USTAVNI sud postao je bolji reality show od ičega na TV-u. Troje sudaca proglasilo je štrajk i otišlo kući jer je predsjednik suda uveo – tonsko snimanje sjednica! Drama je počela jer se suci nakon sastanaka nikad nisu mogli dogovoriti što su zapravo dogovorili. Kako bi prekinuo igru pokvarenog telefona, šef suda postavio je mikrofone. Kad su se 1. listopada upalile lampice, sudački trojac je poručio: "Ili gasi tehniku, ili mi ne igramo!" Budući da predsjednik nije popustio, pobunjenici su pokupili igračke i napustili kuću. Šef suda sada javno kuka i moli Sabor za hitnu dostavu novih, manje sramežljivih sudaca. Očito je lakše promijeniti Ustav nego natjerati političke kadrove da paze što javno govore.

Bez ijednog novog poreza, naša država uzima više nego ikad! Dok plaće magično rastu na papiru, neoporezivi dio čvrsto spava zimski san. Rezultat? Gradovi i općine trljaju ruke jer im se u blagajne slijeva dvostruko više novca nego prije četiri godine. Ako primate medijalnu plaću – onu zlatnu sredinu gdje pola radnika plače, a pola još uvijek preživljava – država vam uzme čak 38 posto ukupnog troška rada. Najbolji dio ove tragedije je što najveći ugriz osjete oni s najnižim primanjima. Njima uzimaju 34 umjesto nekadašnjih 30 posto. Bogatima se, naravno, uzima tek mrvica više. Nakon što se namire zdravstvo, mirovine i lokalni šerifi, radniku preostane tek da gricka mrvice od prvog do prvog.

Hrvatska udruga poslodavaca odlučila je glumiti Robina Hooda i poručiti Vladi uoči odluke o minimalcu za 2027. godinu: „Dosta je bilo, skinite nam porezni uteg s vrata!“ HUP podržava veće plaće, ali nudi dva pravila iz domene znanstvene fantastike. Prvo, da se minimalac usklađuje s inflacijom, a ne s time kako se premijer to jutro probudio. Drugo, da se neoporezivi dio plaće digne toliko da najsiromašniji radnici uopće ne plaćaju porez na dohodak. Dok Nijemci i Austrijanci odavno tjeraju inflaciju iz poreza, naša država radije igra porezni loto. HUP smatra da je vrijeme za jasna pravila, kako radnici na minimalcu ne bi morali stvarno uplatiti loto listić i nadati se čudu da prežive mjesec.

Hrvatsko školstvo proživljava vrhunac političke magije. Najnovije istraživanje otkriva da je u zadnjih 13 godina iz škola misteriozno isparilo čak 64 tisuće učenika. Apsolutni šampioni u bježanju s nastave preko granice su Slavonci. U Vukovarsko-srijemskoj županiji nestala je trećina đaka, pa preostali napokon imaju dovoljno mjesta za igru skrivača po pustim hodnicima. Za one rijetke koji su ipak ostali u domovini, politika je smislila poseban režim. U Zagrebu gotovo 43 posto srednjoškolaca gladuje svaki dan, pa kruljenje želuca služi kao savršena podloga na glazbenom. Srećom, vlasti odmah reagiraju! Gradonačelnik već kuje „Akcijski plan protiv siromaštva do 2030.“ jer je opće poznato da se glad najbolje liječi kvalitetnim, debelim birokratskim papirima. Manje učenika, manje sendviča – proračun nikad stabilniji.

Država je ponovno izvela svoj omiljeni manevar i uspješno odgodila budućnost. Juriš na 20 milijuna eura teške poticaje za električna vozila prolongiran je na 5. studenoga u 9 sati. Službeno, Vlada brine da građani uspiju prikupiti sve potrebe papire. Neslužbeno, birokrati su se uplašili da će im se serveri srušiti brže nego što prosječni električni auto ubrza od nule do stotke. Dok oni „testiraju stabilnost sustava“, u igri je do 9.000 eura po limenom ljubimcu. Fond je uočio i balkansku snalažljivost, pa moli da baka, strina i tetak ne prijavljuju isti obiteljski automobil. Zelena tranzicija je, dakle, pred vratima. Naravno, pod uvjetom da vam u ključnih pet sekundi online natječaja ne pukne državna internetska veza. Do tada, ekološki osviješteno cupkajte na mjestu.

Iza nas je još jedan tjedan u kojem nas vlast uvjerava da nikada nismo živjeli bolje; dok mi provjeravamo prazne tekuće račune i pitamo se živimo li u istoj državi.