IAKO je SBplus o slučaju Mendelski pisao u više navrata a posljednji puta OVDJE, zbog aktualnosti teme i borbe koja traje više od 20 godina, odlučili smo i danas u cijelosti s portala Telegram prenijeti članak autora Drage Hedla.

"Dvije djelatnice Jadranskog naftovoda (JANAF-a) silno su se uzrujale vidjevši u četvrtak izjutra Telegramovog novinara kako s privatnog posjeda Slavice Mendelski u mjestu Garčin, nedaleko Slavonskog Broda, fotografira nekoliko radnika vinkovačke tvrtke Sokol, koji u ogromnoj rupi, s čizmama na nogama, na nekih 4 do 5 metara dubine, u masnoj kaljuži, mješavini vode, nafte i raskvašene zemlje, skidaju izolaciju s cijevi naftovoda.

Jak vonj nafte osjeća se uokolo, bager grabi naftom kontaminiranu zemlju i tovari je u 35-tonski kamion Mercedes Actros zagrebačkih registracijskih oznaka. Vozač tvrtke Interkop, na pitanje kamo odvozi zemlju, veli da je vozi u Sisak u tvrtku Kemokop, registriranu za gospodarenje otpadom – prvenstveno opasnim. Dan prije našeg dolaska u Garčin, u srijedu 10. srpnja, kada su radovi započeli, odvezeno je osam kamiona. U četvrtak, dan kasnije, do podneva još tri.

Djelatnicama JANAF-a jako smeta što je ondje Telegramov novinar. Traže da se predstavimo, a da to sami prije nisu učinili, pitaju tko je dao dopuštenje za snimanje, a naš odgovor da se nalazimo na privatnom posjedu gospođe Mendelski koja nije tražila nikakvo dopuštenje za snimanje, ne zadovoljava ih. Slušamo kraće predavanje o strateškoj važnosti naftovoda, čije se cijevi, kažu gospođe iz JANAF-a, ne mogu tek tako fotografirati. Zatim slijedi pitanje jesmo li se kome javili u JANAF-u, a nakon potvrdnog odgovora jedna od dvije zaposlenice istoga trenutka mobitelom zove centralu. Očito razgovara s glasnogovornicom, koja pak potvrđuje da smo JANAF-u poslali upit o radovima.

Zemlja natopljena naftom

No, verbalni se sukob nastavlja. Sada novinaru Telegrama zamjeraju što je na gradilištu u sandalama (a ne u čizmama) i bez zaštitne kacige, a na našu primjedbu da smo izvan prostora ograđenog plastičnom trakom, jedna od djelatnica JANAF-a upozorava da se maknemo na posjed gospođe Mendelski, jer je novinar Telegrama metar-dva ušao u drugi privatni posjed, posjed susjeda Slavice Mendelski. Iako tog susjeda ondje nema, djelatnica JANAF-a ponaša se kao da smo na njenom posjedu.

Vraćamo se da bismo fotografirali odvoženje zemlje, strasti se smiruju i sklapamo usmeni sporazum da svatko – gospođe iz JANAF-a, radnici i bagerist vinkovačkog Sokola, vozač tvrtke Interkop i novinar Telegrama – radi svoj posao. Ne uplićući se u raspravu, cijelu situaciju promatra Ivica Kisić, profesor s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, doktor biotehničkih znanosti, stručnjak za poljoprivredu i zaštitu okoliša. On je taj koji određuje kamo će iskopana zemlja: ona nekontaminirana naftom na jednu stranu, ona zagađena u kamione i put Siska.

Radnici vinkovačke tvrtke Sokol rade u teškim uvjetima, u smradu nafte i blatu do koljena. Smeta im optički kabl postavljen 2005., a ondje uz naftovod je i cijev plinovoda pa divovska metalna žlica buldožera teško prolazi do dna rupe kako bi pokupila kontaminiranu zemlju. Otprilike metar oko cjevovoda, zemlja mijenja boju. Očito je natopljena naftom. Jasno nam je otkud nervoza zaposlenica JANAF-a. Dioničko društvo u kojem rade, a koje je u mješovitom vlasništvu s većinskim državnim kapitalom, već godinama vodi sudski spor s obitelji Mendelski, koja, pak, ima nesreću da trasa Jadranskog naftovoda prolazi neposredno uz njihovu kuću. Kuća je sagrađena 1972., a naftovod, građen još u bivšoj državi (od Omišlja do Pančeva), od 1974. do 1979. Tek toliko da se zna tko je u Garčin stigao prvi.

