Napuštena i zaboravljena mjesta omiljena su destinacija mladog Brođanina koji uživa u samostalnim avanturama koje mu pružaju i potrebnu dozu adrenalina, ali i nova znanja o lokacijama za koje ne želi da budu izbrisane iz povijesti.
CRNI POTOK - Toponim Crni Potok dijele čak tri lokacije diljem Lijepe Naše, a među njima se nalazi i jedna smještena na području općine Podcrkavlje. Najpoznatija je pak ona kod Našica jer je u lipnju 1945. godine tamo stradalo oko 1600 civila.
Kristian Kereta
No, ona u Brodsko-posavskoj županiji specifična je po tomu što je riječ o nekad naseljenom lijepom malom selu u kojemu je 1951. živjelo 117 duša, a danas tamo živi tek jedan čovjek kojeg niti nema u statističkim podatcima.
Zaljubljenik u urbex avanture, Brođanin Kristian Kereta, potrudio se na internetu ostaviti trag o postojanju tog mjesta koje će, neminovno, kroz nekoliko desetljeća biti zauvijek zaboravljeno, a priroda će progutati njegove tragove. I o ovoj avanturi, Kristian je snimio video, u kojemu pokazuje kako izgleda cesta koja vodi prema selu, predivna priroda koja ga okružuje, ali i posljednji tragovi čovjekova boravka tamo.
Posebno je sretan jer je uspio upoznati i razgovarati s posljednjim (barem povremenim) stanovnikom Crnog Potoka.
Kristian Kereta
- Nakon razornog potresa 1964. godine, stanovnici su počeli napuštati selo. Gospodin Ivica zvani Čupo je jedina osoba koja obitava u Crnom Potoku jer ima svoju farmu svinja na kojoj svakodnevno naporno radi te živi od toga. Nevjerovatno je da na vrhu brda ima neko malo mjesto i da tu čovjek uzgaja svinje. Još je impresivnije što je sve uz pomoć brata i drugih dobrih ljudi izgradio gore. Napravio je svinjac, kolibu i još neke građevine od drveta. Kaže - mora biti od drveta jer beton se na ovom brdu raspada zbog vojnog poligona Specijalnih vozila Đure Đaković. Kaže - kada tenk opali u zemlju, cijelo brdo se zatrese, pucala su mu stakla na barakama pa ih je zamijenio pleksiglasom. Misa se održi jednom do dvaput godišnje u tom selu, a kapelica stoji tu od 1937. godine. Sve drugo se raspalo, urušilo, nema ni traga ni glasa kućama u kojima su ljudi živjeli. Ali kapelica i dalje stoji... mada izgleda kao da ce se urušiti svake sekunde. - kazao je Kristian fasciniran opstojnošću tog sakralnog objekta.
Kristian Kereta
Istaknuo je i druge posebnosti sela.
- Sami put do sela ide kroz šumu. Dobro se umorite do vrha jer se selo nalazi na nekih 400 metara nadmorske visine i nikako nije lako doći gore ako niste u kondiciji. Gospodin Ivica kaže da se raduje posjetiteljima, meni osobno djeluje kao jedna jako skromna duša od čovjeka koja je prošla štošta u životu. Imao sam osjećaj da su se srela dva vuka samotnjaka. Lijepo smo se povezali i ispričali. Društvo mu prave dva psa koji čuvaju farmu od lisica i čagljeva. Gospodin Ivica me ponudio kavom, pivom, a za povratak kući mi je natočio vode iz bunara. Iskreno, to je najčudnija voda koju sam pio,... nije da ima okus, ali nekako je teška za progutat. Istovremeno je jako osvjezavajuca i hladna. Gospodin Ivica tvrdi da se ogladni nakon što se popije voda, nekih sat vremena poslije. - kazuje Kristian kojega je svakako izgladnjela njegova avantura koju je u cijelosti moguće pogledati u galeriji fotografija i istaknutom videoprilogu.
Svi ti materijali ostaju trajna uspomena i dokaz o postojanju sela kojeg kroz nekoliko desetljeća sigurno neće biti.
Kristian Kereta
