SLAVONSKI BROD - GRGUREVIĆI/PALJEVINE - Oni kojima je stalo do psihofizičkog zdravlja, koji slušaju savjete liječnika i raznih terapeuta… svjesni su vrijednosti čiste prirode, čistoga zraka, tišine i mira bez automobila i bez previše mobitela s kojih odzvanja glazba ili neprekidna priča.

Doduše, nemoguće je tako nešto naći u gradu pa ni nekom manjem poput Slavonskog Broda, ali zato svega dvadesetak kilometara od grada, takvu pravu oazu mira i ljepote moguće je naći u nekadašnjem selu Paljevine nadomak odvoračkog sela Grgurevići, na čarobnom obiteljskom imanju Prkačin.

Mjesto za život, umjesto na brodskom korzu, Andrea i Ljubo, našli su između obronaka Dilja, Papuka i Krndije, na tristotinjak metara nadmorske visine, gdje vladaju samo dobre vibracije. A to nije ni čudo kada se iz vreve, gužve i buke nađete na mjestu koje je Ljubo od samog početka zamišljao kao raj na zemlji premda se tada, prije skoro petnaest godina suočio samo sa nepreglednom šikarom.

- Slučajno sam došao do ovog čudesnog mjesta u koje sam se zaljubio na prvi pogled premda je bilo obraslo i divlje. U daljini sam preko drveća vidio samo bosansku Motajicu, a nigdje okolo ni jednu vikendicu niti krov. Odmah sam znao što želim. - kazao je jednom u razgovoru ovaj dugogodišnji brodski poduzetnik s vizijom.

Uz 40 hektara kupljene tu je još šezdesetak hektara zemlje koju je dobio u koncesiju od države pa to nepregledno područje proteklih godina polako pretvara u pravu bajku. Od početka je govorio kako na tom mjestu na kojem već desetljećima nitko ne živi, namjerava oživjeti seoski turizam, golf, izletišta za djecu… i dolazio je svakodnevno iz grada s raznoraznim majstorima, građevinskim materijalom… no, vrlo brzo „ozbiljno je zagrizla" i njegova supruga Andrea, pa su prvo od gotovo 200 godina stare cigle sagradili veliki restoran s terasom, pecaru, trijem i vinski podrum i to sve sa starinskim štihom koji nosi dušu davnih vremena, s namještajem u koji su utkana desetljeća ljudskih priča, ljubavi... Uz detalje starog porculana, predivnih tankih staklenih čaša kakvih danas više nema, dijelova namještaja - ormara i komoda u kojima su djevojke čuvale ruho, do starog hrasta koji dominira središtem prostora a koji je desetljećima odolijevao svim vremenima i prirodnim utjecajima. Sada njegove grane služe kao držač za svjetiljke, jednako tako za uskrsne pisanice ili božićne ukrase.

Ne može čovjek ne zaljubiti se već na prvi pogled u takvo mjesto koje sve više prerasta u čaroliju. Zato su Andrea i Ljubo odlučili i sebi sagraditi kuću te preseliti iz središta grada na mjesto za pravo uživanje od jutra do sutra, gdje se, kako kažu, bude uz ptičji pjev i sunčevu blagost koja naprosto miluje, a pogled u nepregledno zelenilo odašilje samo poneki šum vjetra.

No, ipak, to ne znači samo izležavanje i zurenje u nebesko plavetnilo. Dapače, puno je posla na ovom samoodrživom obiteljskom imanju na kojem već godinama zaposlenici Mijo i Raja (koji su više kao članovi obitelji) brinu o par stotina ovaca, 200 crnih domaćih svinja, guskama, patkama, kokošima, purama, zečevima… koje se hrane prirodnom, zdravom hranom. Naravno, u ponudi restorana koji podsjeća na bakinu kuhinju iz bajke, uz svježe pripremljenu hranu mogu se kušati i domaći proizvodi, kulen, kobasice, slanina, šunka, koje su posebno ukusne zbog sušenja u toj mikroklimi. Tu je i domaće neprskano Andreino povrće - rajčice, tikvice, paprike, luk, mrkva, blitva… od čega priprema izvrsne juhe ili priloge mesu. Od jednako tako ekološkog voća ova majstorica pravi pekmeze i slastice za prste polizati.

Osim prijatelja koji redovito navraćaju na „psihoterapiju" i slasni zalogaj, ovo obiteljsko gospodarstvo je i mjesto za manje „fešte", samo uz najavu i dogovor s vlasnicima. Uz postojeće objekte, u planu je i gradnja još dviju kuća s ukupno četrdesetak kreveta. Ovakvu ljepotu naprosto treba podijeliti s drugima.

A ovi domaćini ju doista rado dijele. No, najradije bi, kako Ljubo kaže, na ovom mjestu vidjeli školsku djecu, koja bi sa svojim učiteljima mogla provesti školu u prirodi.

- Na jednom bi mjestu mogli vidjeti sve domaće životinje koje ovdje imamo, naučiti nešto i o biljkama, poigrati se na toboganu, klackalicama i ostalom, ručati domaću hranu i vratiti se kućama. Siguran sam da bi im to bio nezaboravan školski dan. - uvjeren je Ljubo, koji i nudi ravnateljima osnovnih škola ovakav aranžman.

Nekadašnji starosjedioci Paljevina prije pola stoljeća su preselili u Grgureviće, rijetki su još živi a za Prkačinovu inicijativu i veliki turistički i gospodarski zalogaj – imaju samo riječi hvale, jer oživljava njima drago mjesto nedirnute, čiste prirode. Naravno, sve bi moglo biti i brže i bolje uz veću uključenost i razumijevanje onih koji u županiji i resornom ministarstvu vode brigu o gospodarskom razvoju, posebice seoskom turizmu.