Poznati Brođanin o koncertu na Vijušu:

'Ne može nastupiti u Slobodnoj Srbiji, ali može u Slavonskom Brodu!'

UTIHNULE su u petak poslijepodne društvene mreže i javljanja na njima iz Slavonskog Broda. Mada je dvorana Vijuš bila puna, većina je bila sramežljiva oko priznavanja gdje provodi petak uvečer. Kumovala je tomu masovna javna rasprava koja je prethodila koncertu Saše Matića koji se nalazi na crnoj listi pevača kojima je zabranjeno nastupati u Oslobođenoj Srbiji jer je uzeo Vučićeve prljave pare i pjevao mu - ne na uho, nego na njegovim političkim skupovima.

S obzirom na to da mu 90 posto repertoara čine ljubavne žalopojke te da je poznat po onoj Što Saša Matić rastavi, ni Bog više ne može sastaviti, tehnički je time više pomogao studentima... ali tko smo mi da pametujemo. Neki ipak smatraju da bi bilo bolje da je kopirao neke hrvatske pjevače pa naplatio šutnju u predizbornoj kampanji. No, to je već neka druga tema. Vratimo se mi na Brođane!

Uglavnom, orio se Vijuš, ali svi su se pravili da tu prohladnu jesensku večer provode pod dekicom, snimke su se share-ale samo u privatnim grupama, a mobiteli su se u dvorani koristili samo da bljeskalicama stvore efekt sazviježđa. Nije pomogla ni ohrabrujuća javna objava Marka Lipovca, županijskog vijećnika koji je poručio Brođanima da se ne svađaju oko glazbe te da je u 2026. jednako prihvatljivo slušati i Thompsona i Matića. Marko, sorry, nije ti prošla #samoljubav poruka.

Očigledno to nije zvučalo dovoljno ohrabrujuće Matićevim fanovima. Da prosvjedne note nije ignorirala ni slavonskobrodska policija pokazao je broj službenika koji su osiguravali događaj, a posjetitelji su osim toga i snimani na ulasku u dvoranu. Kao da brodska publika ionako nije dovoljno napeta i uštogljena (budimo realni, u usporedbi s koncertima u Zagrebu i Osijeku... Brođanima ipak treba malo previše minuta da se opuste i prepuste) pa su je utegnuti morale i jake snage...

U svakom slučaju, petak je bio izvrstan dan za sociološki eksperiment čija je zadaća detektirati može li Vijuš i ubuduće biti izvrsno mjesto za Ćacipartyje odnosno nastupe pevača prognanih sa srpskih pozornica. Grad je položio test. Brođani su još jednom uspjeli. 

Jer ljudi koji se zbog mišljenja drugih stide ili boje priznati da su bili i uživali na nekom koncertu isti su oni koji će sutra okrenuti glavu na uhljebljivanje, korupciju, nepotizam, ubojstvo, laži, nemar,... i baciti prvi kamen na pojedince izolirane od mase. Drukčije, nejednake, posebne,... Poznato je - na hrpi moža više smrdi, ali je svakako toplije.

A ja se i dalje naivno pitam - koga i čega se boje ti ljudi. Pa nemamo mi Studente. Mi smo svi Ćaciji. Ne dijelimo se k'o neki. 

Kod nas se ne izlazi na ulice kad netko nekog ubije i prođe nekažnjeno. Kod nas se ne gube radna mjesta ako teško ukaljaš ugled službe kojoj pripadaš. Kod nas se ne pada ako imaš Člansku. Kod nas se krađa tretira kao snalažljivost, a ne pljačka. Kod nas se ne uči, nego se ispiti prepisuju ili kupuju. Kod nas se u zatvor ide samo ako nemaš za znasekojeg odvjetnika. Kod nas pravosuđe ne radi na povećanju učinkovitosti nego na čekanju zastare. Kod nas se krv s ruku pere društveno korisnim radom i moćnim obiteljskim prezimenom, vezama i vezicama. Kod nas se sukob interesa ne osuđuje i ne kažnjava, nego opravdava onom ‘komu ako ne svomu’. Kod nas se u natječajnu dokumentaciju ne umeće životopis, nego ‘preporuka’. [Nastavi Ćaciniz...]

Zato, ljudi moji dragi, ne bojte se ni dizati storyje. Pamćenje je ionako jako kratko. Mi smo narod koji rado i lako zaboravlja. Danas Matić, sutra Thompson. Bitno da smo fleksi... kad već nismo seksi kao Srbi.