ŠUŠNJEVCI - Četrnaest kilometara od središta Slavonskog Broda ili 15-20 minuta vožnje automobilom od korza, krije se predivno malo slavonsko selo - Šušnjevci. Tiho, mirno, zeleno, pitoreskno, gostoljubivo,... i bez vodovodne mreže, trgovine, ambulante, pošte, frizera,... Utorkom i petkom, od 17 do 20 sati, mještani Šušnjevaca, Korduševaca i Ježevika, stoje u redu pred hidrantom kako bi napunili cisterne i vodu prevezli u 'žedne' bunare. Riječ je o području s petstotinjak stanovnika i dvjestotinjak kućanstava.

-  Ljeti je voda veliki problem. Imam dva bunara - jedan je 13, a drugi je 13 i pol metara. Dolazio mi je čovjek i bušio na 82 metra, ali vode nema. To je najveći problem još od vremena dok je načelnik bio Tihomir Jakovina. On je obećavao, a tako je i dan-danas. Voda je došla do ulaza u selo i tamo je stala. Svaka ulica u Bukovlju (op.a. općinsko središte) ima sve, a mi ovdje nemamo ništa. Ja svinje moram napojiti i druge dane u tjednu. Ne mogu one čekati utorak i petak da se spojim na hidrant. Pa se snalazimo kako znamo i umijemo. - priča nam poljoprivrednik Đuro Pasler koji dvorište dijeli s dvojicom sinova i njihovim obiteljima.

Ukupno ih ima dvanaestero u tri kućanstva. Svinjogojstvo od kojega žive pola stoljeća - kažu - izumire.

- Baba i ja bismo se snašli da smo sami, ali tu su djeca. Moraju se okupati nakon cjelodnevne igre po ovakvim temperaturama. Pa i ja nakon štale i svega smrdim samom sebi. Bez vode se ne može živjeti. - zaključuje Đuro kojemu u pomoć priskoče i susjedi čiji bunari nisu presušili.

Boško Čormaković jedan je od njih. 'Pogodio' je očigledno žilu, a u selu ima više nekretnina pa on i njegova supruga ne oskudijevaju vodom.

- Mi smo rijetki sretnici koji nemaju problema pa rado podijelimo vodu sa susjedima. Ovdje imamo prilično kvalitetan bunar, a imamo i susjedno imanje na kojemu su nam tri bunara. Ali voljeli bismo da prođe vodovod pa da svima bude dobro. To je preduvjet svega. Ne možete u 2024. godini selo koje je ovako blizu gradu ostaviti bez vode. Moji su svi otišli iz sela, uglavnom trbuhom za kruhom, dakle, nije voda glavni uzrok, ali svakako to treba riješiti čim prije. Supruga i ja smo sami pa nismo veliki potrošači. Prije 15-ak godina, dok su nam roditelji bili živi i u kući nas je bilo više, ni nama nije bilo svejedno kad je pao nivo podzemnih voda. Postojeći bunar, 15 metara dubok, tada smo dodatno produbili cijevima tridesetak metara i otad stalno imamo dovoljno vode. No, nekima ni to dodatno bušenje ne pomogne. Mi smo stvarno imali sreće. - kazao je Boško.

Sama je u velikoj kući u Šušnjevcima ostala razgovorljiva Luce Sliško. Sin je, kaže, odselio u Bukovlje, u općinsko središte koje je danas više kao gradsko naselje - što zbog uvjeta, što zbog blizine gradskih ulica. Bunar koji se nalazi ispod stola na terasi gospođa Luce čvrsto zatvara. Strahuje da u njega slučajno ne upadnu unuci kad dođu. Smatra da mladi ne bi napuštali tako lijepo mjesto da postoje svi uvjeti za život.

- Tijekom ljeta (od srpnja do rujna) moram dvaput naručivati cisternu punu vode kako bih napunila bunar dubok 18 metara. Jedna cisterna košta 40 eura. Ja nemam primanja, djeca me financiraju i meni je to puno. Osim toga, cisternu trebam naručiti 15 dana prije. Moram paziti na svaku kap, a kad smo svi živjeli zajedno, to je bilo nemoguće izgurati. Djeca idu u školu, moraju biti oprana i čista. Nekad nam je Općina slala vodu u cisternama. Besplatno. Sada toga više nema. Načelnik kaže da nema odgovarajućih cisterni u kojima bi nam dostavljali vodu. Nemamo ni trgovinu. Čekamo ovu pokretnu da naiđe, a za kruh se unaprijed moramo predbilježiti. Priroda je lijepa, mjesto je mirno, volim ovdje živjeti, ali mladi ne pristaju na ovakve uvjete. Zato odlaze. - suznih očiju govori nam Luce.