Problem star 23 godine

Sve je bilo dobro do travnja 1996. kada je obitelj Mendelski nakon obilnih proljetnih kiša osjetila kako njihova bašča zaudara po nafti. U početku su mislili da je netko od susjeda nešto radio i prolio naftu, no ubrzo su shvatili kako se radi o nečem puno gorem: nafta je izbijala iz zemlje. I njihovi susjedi, Antun Seili i Nikola Biondić primijetili su isto. Janaf je priznao da je došlo do napuknuća naftovoda i da je u zemlju iscurilo oko 80.000 litara nafte. Budući da je nafta lakša od vode, zemlja natopljena proljetnim kišama i porastom razine podzemnih voda, potisnula ju je prema površini.

Gospođa Mendelski pokazuje nam fotografije iz tog vremena: na slici se vidi radnik JANAF-a kako lopatom razgrće zemlju i ”sanira” štetu. U zapisniku o havariji, kojeg je krajem travnja 1996. potpisao četveročlani tim za sanaciju naftovoda, kojeg su posjednici zagađenog zemljišta dobili tek na traženje suda, saznaju se detalji teškog ekološkog incidenta. Šest dana kasnije, 10. travnja radnici JANAF-a otkrivaju mjesto napuknuća.

Utvrđuju da je ”oblik oštećenja koliko se moglo vidjeti imao izgled pukotine dužine cca 14 milimetara i širine 1 do 2 milimetra”, kako stoji u zapisniku. Tada je, piše dalje, ”oko mjesta pukotine cijev očišćena i izbrušena te je stavljena dvodijelna obujmica dužine 800 milimetara, stegnuta i zavarena, a sve prema propisima”. Autocisternama je u INA Naftaplin, pogon Lipovljani, odvezeno 30.000 litara nafte i 120.000 litara zauljene vode. Dio nafte spaljen je na mjestu gdje je iscurila (!) što je i zabilježeno na fotografijama iz tog vremena. Gospođa Mendelski pokazuje nam slike na kojima se vidi plamen i gusti crni dim nad kanalima u koje se slila nafta.

JANAF lagao?

U izvješću JANAF-a iz travnja 1996. stoji kako je cjevovod zatrpan ”zemljom koja nije bila zagađena naftom, dok se ostali dio zemlje za zatrpavanje dovozio iz pozajmišta koje je dala na raspolaganje općina Garčin”. No, to nije točno. Ta općina izdala je 25. ožujka 2005. potvrdu s potpisom tadašnjeg načelnika Mate Grgića, kako u pismohrani Općine Garčin ”nema niti jednog pisanog dokumenta u vezi puknuća naftovoda”, te kako ”prema prostornom planu Općine Garčin nema određenog pozajmišta plodne zemlje predviđene za eventualne sanacije”. To bi moglo značiti da je rupa nastala iskapanjem zatrpana kontaminiranom zemljom. Upravo ta činjenica budi strahove gospođe Slavice Mendelski. Tko jamči da i ovoga puta, a sada je riječ o 11 kamiona (oko 400 tona zemlje) u ogromnu rupu iskopanu oko cijevi naftovoda, ponovno neće biti nasuta zagađena zemlja?

Početkom lipnja 1996. tri obitelji, Mendelski, Seili i Biondić, čije su okućnice i vrtovi kontaminirani istjecanjem nafte, podnose JANAF-u odštetni zahtjev za naknadu štete. Prilažu nalaz sudskog vještaka za poljoprivrednu struku Vladimira Imrovića, koji, među ostalim kaže: ”Pregledom iskopa zemlje na mjestu pucanja cijevi i njihovom zamjenom, uočio sam da je tlo natopljeno naftom tamnije boje i na toj većoj dubini, a bager i buldožer ponovno vraćaju tu natopljenu zemlju u rupu koja je iskopana da bi se zamijenile naftovodne cijevi. Vlasniku su obećali da će natopljeno tlo zamijeniti drugim, ispravnim. Prema mojoj ocjeni, nemoguće je odstraniti sve zagađeno zemljište i zamijeniti ga nezagađenim”, stoji u mišljenju sudskog vještaka koji procjenjuje da tlo neće biti pogodno za poljoprivrednu djelatnost najmanje deset godina.

