POŠAVŠI na rutinski novinarski zadatak u kojem je trebalo provjeriti što je istina u insajderskoj informaciji kako je, tijekom jedne operacije krajnika, došlo do ozbiljnog incidenta na odjelu Uho, grlo, nos Opće bolnice dr. Josip Benčević - šekspirovski dramatično - mogao sam postaviti pitanje: 'greška' ili 'komplikacija' pitanje je sad, a odgovor je trebao biti supstrat budućeg članka.

Koliko će dugo novinarstvo trpjeti podređenu ulogu u društvu i drugim strukama dopuštati da ga obezvrjeđuju (hrv. nipodaštavaju), ovisi o njemu samome, novinarstvu, a SBplus će nastaviti koprcati se kako bi što manje oportun bio. Pritom, sve 'cehove' u društvu poštovat ćemo onoliko koliko poštujemo sebe. Ni manje ni više.

Naime, koliko god slučajevi bili rijetki i/ili rijetko prijavljeni, kod sumnje u kakvoću liječenja svi zainteresirani utvrđuju je li u pitanju bila neobična 'greška' liječnika ili obična 'komplikacija' do koje je došlo izvan moći struke. 

Zbog čega su te dvije riječi toliko važne vidljivo je iz njihove definicije. Naime, greška je "ono što se učini protiv plana ili drugačije nego što valja, neispravan postupak; omaška te neispravnost nastala takvim postupkom", dok je komplikacija "nepredviđena teškoća, iskrsla neprilika; medicinski: nova bolest ili pogoršanje zdravlja koje se javlja tijekom (liječenja) osnovne bolesti".

Mada i 'komplikacija', dakle "pogoršanje zdravlja koje se javlja tijekom osnovne bolesti", može biti uzrokovano 'greškom' u postupanju tijekom liječenja osnovne bolesti, nju, 'komplikaciju', bezmalo uvijek, inspekcije karakteriziraju kao događaj izvan osobnog utjecaja liječnika i na taj način štite struke.

Umalo umrla zbog 'komplikacija' nakon operacije krajnika

Kako i najobičnija operacija sobom nosi određene rizike, prije svakog zahvata, liječnici upoznaju pacijenta s mogućim 'komplikacijama' i rizicima. Tako je postupljeno i u slučaju 38-godišnjakinje, koja je nedavno došla u brodsku bolnicu kako bi joj 'rutinski' operirali krajnike. Bila je upoznata s 'mogućim komplikacijama i rizicima', ali niti sanjati nije mogla kako će zbog 'komplikacija', do kojih je došlo sedam dana nakon operacije, njezin život visjeti o koncu te ovisiti o brzoj i stručnoj intervenciji liječnika.

Srećom po tu pacijenticu, a zahvaljujući nekolicini brodskih liječnika koji su, i u tom slučaju, demonstrirali intelektualnu i manualnu kompetentnost, spašena je od najgorega.

A je li, prije njezina spašavanja, u toj istoj bolnici, tijekom 'rutinske' operacije krajnika, došlo do 'greške' ili 'komplikacije', utvrđivala je struka i, kao što pretpostavljate, konstatirala kako je bila riječ o "vrlo rijetkoj, ali ipak, 'komplikaciji''.

U bolnici nisu željeli pred kamere

Iako sam o slučaju namjeravao pisati isključivo temeljem provjerenih činjenica u tome su spriječili me porukom iz bolnice kako članovi tima koji su izvodili operaciju "ne žele pred kamere, ne dopuštaju fotografiranje niti žele da se njihova imena pojave u javnosti".

Unatoč mome pojašnjenju kako sam, kao i svi novinari, 'univerzalna neznalica' te da su mi potrebne nepristrane informacije struke kako bih javnosti prenio objektivne činjenice, a ne subjektivne stavove uključenih u slučaj, naišao sam na slijeganje ramenima.