Petar Raspasović na vlastitoj je koži nedavno osjetio kako je kad ti voda ne treba samo za piće, nego za gašenje požara, a u blizini nemaš ni hidranta ni vodovodne mreže. Srećom pa je uoči nemilog događaja skupio veće količine kišnice.

- Umalo smo izgubili sve. Požar se s vozila gotovo proširio na našu obiteljsku kuću. Vatrogasci su došli i pitali nas gdje je hidrant. Mi smo im rekli - u Bukovlju. Ljudi se čude što mjesto tako blizu Slavonskom Brodu nema vodu. Nedjeljom ujutro, kad idemo na ranu misu u Veliku crkvu i na cesti nema nikoga, mi smo u centru grada za 15 minuta. To je žalosno da ovdje nema vode. Nas je šestero u kući, potrebe su velike. Potrošnja raste, posebice za ovakvih ljetnih mjeseci. - zaključuje Petar.

Načelnika Općine Bukovlje, Davora Petrika, pitali smo - ima li nade za žitelje tog kraja. 

- Vodovodna mreža još uvijek nije izgrađena u Šušnjevcima i Korduševcima, a Općina je projekt izradila prije čitavo desetljeće.Tada su izgradnju cjevovoda financirale Hrvatske vode, imamo tu i magistralni i distribucijski, međutim, od 2014. godine neuspješno pokušavamo pokrenuti taj projekt jer Općina to ne može sama i isključivo vlastitim sredstvima. Danas umjesto potpore Hrvatskih voda tražimo potporu ministarstava. Nažalost, tek kad ministarstva raspišu natječaj, možemo se prijaviti. I to čak ne mi kao Općina, nego to mora odraditi Vodovod Slavonski Brod. Uspjeli smo 2021. godine započeti, a 2022. godine završiti magistralni vod od naselja Trnjani u Općini Garčin pa do ulaska u naselje ŠušnjevcI. To je bio preduvjet da nam projekt prihvate za daljnje financiranje odnosno daljnju izgradnju distribucijskog cjevovoda do naselja Šušnjevci i Korduševci. To stoji godinama, natječaja nema,... Općina je dakako spremna sve sufinancirati kad do toga dođe. Klimatske promjene i crpljenje vode uzrokovali su pad nivoa podzemnih voda pa bunari više nisu dostatni. Žalosno je da mlade obitelji zbog loše ili nepostojeće infrastrukture odnosno činjenice da nisu ispunjeni osnovni preduvjeti za život, odlaze iz ovih ruralnih krajeva. No, to je tako posvuda u Hrvatskoj. Seoske su sredine zanemarene. Ipak, nadamo se i dalje. Najavljeni su neki natječaji pa ćemo vidjeti hoće li se ove godine Vodovod uspjeti barem javiti na natječaj. No, ni to ne znači da će 'proći'. - kazao je načelnik Petrik, dodavši kako općinska Uprava dopisima vrši pritisak na ministarstva te razgovara s brodsko-posavskim saborskim zastupnicima kako bi se stvari pomaknule s mrtve točke.

Od poduzimanja mjera, ipak, još nema koristi.

- Puno je ruralnih hrvatskih sredina koje su u ovakvoj situaciji. Zato se ne moramo čuditi katastrofalnoj demografskoj slici u Slavoniji. Trebalo je utjecati na to da se europska sredstva više usmjere na izgradnju ovakve infrastrukture u slavonskim selima. Samim time naselili bismo takve krajeve. - dodaje načelnik Petrik. A jedno je jutro u njima, uistinu, dovoljno da se uvjerite u sve čari koje kriju ovakva sela nadomak grada.

Općina Bukovlje u utorak je nakon našeg obilaska objavila sljedeću obavijest prema kojoj će, osim utorkom i petkom, žitelji tog kraja vodu moći besplatno uzimati s hidranta i srijedom prijepodne (od 24. srpnja). Luksuz u kojemu obilato uživa ostatak Lijepe Naše, uvjereni su naši sugovornici, neki od njih neće dočekati.