Sudski vještak izračunao je i dobit koju bi poljoprivrednome djelatnošću ostvarila spomenuta domaćinstva da nije došlo do zagađenja tla. No, zbog spaljivanja nafte uništena su i stabla voćaka. U odštetnom zahtjevu koji je JANAF-u poslan 23. travnja 1996. stoji kako je ukupna šteta – te i sljedećih devet godina koliko se zemljište neće moći koristiti za uzgoj poljoprivrednih kultura – na imanju obitelji Mendelski iznosila 340.730 kuna, obitelji Saili 290.450 kuna, a obitelji Biondić 323.420 kuna. No, JANAF ne pristaje isplatiti odštetu nešto manju od milijun kuna, pa tri obitelji početkom lipnja 1996. podnose tužbu Općinskom sudu u Slavonskom Brodu. Taj postupak još uvijek traje!

Angažirana čak tri sudska vještaka

U međuvremenu je angažiran novi sudski vještak, Ivan Crnčević, koji će 18. siječnja 2005., dakle devet godina nakon havarije, među ostalim, u svom nalazu i mišljenju, napisati i ovo: ”Poljoprivredno zemljište (vrt) nije u funkciji povrtlarske, a niti druge poljoprivredne proizvodnje. Isto se ne obrađuje i obraslo je biljnom vegetacijom”. Potom dodaje i kako su iskapanjem tla iz dubine od cca 30 centimetara i pregledom toga profila utvrđene bezbrojne crne tvorevine (inkrustacija) koje predstavljaju kemijsko i fizičko spajanje zemlje i mineralno naftnih tvorevina.

"Ovi inkrustati očito su postali trajni dio u profilu tla i čine dijelom mineralizacije tla i teško ekološko zagađenje istoga, a analogno tome nesposobnost za proizvodnju kulturnog bilja”, stoji u nalazu sudskog vještaka Crnčevića. U cijeloj priči zanimljivo je i nastojanje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, očito na traženje JANAF-a, da se pribavi i mišljenje prof. dr. sc. Ivice Kisića s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. On je sudu 18. kolovoza 2014. godine poslao dopis u kojem prvo naglašava da je doista "vrlo kompetentan” za tu temu, ali da se u nju ipak ne želi miješati iz idućih razloga:

"Kao prvo, nisam sudski vještak; drugo, puno sam već poslova radio za INA-u, CROSCO i HEP, što bi mi sigurno jedna strana u mom očitovanju (kakvo god ono bilo) prigovorila, i treće, najvažnije, znam da se taj postupak vodi od 1996. godine. Ovaj treći navod, temeljem mog dugogodišnjeg iskustva u ovim poslovima, govori mi da se u to ne miješam”. Unatoč njegovu upozorenju o mogućem sukobu interesa Općinski sud u Slavonskom Brodu u postupku će ipak koristiti njegov znanstveni rad pod nazivom ”Nalaz i mišljenje o trenutnom stanju tla na mjestu puknuća naftovoda u Garčinu”. U njemu je, uz još troje stručnjaka, dr. Kisić prvi autor, a njihovi nalazi puno su blaži od zaključaka dvojice sudskih vještaka koji su nalaze radili 23, odnosno 14 godina ranije.

Donesena tek nepravomoćna presuda

Kakogod, tek 30. studenoga prošle godine sudac Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Tihomir Lazarić, donio je nepravomoćnu presudu kojom bi JANAF, ne odluči li viši sud drugačije, trebao platiti obitelji Mendelski na ime naknade štete iznos od 160.857,82 s pripadajućom kamatom, te još 61.555,45 kuna, zbog izgubljene zarade, također s pripadajućim kamatama. Isti sud presudio je i u korist druge dvije obitelji, no kako saznajemo oni su se a JANAF-om nagodili, dok obitelj Mendelski čeka pravomoćnu sudsku presudu.

