Početkom kolovoza 2022. godine, Jamie i Thera - sa svoje šestero djece u dobi od 16 godina do godine i pol - doselili su u Slavoniju koju domaći masovno napuštaju. Velikodušno su nam otvorili vrata svog doma i odgovorili na pitanje koje im svi postavljaju - Zašto?
SAPCI - Prema Popisu stanovništva iz 2021. godine, mjesto Sapci u Općini Garčin u Brodsko-posavskoj županiji, ima tek 406 stanovnika - od čega njih tek 173 mlađih od četrdeset godina.
Upravo u četrdesetima, Jamie (45) i Thera (42) Koren iz Kanade, odlučili su okrenuti svoj život naglavačke i preseliti se u Hrvatsku, a broj stanovnika u Sapcima povećati za čak osam. Oboje rođeni Kanađani, u Hrvatsku su se zaljubili na prvi pogled - Jamie kada je kao klinac ljeta provodio u mjestu Selna, kod svog ujaka, a Thera kada je ljetovala na hrvatskoj obali.
Odluka je tim ozbiljnija što su u Hrvatsku, točnije u Brodsko-posavsku županiju, s njima doselila i njihova djeca. Šestero njih - Jakob (16), Kaleb (15), Nika (11), Kaija (8), Mia (4) i Leja (1,5). Novu bebicu Thera bi na svijet trebala donijeti u srpnju 2023. godine i bit će to prvo njihovo dijete rođeno u Hrvatskoj.
'U Kanadi je Bog novac'
Obitelj Koren, Plusportalu je otvorila vrata svog toplog slavonskog doma i iskreno nam ispričala svoju priču.
- Ja sam rođen u Kanadi, ali moja je majka porijeklom iz mjesta Selna, dok je otac rođen u Ljubešćici (op.a. Varaždinska županija). Tako sam ljeti dolazio ujaku i baki na selo odnosno u Selnu. Kad sam bio mlad, u Hrvatskoj sam provodio i po više mjeseci u komadu. U Slavoniju sam se zaljubio i kad sam bio mali mami sam rekao da ću se jednog dana doseliti. Ona je mislila da je to samo priča. Nakon 44 godine, imam šestero djece i ipak sam ispunio obećanje te se za stalno doselio u Slavoniju. Ono što me privuklo ovdje su ljudi. Ljubazne komšije, svi koji žele pomoći. Gdje god smo bili u Kanadi - u Windsoru, Vancouveru, Victoriji,... - ljudi su živjeli samo za sebe i nisu znali ni za koga drugog u svom najbližem okruženju. U Kanadi je Bog novac. U takvom je okruženju teško odgajati djecu, posebice u skladu s kršćanskim vrijednostima. Nismo željeli da oni misle kako je takav život normalan i poželjan. To je, zapravo, bio glavni motiv preseljenja. - kazao je Jamie koji u Selni ima bratiće, sestrične, ujaka i ujnu pa je s namjerom tražio novi dom u blizini svih njih. Užurban život u Kanadi, gdje su ljudi u neprestanoj utrci za golemom zaradom kako bi si mogli priuštiti određen standard i stil života, ipak, i bez toga bi bio sasvim dovoljna motivacija za preseljenje.
'Imamo osjećaj da su sigurniji ovdje'
Djeca brzo odrastaju, a zajedništvo i povezanost čitave obitelji te odgoj u vjeri, Korenovi su stavili iznad svega materijalnog što pruža zemlja poput Kanade. Njihovi životni prioriteti, rekli bismo, jednostavno se nisu poklapali sa zapadnjačkim konzumerističkim stilom života. Početkom kolovoza Korenovi su stigli u Sapce, a već istog dana djeca su se do 22 sata uvečer igrala pred obližnjom područnom školom - nešto što je dotad bilo nezamislivo u njihovim životima. Sada samo priželjkuju da ta loša strana Zapada što kasnije stigne u Hrvatsku - jer svjesni su da se i ovdje stil života jako promijenio otkad je Jamie tu posjećivao rodbinu.
