Moderno vrijeme zahtijeva konstantnu edukaciju roditelja djece koja su rođena u napredno digitalno doba. Međutim, u vrijeme kada odrasli provode znatan dio vremena na mobitelima, izuzetno je korisno razumjeti korelaciju između pravilnog razvoja djeteta i balansa vremena provedenog pred ekranima bilo koje vrste.
POŽEGA - Sinoć su u Dvorani znanja Gradske knjižnice Požega, prof. dr. sc. Andrea Šimić Klarić (subspecijalist dječje neurologije), prof. Marija Krip (specijalist kliničke psihologije) i edukacijska rehabilitatorica Ivona Abramović održale predavanje pod skupnim nazivom 'Djeca i ekrani ili roditeljstvo uz izazove suvremene tehnologije'. Predavanje je započela prof. dr. sc. Šimić Klarić koja radi kao pedijatar u Općoj županijskoj bolnici Požega, a bazirala se na neuropedijatrijski aspekt utjecaja ekrana na mozak i razvoj djece te osobito na odgovor na pitanje zbog kojeg u dvorani nije bilo slobodnog mjesta – kako zapravo pronaći mjeru u tom 'doziranju' ekrana.
„Nemoguća misija je u potpunosti odmaknuti dijete od digitalne tehnologije“
- Vjerujem da se roditelji veterani grohotom nasmiju svaki put kada im netko tko će tek postati roditelj kaže da svojoj djeci neće omogućiti pristup ekranima. Svi znamo da je u današnje vrijeme nemoguća misija u potpunosti odmaknuti dijete od digitalne tehnologije – radi se o tome da samo moramo pronaći balans. Vrlo je bitno shvatiti da je broj moždanih stanica genetski naslijeđen od roditelja, ali dio na koji imamo utjecaja kao roditelji su veze između tih moždanih stanica, tzv. sinapse koje nastaju kao posljedica okolinskih utjecaja. Ako je stimulacija mozga u ranoj predškolskoj i školskoj dobi djeteta pravilna, to znači da će se razviti dijete koje će biti sposobno za obavljanje složenih funkcija – čitanje, pisanje, rješavanje težih matematičkih zadataka, sviranje trombona, driblanje nogometne lopte i slično. S druge strane, ako je stimulacija nepravilna neki moždani putevi neće se razviti i dijete će imati poteškoće učenja i ponašanja, sve do nekih psihijatrijskih poremećaja.
Pedijatrica Šimić Klarić naglasak je stavila na ponavljanje stimulacije mozga, osobito do pete godine života, a ključni faktori za to su: aktivnost djeteta na otvorenom, kreativna igra kao npr. slaganje lego kockica, učenje i sviranje glazbenih instrumenata, interakcija s odraslima, imitiranje odraslih te čitanje knjiga. Iz iskustva rada s ljudima, ona smatra da roditelji ponekad pogrešno procijene dio gdje se priča o provođenju vremena pred ekranima i naglašava da se to vrijeme odnosi na sve vrste ekrana tijekom dana te da se zasebne vrste ekrana (mobitel, računalo, tablet) ne zbrajaju odvojeno.
Računica pedijatrice čini se vrlo jednostavna, međutim, kad je statistika iduće predavačice stigla pred naše ekrane uslijedili su zabrinuti izrazi lica.
- Postoji mnogo znanstvenih radova i kontroliranih studija koje dokazuju koliko izlaganje ekranima utječe na razvoj djeteta. Sve su recentne i aktualne, jer se tek u posljednje vrijeme i počelo istraživati o tome. Kod djece predškolske dobi doslovno postoje anatomske promjene mozga prilikom prekomjernog izlaganja ekranima, odnosno siva moždana tvar (koja čini 'obrub' mozga) stanjena je, što znači da su kapacitet djeteta i mogućnost za razvijanje složenih funkcija smanjeni. Zaključno bih željela malo 'olakšati' život okupljenim roditeljima i napomenuti da je na Oxfordu provedeno novo istraživanje na uzorku od 11 tisuća djece u dobi između devet i jedanaest godina koje pokazuje da je dijete do te dobi dovoljno sazrijelo te ekrani više nemaju toliki utjecaj na razvoj mozga.