Sud je također presudio da JANAF mora dekontaminirati zagađeno tlo, ili kako se to stručno kaže obaviti sodifikaciju/stabilizaciju, ekstrakciju prozračivanja, bio obnovu/bio prozračivanje, vitrifikaciju, radiofrekventno zagrijavanje, te ispiranje tla i ekstrakcije injektiranjem pare ili vrućeg zraka. I sve to u roku od tri mjeseca.

Uz to, sud je zaključio i kako sanaciju onečišćenog zemljišta na mjestu puknuća naftovoda, JANAF očito nije sačinio u skladu s pravilima struke, ”jer je provedenim dokazima utvrđeno da na mjestu gdje je došlo do puknuća naftovoda još uvijek postoji onečišćeno zemljište”, te kako je ”utvrđeno da sanacija zemljišta nije dala rezultate kojima bi se na siguran i nedvojben način moglo utvrditi da je to učinjeno u skladu s pravilima struke”, niti da je onečišćeno zemljište u cijelosti uklonjeno s mjesta izlijevanja nafte.

JANAF-ova šutnja

Jesu li radnici vinkovačkog Sokola prošlog četvrtka kada smo ih zatekli na privatnom posjedu obitelji Mendelski, bez obzira što presuda nije pravomoćna, obavljali radove na sanaciji terena, zagađenog prije više od 23 godine? Na to pitanje odgovor ne znamo. Šturi odgovor koji su nam poslali iz JANAF-a kaže kako se radi o redovnom održavanju naftovoda Slavonski Brod – Sotin u naselju Garčin u duljini od oko 280 m.

"Trenutno se izvode radovi na više čestica u privatnom vlasništvu uz nadzor stručnih službi JANAF-a i ovlaštenih vanjskih institucija uz dogovor s vlasnicima čestica. U sklopu radova redovitog održavanja, izvode se i radovi iskopa zemlje, a za sve radove JANAF posjeduje svu potrebnu dokumentaciju u skladu s važećim propisima”, stoji u odgovoru Telegramu, kojeg je potpisala Michaela Julijana Vranješ, koordinator Korporativnih komunikacija JANAF-a.

Na naš upit zašto se i kamo zemlja odvozi, nismo dobili odgovor. No, nervoza djelatnica JANAF-a i pokušaj da nam se zabrani fotografiranje, te zahtjev da fotografije možemo objaviti samo uz suglasnost JANAF-a, bez obzira što su snimljene na privatnom posjedu i što nigdje nije bilo nikakvog znaka o zabrani fotografiranja, govori da se očito ne radi samo o ”redovnom održavanju”. Čak 11 odvezenih kamiona kontaminirane zemlje u samo dva dana, te nastavak radova i sljedećih dana govori da je problem očito ozbiljniji nego što ga JANAF želi priznati.

Mali ljudi protiv velike kompanije

Potpuno je nepoznato što sadrži prah iz vreća koje su radnici sipali u jamu i kakvog je sastava ”aktivna supstanca”, kako su je stručnjaci JANAF-a nazvali. Gospođa Mendelski kaže da je čak i dr. Kisić pitao o kakvoj se to ”aktivnoj supstanci” radi, no odgovor, kaže, nije dobio.

Cijela priča iz Garčina podsjeća na film Erin Brockovich, u kojem Julia Robertstumači glasovitu američku aktivisticu za borbu protiv zagađenja okoliša koja je sama, bez formalnog pravničkog obrazovanja, vodila tešku bitku s moćnom energetskom kompanijom Pacific Gas and Electric Company (PG&E) iz Kalifornije, koja je opasno zagadila pitku vodu. U filmu moćna kompanija gubi sudski spor. Kako će biti u Hrvatskoj, gdje su na sudu Slavica Mendelski također moćna, uz to i državna kompanija (JANAF), nije zahvalno prognozirati.", piše Drago Hedl u svom članku za Telegram.