Ilustracija. Foto: Ž.G./PLUS
- Imamo osjećaj da su naša djeca daleko sigurnija ovdje. Obitelj nam je na prvom mjestu. Nismo znali da ćemo imati baš ovoliko djece. Nakon što sam rodila dečke, na nas su - u smislu povlačenja kočnice - utjecala i mišljenja drugih ljudi,... pomislili smo da je to dovoljno. No, onda smo se maknuli od svih negativnih misli i odlučili se na još djece. Kako je treća bila curica, pomislili smo kako joj moramo roditi seku. I tako je to išlo. Sada je već sedmo na putu. Nismo to planirali, ali nikad nismo požalili. - kazala je Thera, dok je Jamie priznao kako se njegov san o tomu da ima dva sina naglo nadogradio kada je jednog dana u trgovačkom centru vidio dirljive prizore između oca i njegove kćeri.
Prije no što je upoznala Jamiea, Thera nije ni znala niti čula za Hrvatsku, no preseljenje joj je iznenađujuće lako palo.
- Zaručili smo se u Makarskoj. Već tada sam pomislila - ne želim se vratiti u Kanadu. Bila je to ljubav na prvi pogled; u oba slučaja - i što se tiče mog supruga i što se tiče ove zemlje. Puno smo u prethodnih dvadeset godina koliko smo zajedno pričali o preseljenju, tako da su svi znali da je to neizbježno. Zato se ni moja obitelj nije toliko iznenadila. Podržali su nas. Shvatili su da to radimo zbog djece i za njihovo dobro, a u tom slučaju nam nitko nije želio prigovoriti. - opisala je Thera.
'Prvotna nervoza brzo je prošla'
Djecu su ranije školovali kod kuće pa se slažu kako je sada njihov obiteljski život dinamičniji i imaju više posla. No, čini se kako su svi ipak sretniji u Slavoniji. Jakob i Kaleb pohađaju slavonskobrodsku Gimnaziju Matija Mesić, Nika je u garčinskoj osnovnoj školi, a Kaija u Područnoj školi Sapci.
Ilustracija. Foto: Ž.G./PLUS
Iskustva i promišljanja djece Korenovih kada je u pitanju usporedba dviju zemalja uistinu su dragocjena.
- Isprva je jezik bio uistinu težak, a odlazak u školu naporan jer ništa nismo razumjeli. Padeži nam stvaraju najviše problema. No, svi u školi i selu dali su sve od sebe da nam pomognu. Prvotna nervoza i upoznavanje brzo su prošli. Spremnost ljudi da nam pomognu ulila nam je puno samopouzdanja i sigurnosti. Svi su bili puni razumijevanja. No, bilo je i smiješnih situacija. Kaleb i ja zapamtili smo kako izgledaju ruksaci cura iz škole koje moramo pratiti želimo li stići do kolodvora, a onda i do pravog autobusa za doma. Svoje prijatelje ovaj trenutak mogu nazvati i oni će biti spremni pomoći mi oko bilo čega. Takve brižnosti nema u Kanadi. Nama je ova stvarnost gotovo nevjerojatna. - kazao je Jakob, naglasivši ipak kako je prirodna ljepota Kanade neprikosnovena, ali i kako mu se više sviđa ljepota koju ovdašnji ljudi nose u sebi.
Nezaposlenosti i teške ekonomske situacije u Slavoniji se ne plaši. Europsku uniju sada vidi kao široku zajednicu kojoj pripada pa si ne postavlja ograničenja glede toga u kojem će njezinu dijelu u budućnosti živjeti.
Ilustracija. Foto: Ž.G./PLUS
- Vjerojatno mi se u Slavoniji najviše sviđaju bliskost među ljudima i spremnost da pomognu jedni drugima. Najčešće se nepoznatima predstavim na hrvatskom, a potom ih zamolim da se prebacimo na engleski. - dodao je Kaleb koji pohađa prvi razred gimnazije.
- Jako mi se sviđa ovdje. Tu u Sapcima imam prijatelje, družimo se i provodimo zajedno vrijeme. U početku je bilo teško ići u školu, ali sada je sve lakše. - poručila je Nika.
S obzirom na to da su u Hrvatskoj tek pet mjeseci, jasno je da je Korenovima jezik još uvijek velika prepreka. Jamie ga je imao prilike usvajati za praznika koje je provodio u Slavoniji, Thera je u Zagrebu za početak upoznavanja s jezikom prošla kratki tečaj, a djeca će ga zasigurno brzo savladati okružena svojim školskim prijateljima.
Neka ova priča o doseljavanju u Slavoniju Božiću vrati onaj čarobni sjaj i prijeko potrebnu nadu da zlatna polja i slavonska sela neće ostati pusta.
