DRŽAVNI proračun je kao i kućni budžet. Kad su prihodi manji od rashoda država se ponaša slično obitelji - posuđuje novac. Čini to u bankama ili pak posuđuje od svojih građana, izdavanjem raznih obveznica, trezorskih zapisa i slično. U obitelji manjak nadoknađujemo minusom na tekućim računima ili plaćanjem karticama na rate. Brojke koje je nedavno objavilo Ministarstvo financija o stanju državnog proračuna nisu nimalo ohrabrujuće. U prvih pet mjeseci ove godine prihodi državnog proračuna porasli su manje od jedan posto, a rashodi čak za 11,4 posto. U državni se proračun do početka siječnja od kraja svibnja slilo 11,9 milijardi eura, a potrošeno je čak 13,7 milijardi eura. To znači da je država potrošila oko 1,8 milijardi eura više nego što je zaradila. Za razliku od građana, država ima još jednu mogućnost kako povećati proračun. Dio duga može prebaciti na leđa građana povećanjem poreza. I to nerijetko čini, osobito u vremenima kad su izbori još daleko. A u nas je upravo tako, pa sami zaključite kako će država pokriti svoj manjak.

Pravedna država

Hrvatski su građani na svojim bankovnim računima krajem prošle godine imali više od 38 milijardi eura. I država to dobro zna, jer je uvela porez na kamate. Svaki građanin, štediša, dobro zna - isplati li mu banka 100 eura kamata, država će uzeti 12, jer je tolika stopa poreza. Svojedobno je bila 10 posto, ali je povećana na 12. Tko zna, u Ministarstvu financija možda već razmišljaju kako bi ponovno trebalo povećati taj porez, s 12 na recimo 15 posto. Ali ono što je osobito zanimljivo - kad je riječ o novcu hrvatskih građana u bankama - jest da otprilike tri četvrtine tog novca drži samo 10 posto građana. Još je šokantniji podatak da samo jedan posto onih najbogatijih u bankama ima gotovo trećinu od onih 38 milijardi eura, odnosno gotovo deset milijardi i 900 milijuna eura. Bilo bi, dakle, pravedno da država više uzme onima koji imaju najviše, ali država je poznata po pravednosti - uvijek svima isto.

Puno pušaka, malo ramena

Kako će se povećati izdvajanje za obranu na pet posto BDP-a koliko traži NATO savez kojem pripadamo, još nitko ne zna, ali moguća su tri načina - više novca za oružje država bi mogla namaknuti novim zaduživanjem, povećanjem poreza ili uvođenjem novih, ili pak smanjenjem izdvajanja za druge potrebe, kao što su zdravstvo, socijalna skrb, kultura, obrazovanje i znanost. A što se pak znanosti tiče, teško da bi država tu nešto mogla ‘‘uštinuti’’ jer smo po izdvajanju za znanost na začelju Europske unije. Slično je i s obrazovanjem - Hrvatska je neslavno, na pretposljednjem mjestu u Europskoj uniji. U kakvom nam je stanju zdravstvo svi jako dobro znademo, pa je teško i zamisliti što će biti idućih godina zakine li se i na tom području. Jer, što će nam silne puške, ako ne bude onih koji ih mogu nositi na svom ramenu.

Rado Hrvat ide u vojnike

Vlada je Saboru uputila Strategiju obrane Republike Hrvatske i Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga od 2025. do 2036. godine. Za sada se zna da će ponovno biti uveden obvezni vojni rok, u trajanju od dva mjeseca i trebalo bi započeti od siječnja sljedeće godine. Za razliku od zdravih mladića, djevojke ne podliježu vojnoj obvezi, ali, ako to žele, mogu dragovoljno u vojsku. A ponuda je privlačna - ročnici će tijekom vojne obuke biti plaćeni 1100 eura neto mjesečno, imat će osigurane troškove prehrane, prijevoza, dopusta. Služenje se upisuje u radni staž, a ročnicima koji će morati prekinuti posao da bi odslužili dug domovini, prava iz radnog odnosa će mirovati i neće moći dobiti otkaz tijekom služenja vojnog osposobljavanja. Ostaje još pitanje kako će država sve to financirati, ali dio odgovora dali smo na početku ovog teksta pa ih ne treba ponavljati.

USKOK je ponovno marljivo radio pa je podigao optužnicu protiv petorice hrvatskih državljana, koje tereti da su od ožujka 2019. do kraja studenoga 2024. ostvarili nepripadnu imovinsku korist, a državni proračun oštetili za gotovo 3.600 eura. Svi su bili zaposlenici u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. Oni su nakon službenih putovanja u inozemstvo, tvrde u USKOK-u, sukladno zajedničkom dogovoru, podnosili lažne račune kojima su neistinito prikazivali uvećane troškove smještaja, pa su tako državu pokrali za onih 3.600 eura. I nekako nam se čini da je USKOK prema njima bio preoštar. Em su ljudi bili skromni i malo kraduckali, a i što će jadni kad ih država šalje na put u inozemstvo, a dnevnice male dok su smještaj i hrana skupi. O piću da i ne govorimo.

Po(r)uka tjedna

Kada kradeš, nemoj krasti malo. Em je kažnjivo, em se ne isplati.