DOK europski trgovi ove jeseni gore od studentskih buna u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji i Njemačkoj zbog troškova života i stambene krize, hrvatski ministar obrazovanja Radovan Fuchs promatra domaće nezadovoljstvo s gotovo filozofskim čuđenjem. U zemlji u kojoj se, prema njegovim riječima, pliva u dvije milijarde eura uloženih u škole, besplatnom studiranju i najjeftinijim menzama na svijetu, ne uspijeva dokučiti što mladima smeta. Jer zašto bi se itko bunio zbog sitnica poput priuštivog stanovanja ili inflacije kad mu je tanjur u menzi gotovo besplatan? Ministar stoga nudi jedino logično objašnjenje: studenti su pali pod utjecaj bjelosvjetskih anarhista koji su zakuhali kaos u Parizu, Milanu, Frankfurtu…, a sada kvare hrvatsku obrazovnu idilu, dok domaća ljevica skuplja jeftine političke bodove. Iako povijest anarhiste ne pamti kao sretno rješenje, ministar smireno poručuje da svaki izlazak na ulicu umjesto u klupu nosi neopravdani sat.
Hrvatska na papiru nudi potpore za mlade kupce prve nekretnine, no u praksi im preostaje kupnja povećala kojima će te potpore tražiti. Dok su cijene kvadrata u EU od 2021. porasle za skromnih 22 posto, Hrvatska je europski prvak s rastom od 65 posto, zbog čega su mladi ovog tjedna izašli na ulice. Za skroman stan od 300 tisuća eura treba iskeširati 30 tisuća eura učešća, što je podstanarima ravno dobitku na lutriji. Mladi se na tržištu natječu s ekipom kojoj stanovi služe kao kasice-prasice za višak keša ili apartmani, dok tisuće kvadrata zjape prazne. Agencije za nekretnine za obične smrtnike nemaju vremena jer je lakše uzeti proviziju od kupaca s gotovinom. Jedan profesor sarkastično primjećuje kako država štiti cijenu kruha i mlijeka, dok krov nad glavom smatra luksuzom. Mladima su tako ulice – umjesto stanova – ionako zajamčene.
Nije čudo da bogati najmanje osjete poskupljenja jer im odlazak po kruh i mlijeko predstavlja sitniš u odnosu na budžet za restorane ili putovanja. S druge strane, siromašnijim kućanstvima hrana i režije gutaju gotovo sav dohodak. Europska komisija potvrdila je ono što naši novčanici znaju: inflacija ima selektivan ukus i najviše voli grickati džepove najsiromašnijih u srednjoj i istočnoj Europi. Dok se bogati u Hrvatskoj još nekako nose s kumulativnom inflacijom od 40 posto, najsiromašnija petina građana preživljava vlastitu, ekskluzivnu inflaciju od čak 45 posto. Zanimljivo je da tu nejednakost ni ne pratimo mjesečno kao Austrijanci ili Nijemci – po onoj staroj da ono što ne izmjeriš, službeno ne postoji. Tako u statistici svi dijelimo isti prosjek, dok jedni broje račune za struju, a drugi napojnice.
Vlada je u Sabor poslala prijedlog Zakona o hrvatskom investicijskom računu, kojim od 1. siječnja 2027. planira prosječnog Hrvata pretvoriti u vuka s Wall Streeta – barem dok ne pogleda stanje tekućeg računa. Ideja je izvući milijarde iz čarapa i madraca te ih preusmjeriti u dionice i obveznice kako bi poduzetnici došli do kapitala. Glavni mamac je porezni raj u malom: na ovom računu, ograničenom na jedan po glavi stanovnika, građani će kupovati, prodavati i ubirati dividende bez puhanja Porezne uprave za vratom. Ako se ne razumijete u burzovne grafove, upravljanje možete prepustiti profesionalcima. Ministar Ćorić ovo vidi kao nastavak financijske edukacije nakon trezorskih zapisa i narodnih obveznica te u 2027. očekuje burzovni procvat. Ostaje pitanje: što će ulagati oni kojima cijela plaća ode na režije i košaricu iz prethodne priče?
Dok se lome koplja oko Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, podsjetimo se pravne gimnastike koja u zgradama dijeli goste na bučne uljeze i tihe prolaznike. Ako stan želite iznajmiti paru turista s koferima, zakon nalaže referendum: trebate potpise dviju trećina suvlasnika i blagoslov svakog susjeda s kojim dijelite zid, pod ili strop. Dovoljan je jedan mrzovoljni susjed i vaš turistički san pada u vodu. S druge strane, ako u stan uselite odvjetnički ured, javnog bilježnika ili knjigovodstveni servis kroz koji dnevno prodefilira pola grada, ne treba ničiji potpis jer se te djelatnosti smatraju „tihima i mirnima“. Štoviše, ministarstvo smatra da ni zubarske ni liječničke ordinacije nisu preglasne za takav status. Jer, realno, što je zvuk zubarske bušilice u usporedbi s bukom dvoje turista koji na godišnjem odmoru u tišini čitaju knjigu? Hrvatska logika u svom punom sjaju!
Toliko je nepravdi i muka da sve češće uzmanjka poruka.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -