SLAVONSKI Brod je - izgleda - mjesto tradicije. I ove su jeseni ponovno osvanuli simboli koji ne bi trebali nikoga iznenaditi. Jer ako se nešto ponavlja godinama, onda to više nije incident, to je tradicija. 

Policija na terenu, SDP traži javnu reakciju...

Mogu li kamere s obližnjih objekata pomoći u otkrivanju počinitelja?

Netko je noću izašao s bojom, nacrtao ono što je nacrtao, i nestao. Kamere su, kažu, zabilježile. Policija radi na slučaju. Grad je osudio. Svi su odradili svoj dio. Isto kao na probi neke dobre predstave koja se izvodi svakih nekoliko mjeseci. Naravno, s istim tekstom i istim krajem. A kraj je – nitko ne pronađe nikog.

Sve se događalo iza ponoći

Ekskluzivno: PlusPortal donosi fotke vandala koji su išarali zgradu

Nisu to obični grafiti ili šala

Stigla osuda iz Grada: Šire mržnju i netrpeljivost. Cilj je zastrašiti

U Slavonskom Brodu prisutna je povremenost. Očito smo zaljubljeni u povremenost. Bez nje ne možemo. Povremeno se pojave grafiti. Povremeno netko vikne nešto ružno. Povremeno pijani čovjek vrijeđa konobaricu. Povremeno netko pobjegne s mjesta nesreće. 

Kod nas je sve povremeno, jer ipak treba sačuvati tradiciju. Kao kiša u studenom, nitko ne pita zašto pada, svi samo čekaju da prestane. A kad prestane, nitko se ne sjeća da je uopće padala.

Institucije su tu, naravno. One, kako kažu, prate situaciju, poduzimaju mjere, apeliraju. Ali između apela i uhićenja stoji nešto što se u malim sredinama zove pristojnost. U slobodnom prijevodu to bi značilo otprilike - ne diraj susjeda, ne pravi problema, ne zamjeri se nikome. Jer pronaći čovjeka koji je noću crtao po zidu u gradu u kojemu se svi znaju nije nikakva detektivska zagonetka. To je pitanje volje. A volje nema kad se zna da će za mjesec dana opet biti – povremeno. I kad se desi to povremeno, opet će netko drugi prebojiti zid ili fasadu. Zid ne smije biti prljav u Slavonskom Brodu.

Na kraju, sve se svede na jedno pitanje koje nitko ne postavlja naglas - je li kukasti križ na fasadi uvreda zato što je kukasti križ, ili zato što je nacrtan baš na toj fasadi? Jer kad bi bio nacrtan negdje drugdje, možda bi bio samo nekakav mladenački ispad. Kad je na zgradi stranke, onda je napad na demokraciju. A kad je na spomeniku, onda je povremena pojava. I tako se, prebojavanjem, polako čisti sve - osim one stvari koja se ne može prebojiti. A to je povremena navika, ustvari tradicija.

Grad će sutra biti uredan. Zid će biti bijeli. Simbola neće biti. I sve će biti u redu. Ali samo do sljedećeg povremeno.