Nastavak predavanja preuzela je prof. Marija Krip koja se dotaknula utjecaja ekrana na neke dijelove psihomotornog razvoja djeteta. Pošto danas većinu informacija saznajemo putem tehnologije i uključena je u sve sfere našeg života, prof. Krip s pravom je imala potrebu istaknuti utjecaj medija na oblikovanje naših stavova i svijesti.
„Do četvrte godine života, 97 posto djece aktivno je izloženo ekranima“
- Suvremena tehnologija promijenila je način na koji komuniciramo, način na koji provodimo slobodno vrijeme te način na koji ispunjavamo radne zadatke. Odrastanje današnje djece obilježeno je svijetom medija, a recentni rezultati istraživanja provedenog u Hrvatskoj pokazuju da do prve godine života 40 posto djece ima doticaj s ekranima. Nadalje, do druge godine života 79 posto djece izloženo je ekranima, dok do četvrte godine čak 97 posto djece aktivno koristi ekrane digitalnu tehnologiju. Roditelji modernog doba pod pritiskom raznih obaveza pokušavaju uhvatiti trenutak mira, bez konstantnog stresa te dijete zabaviti na najlakši mogući način – uz ekran. Međutim, odrasli su nedovoljno svjesni posljedica na psihomotorički razvoj djece koja kroz sadržaje koje gledaju poistovjećuju sebe sa likovima i pričama prikazanim na ekranima te proživljavaju širok spektar emocija prilikom tog iskustva. Istraživanja pokazuju da je ključan upravo sadržaj kojem izlažemo dijete te je ključno kontrolirati uvjete prilikom izlaganja djeteta ekranima.
Prof. Krip navodi da svaki roditelj mora biti izrazito samosvjestan i, koliko god to bilo teško, u danom trenutku pružati pozitivan primjer svom djetetu. Faktor imitiranja odraslih igra jednu od glavnih uloga u razvoju dječjeg mozga, što je prof. dr. sc. Klarić prethodno vrlo razumljivo objasnila. Posljednja predavačica bila je edukacijska rehabilitatorica Ivona Abramović koja je pojasnila praktične savjete koji zanimaju svakog roditelja – kako održati balans, odnosno maksimizirati pozitivne te minimizirati negativne utjecaje ekrana na razvoj djeteta.
„Bitno je kontrolirati situaciju u kojoj dijete gleda u ekran, nije poželjno za vrijeme trajanja obroka“
- Kad vidimo te utjecaje i ponašanja koja povezujemo s pretjeranom 'konzumacijom' ekrana na neurološkoj bazi, čini se da se najjednostavnije maknuti od njih. Međutim, situacija nije crno-bijela. Osim kontroliranja sadržaja i vremena bitno je kontrolirati i situaciju u kojoj dijete gleda u ekran. Za vrijeme trajanja obroka, svi ekrani za stolom trebali bi biti isključeni. Međutim, ako je vaše dijete već naviklo na gledanje omiljenog crtanog, radite to postupno - skuhajte njegovo najdraže jelo i maknite mobitel od njega. Možete pokušati pustiti crtani koji voli na početku jela, ali zahtijevati da dovrši obrok samostalno, bez ekrana. Kad naglo maknete dijete od digitalne tehnologije, to je kao da ovisnik padne u krizu – može doći do drastične promjene ponašanja što nikako nije poželjno. Sve u svemu, smatram da je najvažniji obiteljski medijski plan, jer dok god roditelji nisu složni oko načina i trajanja vremena provedenog pred ekranom, dijete će vješto iskoristiti trenutke kada to primijeti kako bi situaciju okrenulo u svoju korist. Ako se dogovorite da nema ekrana za stolom, pazite da apsolutno nitko u obitelji nije izuzetak i pružite pravi primjer svojoj djeci.
Gradska knjižnica Požega vrlo često ugosti iznimne edukatore koji se osvrnu na razne teme i problematike našeg društva, a odgoj djece u suvremeno doba bio je pun pogodak. Predavačice su bile oduševljene interesom i odazivom publike jer zaista nije bilo slobodnih mjesta u prostoriji. Naglasile su da im je Gradska knjižnica je ponudila veću dvoranu, ali nisu smatrale da ima potrebe za tim korakom. Stajalište svih predavačica polazi od iste točke - roditelji, nemojte se osjećati krivima. Svi rade iste pogreške i na njima nauče, ali najbitnije je biti dosljedan u svojim stavovima.
