KUJNIK - Ivan Serdar iz Kujnika jedini je preostali tradicijski lončar u Slavoniji i jedan od posljednjih u Hrvatskoj. Nekada je za život zarađivao kao harmonikaš, a onda se posvetio lončarskom zanatu, Nagovorio ga je prijatelj koji se time bavio prije njega i koji je u njemu prepoznao talent. Obučio ga je i učinio od njega pravog "mahera".

Umijeće proizvodnje keramičkih posuda od gline jedan je od prvih zanata koji su se pojavili s nastankom ljudske kulture

Kao i prije 10.000 godina

Uz malu stanku za vrijeme rata u tom je poslu ostao više od 30 godina. Sve radi na prastari način, onako kako se to radilo prije desetak tisuća godina. Samljevenu glinu stav­lja na kolo koje se vrti i vlastitim rukama oblikuje različite posude koje zatim peče u peći na drva.

Po cijeni od 20, 30 ili 50 kuna kod njega se mogu pronaći kvalitetne zdjele, ćupovi, tegle, vaze, šalice, pepeljare... Posao je zahtjevan, ali on u njemu uživa.

- Najvažnije je pronaći odgovarajuću i kvalitetnu glinu jer nije svaka pogodna za sve vrste posuda. Nakon duljeg staja­nja u spremištu i potom na zraku glinu pripremam za "meljavu", meljem u mlinu i stavljam u naj­lon u kojem mora odležati 24 sata kako bih je mogao staviti na kolo - pojašnjava Serdar.

Umijeće proizvodnje keramičkih posuda od gline jedan je od prvih zanata koji su se pojavili s nastankom ljudske kulture. Serdar se nada da će on i drugi stari zanatlije, s kojima se ujedinio u njegovanju i čuvanju tradicije, dobiti prostor u kojemu će moći obučavati mlade. Njegovih četvero djece nije poka­zalo zanimanje da ga naslijede i otišli su svojim putem, ali uvjeren je da interes među mladima ipak postoji, samo što se njima ne da putovati u Kujnik.

- Srce me boli kada vidim da nemam nasljed­nika. Međutim, svaki put kada demonstriramo stare zanate pred nekom školom, djeca se okupe u velikom broju i pažljivo prate što radimo. Kada bi se u gradu orga­nizirao nekakav oblik slobodnih aktivnosti, uvjeren sam da bi bilo zainteresiranih - nastavlja.

Ne želi otići iz Slavonije

Prijatelji su ga više puta pozivali da sve ostavi i ode za njima u Nje­mačku ili Švicarsku, ali on se ne želi odvojiti od svog zanata i svoje Slavonije. Ne ide po sajmovima, proizvode nudi s kućnog praga ili na školskim izložbama starih za­nata. Nešto proda, nešto i pokloni.

- Nažalost, danas se teško može živjeti samo od lončarstva, ali nuž­no ga je održati kao dio identiteta i prošlosti. Ljudi se dive, svi bi nešto naručili, ali nemaju novca. Malo se bavim poljoprivredom, malo drvima i nekako krpam kraj s kra­jem. Nadam se da lončarstvo neće izumrijeti - zaključio je.