NOVA GRADIŠKA / DRAGALIĆ - Hoće li, zbog trenutačnog prilično teškog stanja u konjogojstvu, nestati idilične slike velikog krda konja, koji u tom pašnjaku čuvaju biološku raznolikost? Južno od sela Gorice u Općini Dragalić, na 268 hektara, prostire se čudesan pašnjak Iva, piše Agroklub.

Pašnjak Iva prostire se na 268 hektara površine, južno od sela Gorice u Općini Dragalić.

Riječ je o poplavnom prisavskom području, koje za visokog vodostaja plavi rijeka Sava. Ovisno o godišnjem dobu i vremenskim prilikama, Iva mnijenja svoje lice: ljeti je to pašnjak bogat bujnom travom i velikim krdom konja koji na njemu pasu, kada je poplavljen sliči na veliko jezero puno savskih riba i raznih ptica, a pod snijegom i ledom pretvara se u nestvarnu zimsku čaroliju.

Čudesan pašnjak Iva kod Gorica

- U poplavnom dijelu godine, pašnjak postaje mrijestilište savskih riba. Ostacima riba u barama dugo se hrane brojne ptice močvarice, koje se gnijezde u okolici ili im Iva služi kao hranilište i odmorište tijekom selidbe. Atraktivnosti Ive doprinose tri bunara sa đermom na kojima se napaja stoka - kaže Vesna Andrić iz Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Brodsko-posavske županije. Zbog svojih prirodnih karakteristika i vrijednosti, Iva je od 2010. godine najmlađe zaštićeno područje u Brodsko-posavskoj županiji sa statusom značajnog krajobraza.

Na slobodnoj ispaši krdo do 200 konja

Pašnjak Iva stoljećima je doslovno hranio stanovnike Gorica i okolnih sela. Antun Bunjevac, jedan do najvećih uzgajivača konja u Goricama, prisjeća se kada je u Ivi i okolnima šumama obitavalo po dvije do tri tisuće svinja, nekoliko stotina krava i konja, a nekad i mnogo jata gusaka. Jeftin i prirodan uzgoj tih životnija, bez velikih ulaganja, bio je i osnovni izvor prihoda tamošnjih stanovnika.

Za vrijeme Domovinskog rata Iva je opustjela, pašnjakom su se tih godina počeli intenzivno širiti korovi i drugo raslinje, a najviše posebno invazivna čivitnjača (amorfa), što je zaprijetilo uništavanju autohtone biološke raznolikosti. Nasreću, zaljubljenici u konjogojstvo iz naselja ove i susjednih općina, okupljeni u Udruzi uzgajivača hrvatskog hladnokrvnjaka 'Slavonac' sa sjedištem u Dragaliću, uvelike su radili na obnovi konjogojstva u tom kraju. Veliki entuzijazam dvadesetak konjogojaca novogradiškoga kraja urodio je plodom - u Ivi na slobodnoj ispaši bilo je lani oko 200 konja.

Umjesto na pašnjaku - konji u stajama

- Od osnutka Udruge učinili smo velik pomak u uzgoju i poboljšanju pasmine, s izraženijom razlikom između posavca i hladnokrvnjaka - kaže Željko Trnka, tajnik Udruge 'Slavonac', dodajući kako su konjogojci do sada uložili velik novac i napor u obnovu i unapređenje konjogojstava na tom području.

Iako su uzgoj hrvatskog hladnokrvnjaka podignuli na jednu solidnu razinu (stotinjak članova Udruge 'Slavonac'sada ima oko petsto grla tih životnija), a konjogojce brine kako održati tu proizvodnju uz mnogobrojne probleme koji ih muče.

Antun Bunjevac kaže kako mu je prošila godina bila jedna od najtežih. - Zbog obilnih kiša pašnjak Iva je većim dijelom proljeća i ljeta bio poplavljen. Umjesto šest do sedam mjeseci, koliko ih preko godine obično držimo u Ivi, konji su na ispaši bili manje od tri mjeseca. Držali smo ih u stajama, što je i te kako poskupilo njihov uzgoj. Osim toga, prošle godine, upravo zbog obilnih kiša, ostali smo bez kvalitetne hrane jer nismo mogli pripremiti sijeno pa sada muku mučimo kako i hraniti.

Slijedi li rasprodaja kobila!?

Nažalost, i od tajnika Trnke čujemo kako naglo splašnjava onaj prijašnji početni entuzijazam u uzgoju hrvatskog hladokrvnjaka čime su, kaže, željeli pridonijeti proizvodnji zdravog mesa i razvoju poljoprivrede uopće, ali i svojim obiteljima osigurati dodatan izvor prihoda.

Zbog slabog tržišta i niskih poticaja, naglo splašnjava početni entuzijazam u uzgoju hrvatskog hladokrvnjaka čime se željelo pridonijeti proizvodnji zdravog mesa i razvoju poljoprivrede. 

- Evo, u staji sada imamo tridesetak grla konja, a ozbiljno razmišljamo da počnem rasprodavati kobile, jer trenutačno nam konjogojstvo stvara gubitke. Osim problema sa hranom, velik je problem stihija na tržištu, teško je prodati ždrebad, i cijena je niska. Lani smo dobivali po 14 kuna za kilogram tovnoga ždrebeta ekstra klase, a sada nam se nudi manje. Ako se tome doda da je država ukinula poticaje na ždrebad, a smanjila poticaje na kobile sa 2.000 na 1.260 kuna, jasno je kako je nama konjogojcima sve teže. Koliko znam mnogi su spremni na smanjivanje proizvodnje - kaže Željko Trnka, tajnik Udruge 'Slavonac'.

I tako, ona s početka teksta pomalo idilična i obećavajuća priča, na kraju se izgubi u stvarnim životnim problemima. Šteta će biti ako konjogojstvo u ovom kraju opet počne stagnirati, jer bi to ugrozilo ljepotu i autohtonost pašnjaka Iva, koji bi mogao postati i mala turistička ruralna atrakcija. Inače, ovakva staništa rijetka su i ugrožena Europi, a mogu se održavati i očuvati upravo ispašom stoke i redovnom košnjom.