Iako je, nakon 'Bljeska', u Okučanima 1995., Franjo Tuđman istakao: "Ako će biti preseljenja, neka barem bude humano", to se dogodilo nije. Prema kazivanju (i) Banjalučana, o kojima piše radiong.

OKUČANI - Hrvatska udruga "Banja luka" i ove godine, u Okučanima, organizirala je "Banjalučku večer" u spomen na egzodus Hrvata iz Bosne i Hercegovine.

Prošlo je već 19 godina otkada su banjalučki Hrvati prisilno napustili svoju domovinu i kada su prešli rijeku Savu kod Davora. Ni u snovima nisu mogli zamisliti takvu dobrodošlicu Davoraca koji su im ponudili besplatni smještaj, hranu i sve ono što je potrebno za normalan život. I danas brojni Banjalučani spominju kako do kraja života neće moći zahvaliti tim ljudima što su im pružili novi dom.

"Mi smo prvi puta u četiri godine rata putovali kada smo protjerani, jer tijekom rata nismo se mogli uopće kretati. Strašno je bilo, cijeli dan su nas vraćali natrag po 10 puta, vrijeme je bilo katastrofa, Sava je bila visoka, skela se pokvarila. No, kada smo došli u Hrvatsku ljudi iz Davora su nas tako primili da smo sve nedaće zaboravili. Znam da svakog vuče zavičaj, ali ja volim i Hrvatsku, ona je moja domovina kao i Bosna i Hercegovina. Hvala svima što su nas primili i bez obzira što sam živjela u centru Banja luke, meni je lijepo u Okučanima", rekla jeZrinka Grgić, Banjalučanka koja je također protjerana iz svog rodnog kraja prije 19 godina.

"Ne može se to ispričati dok ne doživite. Bila su teška vremena kroz cijeli rat. Ja sam prvi preko Davora prešao pošto je nas 55 u Banja luci istjerano iz domova prije prelaska. Tri mjeseca su nas selili po gradu i čak smjestili u logor. Uz Božju volju prešli smo u Davor i tamo su nas dočekali ljudi s hranom, pićem, smještajem i niti danas mi nije jasno kako je tako malo mjesto moglo primiti toliki narod", kaže Igor Debeljak, predsjednik Hrvatske udruge "Banja luka" iz Okučana.

Igor nam je otkrio i jednu statistiku. Naime, svaka općina u Hrvatskoj ima minimalno jednog Banjalučanina, dok u Okučanima na jednom mjestu ima oko 1800 Banjalučana. Zato se susret Banjalučana organizira upravo u Okučanima gdje se već četir godine okupljaju kako bi sačuvali svoju tradiciju i običaje, a i prisjetili se na svoj kraj, na vremena kada su živjeli u Bosni i Hercegovini. Prihvatili su i običaje mjesta u kojem sada žive, ali kako kaže Igor – "ipak smo mi Bosanci, pa malo njegujemo i svoje da se ne zaboravi".

Spomenimo kako je 4. Banjalučka večer prošla uz bogatu gastro ponudu, pečenu voletinu, nastup pjevačkog društva "Nada", veselje i zabavu do kasnih večernjih sati.