RUŠČICA - Zbog poklada, zbog poklada i zbog hladnih noći/Još je lipše, još je lipše u Ruščicu doći/Ej još je lipše u Ruščicu doći... - orilo se jučer oko podneva središtem Ruščice dok su iz smjera dvorišta nove škole stizali sudionici ovogodišnjeg, 16. po redu Pokladnog jahanja kojeg je organizirala ruščička Konjogojska udruga 'Lipicanac'.

Iako se ove godine prijavilo više od sto jahača, sudjelovalo ih je 52. Relativno loše vrijeme 'kumovalo' je slabijem odazivu, ali doživljaj promatrača i uživanje sudionika time nisu bili nimalo umanjeni.

- Stigli su nam jahači iz cijele Slavonije i Baranje. Došli su iz Gradiške, Valpova, Vukovara, Iloka…Svi oni rado sudjeluju u našem pokladnom jahanju koje je jedno od najstarijih na području Brodsko-posavske županije. Stariji od nas su samo u Sikirevcima.- kazao nam je Tomislav Lucić, predsjednik Konjogojske udruge 'Lipicanac' iz Ruščice koja broji 30 članova. Njih osam ima svoje konje.

- Ja imam tri konja. Držim ih 12 godina. Sami konji kao konji i nisu toliko skupi, ali je skupa oprema i njihovo održavanje. No dokle god sin i kćer, koji ih jašu, uživaju u tome te na taj način čuvaju tradiciju, meni neće biti teško pomagati oko konja i podržavati ih u tome – dodao je Tomislav, dok se na parkingu ispred škole okupljao sve veći broj sudionika. I kojim je odjekivala pjesma Muške pjevačke družine 'Bocanjevački pajdaši'.

- Iako smo pojedinačno i ranije dolazili ovo je prvi puta da smo došli u Ruščicu kao družina. Tradicija je ono što imamo i što moramo njegovati i čuvati i stoga me veseli što se ovakve manifestacije održavaju i što traju. Unatoč vremenu – kazao nam je tajnik MPD iz Bocanjevaca, Bojan Vukasnić.  

I dok su 'Pajdaši' pjevali, sudionici ovogodišnje Pokladne povorke u Ruščici, točno u podne, krenuli su prema crkvi ispred koje je održan prigodan program.

- U nizu pokladnih jahanja koja se održavaju u Brodsko-posavskoj županiji, Ruščica je poznata kao mjesto završne manifestacije. Ljudi su to prepoznali i, bez obzira na ružno vrijeme, odazvali su se te na taj način dali podršku našim konjogojcima sudionicima ovogodišnje povorke. – uz ostalo, kazao je načelnik Općine Klakar,Tomislav Pendić, zahvalivši se svima koji su dali svoj doprinos organiziranju ovogodišnje manifestacije, kojoj je, u ime Brodsko-posavske županije nazočio pročelnik upravnog odjela za poljoprivredu, Željko Burazović.

- Dok njegujete tradiciju sadašnjem trenutku dajete jedan novi štih – poručio je jahačima, vlč Mario Lešić. Prije nego li im je dao blagoslov, atmosferu su u Ruščici zagrijali članovi pjevačkih skupina iz Davora, Bebrine i Bocanjevaca (Belišće), nakon čega je povorka, Ulicom Alojza Stepinca krenula prema prvoj postaji i obližnjoj ulici Josipa Kozarca.  

A unatoč vjetru i hladnoći, te pokojoj kapi kiše, koja je tu i tamo pala, sudionici pokladne povorke i gosti ugrijali su se tradicionalnim slavonskim eno i gastro proizvodima koje su za njih pripremile vrijedne domaćice.

- Trebalo je biti više jahača i žao nam je što nisu svi došli. No, oni koji su tu mogu uživati u pravim slavonskim proizvodima koje smo pripremile moje susjede i ja. Sve je naše, domaće. Izvorno slavonsko – kazala je domaćica Marijana Pendić.

I uistinu nema čega nije bilo. Od kobasice, šunke, kulina…sira raznih vrsta, preko kiflica i kroasana do sitnih suhih, te onih 'macavh' kolača. Nije nedostajalo niti dobre kapljice, koja je tek dodatno ugrijala posjetitelje. Same sudionike nije trebalo grijati. Njima je srce bilo puno, a duša zagrijana već samom činjenicom da su tu. Da su dio povorke kojom tradiciju čuvaju od zaborava.

- U Ruščicu nastojimo doći svake godine, jer je meni to jedna od najboljih manifestacija pokladnog jahanja. Iz moje štale je danas ovdje šest konja. A to nije bilo očetkati ih i spremiti dan prije za danas. To je svakodnevni trud i rad. Pripremati se mora cijele godine kako bi konji ovdje zasjali – kazao nam je Ivan Marošević iz Tisovca, općina Staro Petrovo Selo. Odmah do njega djevojka. Kaže tek joj je 18 godina. Ali konje, pokladno jahanje, Slavoniju svoju voli, dodaje, punim srcem.

- Tata mi ima konje više od 20 godina. Odrasla sam s njima, a s tatom obilazila manifestacije i sve to zavoljela. Stoga sam ponosna i velika mi je čast što ovdje mogu doći i pokazati naša grla, naše ruvo, sve ono što imamo. – naizust je izgovorila Ivana Krolo iz Oriovca. (18) dodajući kako je tu puno posla, ali za ljubav ništa nije teško.

Da je tomu tako dokaz je i 21-godišnji Goran Tripić iz Podvinja. On je uzeo tjedan dana godišnjeg da bi mogao sudjelovati na Pokladnom jahanju u Ruščici.

- Ova mi jahanja znače sve na svijetu i nema što ne bih učinio da sudjelujem makar na jednom. Trenutno sam na terenu u Švedskoj, ali sam uzeo godišnji kako bi došao ovdje sa svojim Batom – ispričao nam je Goran.

A Bato je njegov ljubimac koji je s njim već šest godina i o kojem, kada je Goran na terenu, brine njegov prijatelj.

- Ovo mi je nakon dvije godine, prvo jahanje s njim i jako sam sretan. Od kako znam za sebe volim konje. Didin brat ih je držao, a nakon što je on umro dida ih je prodao. Tri sam godine baku i didu molio da mi kupe konja i na kraju su prodali zemlju i kupili mi ga. Sad je sa mnom već šestu godinu – govori nam dok svako malo pogledava prema svom Bati.

Ubrzo su Goran i Bato, zajedno s ostalim sudionicima povorke, otišli na drugu postaju kod obitelji Lucić u Ulici hrvatskih branitelja, a potom u Ulicu Ruščičkih žrtava gdje je u obitelji Vedrana Mirkovića bila treća postaja.

Jahalo se, pjevalo, pomalo jelo, tu i tamo ugrijalo uz kapljicu domaće rakije i vina. I čuvala se tradicija, običaj star 200-ak godina, koji korijene vuče iz vremena Vojne krajine, kada su svečano odjeveni jahači s pokladnim jelom i pićem obilazili graničare na graničnim postajama. Danas su vojnike zamijenili članovi konjogojskih udruga, a dok je njih i u njima mladih ljudi koji gaje ljubav prema bogatstvu rodnoga kraja, ne treba brinuti da će tradicija pasti u zaborav.