Što znači čekati, Brođani itekako dobro znaju. Izgradnju novog objekata i preseljenje Osnovne škole 'Milan Amruš' nestrpljivo su iščekivali godinama. Naslušali su se obećanja i planova. Međutim, u našem susjedstvu, djeca s teškoćama i njihovi roditelji u takvoj su situaciji da bi se vjerojatno radovali obećanjima, jer s druge je strane muk.
POŽEGA - Ne borimo se za zgradu, borimo se za našu djecu. - Tim su riječima roditelji djece s teškoćama s područja Požeško-slavonske županije okupljeni u Udruzi 'Mali princ' ukratko objasnili zašto se ne slažu s idejom da budući županijski Centar za odgoj i obrazovanje djece s teškoćama bude smješten u zgradu nesuđene srednje škole u Pleternici. Da nije riječ o roditeljskom hiru, potvrdila su i stručna mišljenja.
Dvije su stvari problematične. Prva - što bi Centar bio smješten u Pleternici umjesto u Požegi koja je najveći grad i administrativno središte. Iz Udruge 'Mali princ', zatražili su stručno mišljenje edukacijske rehabilitatorice, profesorice Ksenije Romstein, koja je zaključila ovako:
Centar za odgoj i obrazovanje, a posljedično i centar za rehabilitaciju, treba smjestiti u grad Požegu zbog već postojećih adekvatnih resursa nužnih za realizaciju nastavnih planova i programa i propisanih standarda čime bi se osigurao ravnopravan položaj učenika s teškoćama u razvoju iz Požeško-slavonske županije u odnosu na njihove vršnjake iz ostalih krajeva Republike Hrvatske.
Centar, dakle, treba graditi na mjestu gdje su najdostupniji različiti sadržaji kao što su bazeni, terapijsko jahanje, glazbena škola, muzeji, kazališta i ostalo.
Međutim, čak i kada se problem lokacije pomakne na stranu, ostaje jedan drugi, veći problem. Riječ je o samoj zgradi koja nikada nije trebala biti Centar za odgoj i obrazovanje djece s teškoćama, već je zamišljena kao prva pleternička srednja škola.
Zamišljena je kao srednja škola pa je tako i izgrađena, o čemu je struka također dala mišljenje.
Arhitektica
Dubravka Vranić, svoje je stav, koji je nastao na analizi osam hrvatskih edukacijsko-rehabilitacijskih centara, sažela ovako:
Postojeća zgrada škole u Pleternici projektirana je za srednjoškolsku nastavu zdrave djece, s većim učionicama za frontalnu nastavu i malim brojem stručnih kabineta i pomoćnih prostora, što stvara niz prostornih i funkcionalnih ograničenja za prenamjenu u suvremeni edukacijsko-rehabilitacijski centar. Takav se prostorni program bitno razlikuje od programa rehabilitacijskih centara, koji se organiziraju oko brojnih manjih terapijskih soba, stručnih kabineta, prostora za individualni rad, prostora za savjetovanje roditelja i zajedničkih rehabilitacijskih sadržaja.
Stručna mišljena Udruga 'Mali princ' zatražila je nakon što je 6. srpnja ove godine održan sastanak s temom osnivanja Centra na kojem je bila predstavnica i predsjednica Udruge roditelja, djece i osoba s poteškoćama šireg autističnog spektra „Mali princ“ Danijela Franjetić Medilović.
Poslali smo upit i Požeško-slavonskoj županiji. Pitali smo ih jesu li zaprimili očitovanje spomenute Udruge, hoće li Požeško-slavonska županija poslušati mišljenja struka, te zašto roditelji i struka nisu bili uključeni u donošenje odluke o lokaciji budućeg Centra?
Odgovorili su nam da će sva relevantna mišljenja biti uzeta u obzir: - Zajednički cilj je hitno osnivanje Centra, a upravo na realizaciji tog cilja Županija kontinuirano radi. Riječ je o projektu koji zahtijeva opsežnu pripremu, odgovarajuću lokaciju i osiguravanje značajnih financijskih sredstava. S obzirom na to da je Županija nositelj projekta, na njoj je cjelokupna financijska, organizacijska i društvena odgovornost za njegovu realizaciju, kao i za dugoročnu održivost i funkcioniranje Centra, a konačne odluke potrebno je donositi uzimajući u obzir sve realne i moguće uvjete. Projekt je u fazi pripreme i Požeško-slavonska županija svakoj fazi prilazi sustavno i odgovorno, poštujući zakonske propise i mišljenja svih relevantnih dionika, kao i potrebe sve djece koja će biti korisnici budućeg Centra. - poručili su iz Požeško-slavonske županije.
Iz Udruge su najavili da od svog stava naće odustati te da će se za svoju djecu nastaviti boriti.Smatraju da propale projekte ne bi trebali spašavati najranjiviji članovi društva koji zaslužuju puno više od građevine koja, kako kažu stručnjaci, nema vanjske terapijske prostore, dovoljan broj sanitarnih čvorova, dovoljno široke hodnike...
Ukratko, daleko je od onoga kako jedan takav centar treba izgledati. Dovoljno je usporediti ju s onim brodskim.
Željka Gavranović / PlusPortal
Na pitanje moraju li djeca s teškoćama i njihovi roditelji sve dobiti na teži način odgovorit ćemo člankom koji je podsjetnik da se ustrajnost isplati. Nadamo se samo da i oni neće čekati cijelo desetljeće.
