PROŠLOG utorka eurosuper je pojeftinio za dva centa, a dizel, kao i plavi, za sedam centi po litri. Vjerojatno ste primijetili kako je od početka izbijanja američko-izraelskog rata protiv Irana, porast cijene prosječnog spremnika goriva bio skoro 10 eura. A sada, kad je cijena goriva pala za dva centa, vlast se naveliko hvali kako nam je prosječni spremnik benzina od 50 litara donio uštedu od čak jednog eura. No, u cijeloj priči najzanimljiviji je dio u kojem Vlada uvijek ponosno naglašava kako bi bez njenih mjera cijena goriva bila značajno viša. Naravno, itekako smo zahvalni Vladi što je poduzela mjere zbog kojih je cijena goriva niža nego što bi bila bez njenih mjera. A mi se pitamo koliko bi tek bila niža da uopće nema Vlade i njenog golemog aparata kojeg plaćamo skupim porezima, ne samo na gorivo, već na sve živo, osim zraka, za sada.

U prvom tromjesečju ove godine broj zaposlenih pao je za 1,3 posto i to je prvi put unatrag četiri godine da je zaposlenost krenula nizlaznom linijom. Državni zavod za statistiku, koji zaposlenost razvrstava u 21 kategoriju, objavio je kako je čak u 17 zaposlenost manja i to najviše u prerađivačkoj industriji, čak za 4,3 posto. Iako je ta brojka prilično alarmantna kao i podatak da je ukupni broj zaposlenih za 1,3 posto manjih nego prošle godine, čini se da u Hrvatskoj to nikoga osobito ne zabrinjava. Mi se držimo one klasične: zašto brinuti tuđu brigu. I prepuštamo to drugima. Pa neka o broju pada zaposlenih brinu oni u Nepalu, Filipinima, Indiji i drugim državama odakle nam stiže najveći broj radnika.

Nedavni veliki prosvjed na Trgu bana Jelačića u Zagrebu pokazao je kako se građani ne mire s činjenicom da cijene strmoglavo lete u nebo, a pad standarda strmoglavo se urušava. Bilo je mnogo različitih poruka na tom skupu ali svakako je najvažnija ona kojom su prosvjednici tražili da prosječna mjesečna primanja moraju biti 2.200 eura, umjesto dosadašnjih 1.700. Komentar ministra rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, nakon prosvjednog skupa građana, bio je kako je zahtjev građana da prosječna plaća bude 2.200 eura mjesečno, naprosto nerealan. Kaže ministar da bi takav rast plaće značio preskakanje uobičajenih stepenica, odnosno da bi značio rast plaća preko noći. Čudno je da nitko nije pitao ministra koji tvrdi da je rast prosječnih plaća na 2.200 eura nerealna, kada on, svakog mjeseca - tako piše u njegovoj imovinskoj kartici - ubire više nego dvostruko: čak 5.025 eura. U neto iznosu, dakako.

Bivši ministar poljoprivrede Josip Dabro, prošloga tjedna postao je bivši glavni tajnik Domovinskog pokreta. Obrazložio je to kratkom pisanom ostavkom i dodao kako je o odluci i razlozima informirao predsjednika stranke, saborske zastupnike i ministre iz Domovinskog pokreta. Naziv funkcije - tajnik - nekako navodi na pomisao da ta osoba zna mnoge tajne, jer zašto bi se inače zvao: tajnik. A kad tajnik jednom ode, oni od kojih je otišao, uvijek strahuju da bi dojučerašnje tajne koje je čuvao tajnik - mogle postati javne. Možda upravo zbog toga, u Domovinskom su pokretu odlučili za novog tajnika postaviti Mladena Baraća, državnog tajnika u Ministarstvu demografije i useljeništva. Uz to što će biti novi glavni tajnik Domovinskog pokreta, Barać je već i državni tajnik. Radi se dakle o osobi koja je tajnik na kvadrat, što bi trebalo jamčiti da ni jedna tajna, kad je on u pitanju, neće iscuriti.

Iako je sezona skijanja već odavno iza nas, vijesti o zbivanjima u Hrvatskom skijaškom savezu još vrve u medijima. Otkako je kod glasnogovornika spomenutog saveza na graničnom prijelazu pronađeno neprijavljenih 120.000 eura, počela se odmotavati jedna od najvećih afera u hrvatskom sportu, koja je zahvatila i druge sportske saveze, pa je plamen opržio i krovnu organizaciju, Hrvatski Olimpijski odbor. Dugogodišnji čelnik Hrvatskog skijaškog saveza, Vedran Pavlek, koji se u to vrijeme nalazio u inozemstvu, umjesto da se vrati u Hrvatsku, pobjegao je u Tursku. A odatle u Kazahstan. Glavni državni odvjetnik u povodu Pavlekovog bijega iz Turske, rekao je kako je turska policija Pavleku oduzela određenu dokumentaciju i mobilne uređaje. Nije odgovorio na pitanje zašto mu je ostavila putovnicu i omogućilaveleslalom do Kazahstana. Našim istražiteljima kao da je važnije doći do bjegunčeva mobitela, nego do njega samog. Jer, mobitel puno više govori od njegova vlasnika.

Nema boljeg i sigurnijeg stana od Kazahstana.