KUTJEVO - PLUSportal u više je navrata pisao o raznim mentalnim poremećajima koji su u današnje vrijeme posebno 'eskalirali' među mlađom populacijom. Sve to donijele su nagle promjene života, a rezultirale su svakodnevnim stresom.

- U Hrvatskoj 44 tisuće adolescenata u dobi 10 do 19 godina ima problema s mentalnim zdravljem. Unatoč rastućoj svijesti o važnosti brige za mentalno zdravlje, izloženi su stigmatizaciji, izolaciji i diskriminaciji te nedostatku pristupa adekvatnoj zaštiti, skrbi i podršci. - stoji na službenoj stranici UNICEF-a.

Iz tog je razloga, UNICEF pokrenuo humanitarnu utrku „Mliječna staza“ koja će ove godine biti održana za podršku mentalnom zdravlju djece i mladih u školama. U taj događaj uključilo se mnogo mladih, a među njima našao se i Dominik Budimir iz Kutjeva, grada s područja Požeško-slavonske županije. Dominik je, kao mladi ambasador za prava djece i mladih, podijelio svoju priču sa cijelim svijetom te u njoj otkrio s čim se on suočava kao mlada osoba.

„Ja sam se prije pet godina, još prije čudne zbrke s koronom, morao suočiti s teškom životnom odlukom koja će znatno utjecati na moje školovanje i, na koncu, životni smjer. Odluka je bila: nastaviti pohađati gimnaziju i glazbenu školu paralelno ili se odlučiti samo za jednu školu. Bio sam na mračnome mjestu iz kojega nisam vidio niti jedan optimalan izlaz. Mučio sam se mjesec dana. Bilo je to razdoblje u kojem je u međuvremenu nastradalo i moje fizičko zdravlje dok roditelji nisu primijetili da nešto nije u redu i porazgovarali sa mnom o cijeloj situaciji.

Danas je, više nego ikad, bitno imati osobu u kojoj možemo naći podršku u teškim vremenima. U mom slučaju, to su bili roditelji te nastavnici kojima je zbilja stalo do svojih učenika.

Zaključili smo da se ne vrijedi mučiti pohađajući dvije škole kad je prioritet jasan - glazbena škola. Pomogli su mi da se prebacim u razred koji su pohađali 'glazbenjaci' i već je prvog dana bilo jasno da je odluka bila ispravna. U svoje četiri godine školovanja, upoznao sam neke od najboljih ljudi koji su mi učinili školovanje zanimljivim i edukativnim u isto vrijeme, najbolje nastavnice i nastavnike kojima je zbilja stalo do našeg obrazovanja, ali, najbitnije, do naših osjećaja i ambicija.

U Glazbenoj školi Požega stekao sam obrazovanje koje me usmjerilo na životni put kojim sam se oduvijek htio baviti i kojim se i danas bavim kao student Glazbene umjetnosti i kulture na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Kao i pri odabiru srednje škole, i sad slušam komentare kako bi se trebao baviti nečim konkretnim i da od glazbe nema neke praktične koristi. Odgovorno tvrdim da je glazba lijek, a to potvrđuju i mnogobrojna istraživanja.

Osim toga, put k mentalnom zdravlju velikim je dijelom osiguran slijedimo li svoje snove, želje i talente i ako ne gledamo u svemu samo neku materijalnu korist.“, glasi Dominikova priča koju je objavio UNICEF.

Kako ne bismo stali na tome, PLUSportal odlučio je kontaktirati Dominika i pitati ga što ga je zapravo potaknulo da ispriča svoju priču koju će pročitati milijune ljudi.

- Ovom pričom htio sam potaknuti mlade da prate svoje snove i odaberu edukacijski smjer koji su naumili pohađati, iako se to možda u tom trenutku ne čini kao najisplativija opcija. Bitnije je da smo sretni radeći ono što volimo, nego raditi nešto što nam je netko nametnuo i što nam crpi mentalno zdravlje. Ako se budemo kretali u krugovima ljudi koji imaju slične ili iste interese kao mi, pronaći ćemo daljnju motivaciju i međusobnu podršku. - za PLUSportal kazao je Dominik.