USTAVNI sud bez ikakvog je obrazloženja ukinuo pravo javnosti da zna ne samo koje i kakve odluke donosi nego i pravo da zna kako je do tih odluka došlo. Nakon nešto više od sat i pol vijećanja ustavni su suci preglasavanjem odlučili da novinari ne mogu prisustvovati sjednici na kojoj bi trebali odlučiti jesu li mjere koje donosi Nacionalni stožer civilne zaštite ustavne ili nisu. U tajnosti su na koncu i donijeli odluku, a javnost su obavijestili s par šturih rečenica. Ukratko, sve što je Stožer radio je u skladu s Ustavom osim zabrane rada nedjeljom. O tome kako su do tih zaključaka došli u priopćenju nema ni slova.

Andrej Abramović, Goran Selanec i Lovorka Kušan branili su pravo javnosti da zna, pravo svakog građanina i svake građanke da čuje zašto im se život mora odvijati po naređenjima tijela koje nisu izabrali, a opet je duboko prožeto politikom. Ostali ustavni suci su se skrili.

Oteli su vam pravo da znate

Otkako je Ustavnog suda u Republici Hrvatskoj, sutkinje i suci nisu pred sobom imali važniju odluku ni predmet koji bi se ticao većeg broja građana. Radi li Nacionalni stožer civilne zaštite u skladu s Ustavom, tiče se baš svakoga – od tek rođene djece do staraca koji se samo djetinjstva sjećaju. Stožer upravlja životima svih nas, njegove su odluke izvršne i na njih se nemamo kome žaliti. Ustavni suci, u tom najvažnijem predmetu svojih karijera, iz procesa odlučivanja isključili su javnost. Nisu samo zabranili novinarima da prisustvuju, oteli su vam pravo da znate. Sveli su vas na razinu pasivnih primatelja poruka i odluka koji smiju samo čekati dok ustavni bogovi ne odluče i nemaju pravo ni saslušati na temelju kojih su argumenata, znanja, mišljenja nešto odlučili.

Nema argumenta za isključivanje javnosti

Interes javnosti za odluku i proces odlučivanja u ovom slučaju je neprijeporan. O njemu govori ne samo veliki broj zahtjeva za ocjenom ustavnosti mjera koje je donio Stožer nego i brojna javno izrečena, a suprotstavljena mišljenja vodećih ustavnih stručnjaka. Na koncu o interesu  govori i prosvjed koji se prije malo više od tjedan dana održao u Zagrebu. Ne postoji ni jedan argument kojim bi se opravdalo isključivanje javnosti.

Samo troje svjesno važnosti odluke

Samo troje sudaca danas je bilo svjesno da su Ustav i u njemu zapisana prava važnija i od njihovih karijera i od volje političkih moćnika. Andrej Abramović, Goran Selanec i Lovorka Kušan branili su pravo javnosti da zna, pravo svakog građanina i svake građanke da čuje zašto im se život mora odvijati po naređenjima tijela koje nisu izabrali, a opet je duboko prožeto politikom. Ostali ustavni suci su se skrili.

Strah ih je vlastite bezveznosti

Za bijeg od javnosti može postojati samo jedan razlog. Jednostavan je, ali porazan. Većina ustavnih sudaca su takvi bezveznjaci i bezveznjakuše da ih je strah o Ustavu govoriti pred publikom. Nisu u stanju suvislo argumentirati svoj stav, braniti ga ili popustiti u srazu s boljim argumentima. Ustavni suci i sutkinje svjesni su svoje ništavnosti kojoj privid ozbiljnosti daju samo crna, pleterom ukrašena, toga i ured na Trgu sv. Marka.

Postali su ustavni suci jer su ili beskorisni ili štetni

Većina ih je svjesna da su čuvari Ustava postali samo dogovorom velikih političkih stranaka i da su izabrani upravo zato što su bezveznjaci. Većina ih se uspela dovoljno visoko u stranačkim hijerarhijama da ih šefovi baš nisu mogli ostaviti na cjedilu, ali su u svakodnevnoj politici postali beskorisni ili štetni. Za njih se samo iz tog razloga našlo mjesto točno između zgrada sabora i vlade. Većina ih nema ni jedno spomena vrijedno ustavno-pravno djelo, njihove karijere govore samo o prosječnosti, neiskakanju i nezamjeranju. Njihov duboki strah od raskrinkavanja vremenom se, kao i kod mnogih drugih elita, pretvorio u prijezir prema javnosti, prema građanima.

Odlagalište političkih lutaka

Dovoljno su, ipak, pametni da neće sami sebi skidati togu i pokazivati puku svoju golu priprostost. Skrivanjem od javnosti čuvaju privid dostojanstva. Samo privid jer ništa drugo nije ni ostalo otkako im je prije nekoliko dana premijer Andrej Plenković priprijetio da se ni slučajno ne svrstaju u one koji miniraju Stožer.

Shvatili su njegovu poruku, kao što su cijelih života shvaćali i poslušnošću osiguravali svoj politički život, da bi ga na miru skončali u Ustavnom sudu. Odlagalištu političkih lutaka kojima je isteklo vrijeme poluraspada.