DONJI ANDRIJEVCI - Budući da mog prijatelja, trinaestogodišnjeg Pašu, zadnje noge toliko bole da, uz cviljenje, ostaje doma jer me više ne može pratiti u večernjoj šetnji, sve mrže je i meni samome selom hodati. Mada moram.

Večeras pak bilo je drukčije. Na povratku kući, obradovao me neobuzdan djevojački glas koji je, iz Omladinskog, Vatrogasnog, Župnog... ili kakvog već Doma, kroz otvorena vrata, dopirao (i) do mene. Započinjao je izvorne slavonske pjesme a, očito, uvježban zbor gromko ih prihvaćao.

Po ulasku u dvoranu ugledao sam manju, mješovitu, pjevačku skupinu KUD-a Tomislav - kojim se Andrijevčani ponose još od 1939. godine - kako vježbaju pjesme iz repertoara s kojim nastupaju.

Onaj tko nikad nije čuo slavonsku izvornu pjesmu, a glazbeno je neobrazovan, moguće, osjećao bi se kao fan Rozge, Severine ili Thompsona u operi Čarobna frula, koju je 1791. skladao Wolfang Amadeus Mozart.

Iako, moguće je i glazbeno pismen biti, a ne voljeti izvornu glazbu - ma čija ona bila. Naime, izvorna glazba i ples - naročito onda kad ih se ne 'popravlja' aranžmanima i koreografijama - u sebi imaju 'nekomercijalne' vrijednosti koje osjetiti mogu tek glazbeno-folklorni sladokusci i/ili oni koji su odrasli u ambijentu te kulture.

Mada je na probi bio tek dio društva, mada ništa za snimanje namješteno nije, mada, dakle, ni pjesma ni igra ne zvuče niti izgledaju na probi kao na sceni, u nošnji i pod reflektorima, držim vrijednim prenijeti informaciju kako postoje mladi ljudi koji toliko vole svoj zavičaj i njegovu kulturu da su spremni vježbati subotom navečer, pa i tijekom održavanja Svjetskog prvenstva u nogometu.

A koliko je zahtjevno, istovremeno, pjevati i igrati, a ne zadihati se, najlakše ćemo shvatiti ako sami probamo. Dakako, djevojke i snaše s mladićima iz Andrijevaca Donjih, kao amateri, ne moraju toliko vježbati koliko su vježbali Modrić i ekipa kako bi pobijedili Mesija i njegove, jer oni ne pretendiraju na svjetsko prvenstvo ići. Tek, nastupaju diljem Hrvatske i djelom Europe.