NE znamo tko je osobno najbogatiji ministar u hrvatskoj Vladi, ali kad je u pitanju novac s kojim raspolaže neko ministarstvo, najbolje stoji Marin Piletić iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Od 35.7 milijardi eura iz državnog proračuna za sljedeću godinu, njegovom će ministarstvu pripasti gotovo 13 milijardi.

Ali, stvarno ne bi bilo loše da dvojica spomenutih ministara nađu vremena i popiju kavu s vodstvom tog trgovačkog lanca i postave samo jedno pitane: u čemu je tajna vašeg uspjeha i našeg neuspjeha?

Najveći dio tog novca ministar će morati prebaciti Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, čak milijardu više nego ove godine. Na radost umirovljenika kojima će dogodine penzije rasti prilično većom stopom nego ove godine. A osim toga i 13. mirovina bit će izdašnija no ovogodišnja. S obzirom na količinu novca koja odlazi ministru Piletiću, možda bi njegov resor trebao promijeniti ime iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike u Ministarstvo hrvatskih umirovljenika.

Bez obzira na to što će iz državnog proračuna za sljedeću godinu čak 10 milijardi eura otići umirovljenicima, vjerujemo kako ministar Piletić ipak neće mijenjati ime svom resoru te će se ono i dalje zvati Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Istraživanja su pokazala kako svaki peti radnik u Hrvatskoj, uz redovan, ima i dodatni posao, mahom u uslužnim djelatnostima, taksiranju, čišćenju prostorija ili nekom od fizičkih poslova. Na pitanje zašto uz osnovni posao čak petina Hrvata traži i dodatni, odgovor je: jedan posao nije dovoljan za pristojan život. Zato je radnicima možda bolje što prije zbrisati u mirovinu, jer kako se sada čini, u Mirovinskom je fondu najviše love.

Ministar financija Marko Primorac kaže kako je državna kasa za sljedeću godinu planirana s gubitkom od gotovo tri posto, te da je to dosta manji minus nego što ga planiraju druge države. To lijepo zvuči, ali riječi ministra financija sasvim sigurno nisu obradovale zaposlenike u državnim službama za čije će plaće u idućoj godini biti izdvojeno 8,8 milijardi eura, a to je povećanje od samo 350 milijuna eura u odnosu na ovu godinu. Sada slijede pregovori Vlade sa sindikatima javnih i državnih službi koji su već žustro negodovali, no ministar je prilično neumoljiv i kaže kako plaće neće dizati na račun budućih generacija. Možda je rješenje da i zaposlenici u javnom sektoru što prije zbrišu u mirovinu, pa da tako, s vremenom, postanemo zemlja umirovljenika, s ponešto radnika, seljaka i dakako, poštene inteligencije.

Za ponešto dobrih vijesti, osim ovih loših, pobrinuo se jedan strani trgovački lanac koji se uglavnom bavi prodajom kozmetičkih proizvoda. Javno su objavili kako je prosječna plaća njihovih 2.310 radnika, ne računajući one menadžerske, trenutno gotovo 1.900 eura. U prošloj godini su, kažu, zaposlili 131 osobu, a u sljedećoj godini namjeravaju otvoriti još pet trgovina, tako da će ih u 2026. biti blizu dvije stotine u 70-ak gradova. Sigurno je da trgovci u tom trgovačkom lancu, s obzirom na iznadprosječna mjesečna primanja, ne moraju tražiti drugi ili treći posao da bi mogli normalno živjeti, ili pak pobjeći u mirovinu pod skute ministra rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Ali, stvarno ne bi bilo loše da dvojica spomenutih ministara nađu vremena i popiju kavu s vodstvom tog trgovačkog lanca i postave samo jedno pitane: u čemu je tajna vašeg uspjeha i našeg neuspjeha?

Stiže još jedna dobra vijest, vezana za strane tvrtke, a odnosi se na kinesku kompaniju China Road and Bridge Corporation, koja je započela izgradnju desnog kolnika brze ceste Brestovac Požeški – čvorište Godinjak. Ta će cesta, duga 16 kilometara, Požegu spojiti na mrežu autocesta. Vrijednost radova tek je nešto manja od je 160 milijuna eura, a cesta će biti najveći pojedinačni projekt Hrvatskih cesta nakon izgradnje Pelješkog mosta. Imat će i tunel dug 1.650 metara što će prilično promijeniti izreku o Slavoniji ravnoj. No, najzanimljivije je ovo: cesta će biti završena do kraja 2029., dakle za četiri godine. Za usporedbu, od trenutka kada su Hrvatske ceste raspisale natječaj za gradnju ceste do trenutka izbora izvođača, prošle su dvije godine. I što mislite koliko bi onda trajala izgradnje te ceste da su posao dobili domaći izvođači?

Dionica duga gotovo 15 kilometara

Kinezi počeli graditi 160 milijuna vrijednu poveznicu Požege na A3

Drumovi će poželjeti Kineza, jer Turaka već odavno nema.