- Ako me odaberu, moram zasukati rukave i raditi. Bit ću sluga naroda i sela. Ako me ne odaberu, moj me posao čeka. Šuma viče i danas: 'Gdje si? Nisi došao!'. - poručio je svojim sumještanima miroljubivi, ali odlučni Ivan Kokanović.
GUNDINCI - Upitate li slučajnog prolaznika u Gundincima gdje živi Ivan Kokanović, neminovno će vam uzvratiti - 'A koji/čiji?'. Naime, tako se u tom brodsko-posavskom selu zove više muškaraca no što je prstiju jedne ruke. Jedan je, ipak, poseban. Na iznenađenje mnogih, na ovim se lokalnim izborima kandidirao za načelnika Općine Gundinci.
Na sinoćnjem središnjem skupu Domovinskog pokreta, njegove su ga stranačke kolege i prijatelji nazvali 'dobrim duhom' brodsko-posavskog ogranka. Predstavili su ga kao samohranog oca petero djece koji je po struci agronom i zaposlen je u Hrvatskim šumama.
Životne tragedije promijene čovjeka zauvijek - većinu, nažalost, nagore. Okrutnost sudbine iza sebe ponekad ostavi neizbrisivu gorčinu i slomljen karakter. No, ne i kod dobrih ljudi poput Ivana. Teška bolest 2021. mu je godine iz zagrljaja otela voljenu ženu. Ostao je sam s djecom, ali uspio ih je sve izvesti na pravi put. Danas su odrasli i samostalni.
- Život je nemilosrdan, ali je jedan. Sretan sam što sam imao takvu suprugu i što smo se toliko voljeli punih 30 godina. Bila je prelijepa i iznutra i izvana. Savršena majka i žena. Kad se danas osvrnem za sve, prošlo je u treptaju oka i sve što mi je preostalo promijenio bih za još koji trenutak s njom. No, znam da je to nemoguće i ne preostaje ništa drugo doli ići hrabro naprijed. Danas živim za svoju djecu i svog unuka i više od svega volio bih da mi se jednog dana vrate u Gundince. - iskreno kaže Ivan.
U brodsko-posavski Domovinski pokret, kaže, privukli su ga dobri ljudi koje je oko sebe okupio Nikola Barišić.
- Tu sam jer je 'domovinski', jer zagovara katoličke i hrvatske vrijednosti, domoljublje, jer okuplja jako puno mladih ljudi. Ministar David Vlajčić ugodno me iznenadio i vidim da se trudi, da pokušava ući u problematiku i ima veliku želju stvari mijenjati na bolje. Želim mu strpljivost i mirnoću potrebne za uspjeh u tom poslu. - kazao je Ivan.
Željka Gavranović / PlusPortal
On taj mir pronalazi samo na jednom mjestu - u šumi. Kaos i vreva urbanih sredina nikad ga nisu privlačili (za njega je grad džungla, kaže), a kavu i dalje radije pije u bašči nego na korzu ili u seoskoj birtiji. Iz prirode crpi snagu i njoj se uvijek ponovno vraća. Otud i neiscrpne metafore o životu.
- Probat ćemo nešto napraviti za mlade. Za djecu koja ovdje trebaju ostati nakon nas. Ako im budem mogao pomoći raskrčiti put kroz tu divljinu i šikaru, ja ću biti sretan, neće se oni morati probijati i grebati. A na starom vuku, rane će zarasti. Ja sam svoje ime stavio na listu, a narod će prepoznati ili neće, odlučit će kako odluči. Hvala im i na ovom i na onom. Ako me odaberu, moram zasukati rukave i raditi. Bit ću sluga naroda i sela. Ako me ne odaberu, moj me posao čeka. Šuma viče i danas: 'Gdje si? Nisi došao!'. - poručio je svojim sumještanima koji će 18. svibnja izaći na izbore miroljubivi, ali odlučni Ivan Kokanović.
Ovaj sadržaj je sponzoriran!
