete, televizije, tv serije - a tko su ti ljudi? To su antitalenti čiji je jedini talent izdaja.

Sjetimo se izjave velikog Matoša: „Hrvati su jedan jako čudan narod. Imaju više izdajica nego cijela Europa zajedno, no oni na čudan način postupaju s njima.

Francuzi odmah odsjeku glavu, Englezi povješaju u podrumu, Srbi ih jednostavno pokolju, a Hrvati njeguju  kao najveće nacionalno bogatstvo.“ Matošu dugujemo i mi ne smijemo dopustiti da nam Hrvatsku objese, jer ako Hrvatske ne bude onda je gotovo.

Danas, vi u Brodu ste središte Hrvatske ovdje je srce Hrvatske jer naša domovina nema središta, ona je svugdje središte, no danas je ono u Brodu. Ideološka podloga agresije na Hrvatsku, o kojoj sam govorio, nju provode ideološki janjičari. Njihov globalizam je neuvjerljiv i nema ničega originalnog u njegovim porukama kao ni realno.

Ovdje na ovom Trgu Ivane Brlić Mažuranić vi ste taj život i ja vas zbog toga volim.

Tjeraju nas da govorimo o prošlosti. Znate tko nas tjera da govorimo o tome? - Upravo oni koji našu prošlost negiraju. Nemojte im vjerovati jer njih ne zanima sadašnjost. Budemo li lijepo slijedili isprazni globalizam dogodit će nam se ono što je izrekla jedna anonimna žena kada su je u dnevniku pitali nešto o grincajgu, ona im je rekla: „Sad kad više nema Hrvatske, sad kad smo Europa.“ U tim riječima odzvonila je sva ispraznost i rezultat naših trenutnih  vladalaca.

Ustvari, drugim riječima, oni Hrvatskoj oblače luđačku košulju, a znate li drage Hrvatice i Hrvate odakle dolaze ove dvije riječi pod kojima smo ih okupili ovdje. One dolaze iz jedne pjesme hrvatskog pjesnika, rodom iz Hercegovine, Vlatka Majića. Nije pjesnik mogao biti s nama, ali on u ovom trenutku osluškuje vaš glas i pruža vam podršku.

Danas ste došli u znaku njegova stiha „ustani i ostani“, stiha iz njegove pjesme koju je napisao 1991. godine.

Neka današnji dan bude veliki početak borbe za opstanak Hrvatske sjetimo se tim povodom velikog Churchilla, nećemo se predati niti pasti. Borit ćemo se na moru, kopnu, polju, ulicama i planinama, ali se nikada nećemo predati. I zato vam kažem ustanimo svi.“

Ivan Penava Svačićeva ulica. P.S./PLUS

Ovako neće ići. Nekad Bosna, ali danas Slavonija šapatom pasti neće.

Zašto ovakve teške riječi? Netko će reći zašto ovaj skup? Zato što su realnost i brojke koje je opisuju, puno teže od bilo kojih riječi. U deset godina u Slavoniji nas je manje za 140 tisuća stanovnika. U deset godina smo izgubili jedan Osijek i jedan Slavonski Brod. Trebamo li šutjeti na to? Trebamo li pljeskati zaslužnima za to? Mislim da trebamo ustati i reći kako ne odlazimo, ostajemo i demokratskim putem ćemo u Hrvatskoj preuzeti vlast i zaustaviti katastrofalne poteze koji se događaju.

Domovinski pokret - kako je nastajao i zašto smo danas u Slavonskom Brodu?

Živimo u divljim vremenima, u kojima je ispravno postalo krivo, a izvitopereno normalno.

Ugrožena je obitelj, domovina i vjera, a to su dragi prijatelji stupovi naše mlade države.

Podsjetit ću vas da su to i stupovi Europske Unije, stare gospođe čiji se stupovi tresu jednako kao hrvatski stupovi jer ih vode izgubljene i pohlepne osobe. Zavirite malo u sebe, svoje prijatelje i obitelj. Znate li što ćete pronaći? Pronaći ćete nespokoj jer nam napadaju kulturu, tradiciju i ono što mi jesmo te ono što osjećamo, što živimo, što jedemo.

Mi smo postali mete i neprijatelji, a tko je to „mi“? Mi, hrvatski narod, koji smo vjernici, mame i tate, mi koji u miru i tišini nestajemo - mi smo problem ove države u smislu da smetamo i to će tako biti dokle god globalisti i manjine upravljaju ovom državom.

Oni žele da se umjesto Hrvatskih zastava na našim trgovima vijore zastave duginih boja dok istodobno vode ljude na povodcima za pse.

Hoćemo li dozvoliti strane zastave na svome tlu? Hoćemo dozvoliti da budemo osvojeni i okupirani? Hoćemo dozvoliti da budemo ovisni o drugome? Hoćemo li si dozvoliti da se odreknemo sebe i svoga? Hoćemo li, kao Hrvati, dozvoliti biti zamijenjeni u vlastitoj državi?

Nećemo, zato smo i ustali!.

Upravo danas, kada se vlast nakon što je izgubila pola milijuna ljudi u 12 godina, hvali istom stopom nezaposlenosti i nedostatka radne snage koju su otjerali u druge države.

To više nije zemlja iz dana ponosa i slave, zemlja vjere i nade, zemlja koju vode pošteni i pravedni ljudi kojima je Hrvatska iznad svega, koji daju sve za Hrvatsku i Hrvatsku nizašto - kako je govorio prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman.

Vidjet ćemo da Hrvatska nije više zemlja bogatih sela i prepunih ljudi iz naših sjećanja.

Vidjet ćemo da to više nije zemlja čiji narod na ulicama Knina 5. kolovoza veselo i razdragano slavi svoje veličanstvene pobjede i svoju Oluju, a sve to zbog ljudi koji upravljaju Hrvatskom, koji Hrvatsku nikada nisu htjeli.

Možda sam, što mladi kažu, zabrijao, ali imam noćnu moru iz koje se ne mogu probuditi pa brkam što je san, a što java.

Domovinski pokret je stranka primorana na uspjeh jer sve osim toga nije opcija. Uspjeh ćemo mjeriti snagom, samosvjesnošću države i hrvatskog čovjeka. Jedino takva Hrvatska može biti čvrst oslonac našem narodu u Posavini, Bosni i u Hercegovini, a ne da, kao i u vrijeme Turaka - kada nismo imali svoju državu jedini istinski oslonac našim ljudima preko Save, bude katolička crkva i ovdje u Posavini naši franjevački samostani.

Naš cilj je zemlja u kojoj odlučuju najbolji, a ne podobni.

Ako bi, kojim slučajem, ovi ljudi osvojili vlast u Hrvatskoj, kao što je to 1932. uspjelo Nacionalsocijalističkoj njemačkoj radničkoj partiji (NSDAP), jer je na parlamentarnim izborima osvojila 13.745.800 glasova, odnosno, 37,4 posto te postala najveća stranka u Reichstagu, a zatim formirala vlast koja je, na žalost cijelog svijeta, svoja načela operacionalizirala 13 godina previše.

Ako bi se to, iz nekog nedokučivog božjeg hira zaista i dogodilo, nakon aktualnog slogana: 'Ustani i ostani', Domovinski pokret bi mogao klicati: 'ustaše ostaše!'