Dakle, kao novinar, gurnut sam na distancu od slučaja kako ne bih mogao cjelovito i istinito opisati mjesto, radnju, sudionike, krajnji ishod događaja te moguće posljedice.

Objaviti invalidnu informaciju ili steći novog protivnika?

Nakon toga, po tko zna koji put u ovih sedam godina, bio sam prinuđen birati između objave invalidne informacije, čime bih ponizio sebe i novinarsku struku, ili svih činjenica, čime bih stekao nove protivnike.

Mada, jezikom medicine, mogao bih kazati kako je do invalidne informacije došlo zbog nastanka 'komplikacija' tijekom rada novinara, dakako, to neću učiniti jer bih napravio 'grešku' ako bih, bez otpora, dopustio da me spriječe raditi svoj posao. Ako bih dopustio nižu razinu poštovanja novinarske struke od, recimo, liječničke.

Naime, u onoj mjeri u kojoj bi, iz koristoljublja ili oportunizma, novinar svjesno izbjegao opisati supstrat događaja, u toj mjeri oskrnavio bi osobno dostojanstvo i čast struke u cjelini.

Zbog toga, odgovor na naslovno pitanje: 'Kako izbjeći cjelovitu istinu, a sačuvati obraz novinara i čast struke?' glasi - nikako.

Novinari su suodgovorni za stanje u društvu

Naprosto nije moguće, tijekom obrade neke teme, svjesno prešutjeti cjelovitu istinu i ostati častan novinar. Tek, moguće je 'zbog nedostatnih kapaciteta medija' ne zabilježiti događaj i na taj način (ne)svjesno izbjeći odgovornost poziva. I, dakako, biti fizički onemogućen u poslu kao što je, u ovom slučaju, bio potpisnik ovog priloga.

Svjesnim objavljivanjem tek djelomične informacije i/ili epiloga nekog događaja, dakle svjesnim objavljivanjem invalidne informacije, zbog očuvanja dobrih odnosa s drugima u zajednici, izvjestitelj postaje suodgovoran za posljedice.

Uglavnom, što je neko društvo manje demokratsko i/ili više korumpirano to je teži posao novinara, i obrnuto. Posebno u lokalnim medijima nedemokratskih i korumpiranih zajednica, novinar ima vrlo sužen krug ljudi s kojima će moći komunicirati bez optužbi za 'denuncijanstvo', a u ekstremnijim slučajevima i za izdaju. Kada takvo društvo u ogledalu (mediju) vidi svoju nesavršenost, ono ne korigira odnose u sebi, nego razbija ogledalo (anatemizira novinara).

Šuteći o društvenim devijacijama, novinari govore o sebi

Za razliku od svećenika, političara, učitelja, liječnika, radnika, seljaka ili bilo kojeg drugog zanimanja, novinar često nema utočište čak niti među 'svojim ljudima'. Ako posao radi profesionalno korektno.

Najtragičnija je činjenica da, uglavnom, niti njegove kolege zaštititi ga neće od autoriteta u zajednici jer, većina novinara, iz (ne)opravdanih razloga, oportunisti su. Kad je novinar oportunist, sklon je zatajiti cjelovitu istinu, a tajeći istinu on postaje strukovni bogohulnik.

Uglavnom, svi ljudi čije postupke mediji opravdano opserviraju trebaju znati kako svojom nesuradnjom, ustvari, novinarstvo kao struku omalovažavaju, a novinara svjesno u bogohulnika pretvaraju. Zbog toga, novinar svakodnevno mora odlučivati: hoće li oportunist biti ili novog neprijatelja u društvu steći.

Koliko će dugo novinarstvo trpjeti podređenu ulogu u društvu i drugim zanimanjima dopuštati da ga obezvrjeđuju (hrv. nipodaštavaju), ovisi o njemu samome, novinarstvu, a SBplus će nastaviti koprcati se kako bi što manje oportun bio. Pritom, sve struke u društvu poštovat ćemo onoliko koliko poštujemo svoju. Ni manje ni više.