OKONČANO je razdoblje snošljivih odnosa između predsjednika Republike Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića, kad je jedno vrijeme na relaciji Pantovčak - Banski dvori vladalo zatišje. Međutim, kada je premijer odbio predsjednikovu kandidatkinju za šeficu Vrhovnog suda, bio je to kraj višemjesečne javne suzdržanosti i početak nove žestoke verbalne ofenzive. Premijer je jasno rekao da većina u Hrvatskom saboru nikada neće pristati na kandidatkinju koju predlaže predsjednik Republike, no s Pantovčaka je žurno poručeno kako šefu države nije ni na kraj pameti predložiti nekog drugog. Tako je krenula nova runda sukoba prekaljenih verbalnih ratnika. Možda bi, u tom sukobu, trebalo tražiti pomoć najmoćnijeg čovjeka svijeta, Donalda Trumpa, da prekine rat Pantovčaka i Banskih dvora jer se američki predsjednik na sva usta hvali kako je okončao rat Pakistana i Indije, Izraela i Irana i spriječio sukob Srbije i Kosova. Mogao bi tako smiriti strasti i u Hrvatskoj pod geslom - Make Croatia Great Again.

Teško je i nabrojati koga je sve USKOK lišavao slobode prošloga tjedna - od liječničkog osoblja jedne zagrebačke bolnice do kirurga koji su pacijentima ugrađivali jeftine umjetne kukove a naplaćivali skuplje, do afere u kojoj je djelatnik Zagreb parkinga odavao informacije iz službenog sustava osobama povezanima s krim-miljeom. No najzanimljivijim se svakako čini podizanje optužnice protiv općinske državne odvjetnice koju terete da je zajedno sa suprugom i jednim državljaninom BiH zlouporabom položaja i ovlasti te trgovanjem utjecajem, za određenu financijsku naknadu, odavala podatke iz državnoodvjetničkih spisa za koje je bila zadužena ili u koje je imala uvid. I tako dolazimo do žalosne situacije da oni koji bi trebali podizati optužnice, dožive da se optužnica podigne protiv njih. Onaj tko je to omogućio liči na osobu koja s punim povjerenjem povjerava kozi čuvanje glavica kupusa.

Jednako nevjerojatno zvučala je i vijest da je pripadnik elitne postrojbe - Počasne bojne koja na Pantovčaku brine o sigurnosti predsjednika Republike - zajedno s pomagačem u jednoj zagrebačkoj garaži, ubio mladu ženu i muškarca. Kako se u istrazi otkrilo, ubojstvo je bilo naručeno, a nagrada za obavljeni posao trebala je iznositi 20 tisuća eura. Deset tisuća eura, bez PDV-a, po njima, vrijedio je ljudski život, pa su toj cijeni prilagodili svoju uslugu. A onda je stigla vijest da pripadnik Počasne bojne, koja brine o sigurnosti predsjednika Republike ali istovremeno i ubija ljude po garažama, nije prošao nikakvu sigurnosnu provjeru, jer pripadnici Počasne postrojbe koji štite šefa države uopće ne prolaze sigurnosne provjere. Mediji tvrde da je taj čovjek, koji je čuvao Pantovčak a potom ubijao po garažama, imao vezu unutar službe koja ga je preporučila na to mjesto. Tko je ta moćna osoba ne znamo, a vjerojatno nikada nećemo ni saznati jer ni ona, vjerojatno, nije prošla bilo kakvu sigurnosnu provjeru.

Kaznena djela čine ljudi no na pomolu su i ona koja bi u skoroj budućnosti mogla činiti umjetna inteligencija. Ministarstvo pravosuđa priprema izmjene Kaznenog zakona kojima će se regulirati i odgovornost za kaznena djela počinjena umjetnom inteligencijom. Svjedoci smo novih oblika ugroza uvjetovanih razvojem sustava umjetne inteligencije, jer automobili bez vozača već naveliko prometuju nekim gradovima u svijetu, a kao što je poznato i u nas se Mate Rimac svim silama, za sada bez vidljivih rezultata, bacio na razvoj robo-taksija koji će bez vozača prevoziti putnike od točke A do točke B. Zato je potrebno zakonom urediti pitanje kaznene odgovornosti u slučajevima nesreća kojima upravlja umjetna inteligencija. Još ništa ne znamo o tom zakonu ali nekako nas je strah da bi kada takvo, umjetnom inteligencijom upravljano vozilo izazove nesreću, očevid također mogla raditi umjetna inteligencija, a sudski pravorijek o krivici ili nedužnosti izreći umjetna inteligencija. Jedino će u cijeloj toj priči zakon o tome pisati ljudska inteligencija, bez obzira koliki njen kvocijent bio.

Organizacija GlobalData objavila je kako su prošle godine Hrvati kreditnim karticama i mobilnim aplikacijama platili roba i usluga u vrijednosti većoj od 24 milijarde dolara, a da takozvano bezgotovinsko plaćanje na godišnjoj razini bilježi dvoznamenkasti rast. Gotovina je dakle sve manje u modi, što znači da je u novčanicima hrvatskih građana sve manje eura. Kod jednih zato što su im plaće i mirovine male, a kod drugih jer plaćaju karticama i aplikacijama pa nema potrebe da nose veće količine keša. Nastave li se takvi trendovi sve je vjerojatnije da će u skoroj budućnosti keš postati prošlost i da je plaćanje gotovinom na izdisaju. Mi pak mislimo da je taj strah izlišan. Dok god je kriminala i korupcije bit će i keša, jer keš ili gotovina imaju ogromnu prednost s obzirom da zaobilaze bankovne račune i idu iz ruke u ruku, ne ostavljajući nikakav trag, čim operete ruke.

Nema bolje kombinacije od čista obraza i oprane love.