„Podržavam Kolindu Grabar Kitarović za hrvatsku predsjednicu. Dosljednost i odgovornost su najvažnija osobina svakog čovjeka i politički zrelog političara… Sretan sam da je aktualna predsjednica istaknula snažnu poruku okupljanja oko najvažnijih hrvatskih vrijednosti, a to su: domovina Hrvatska, domovinski rat i branitelji, obitelj, mladež, kršćanski nauk i drugo. Oko tih vrijednosti se okupljam ja, moja obitelj i moji prijatelji. Oko tih vrijednosti se okuplja naša Hrvatska. Zato ja pozivam sve moje, i naše, birače desnog centra da podržimo Kolindu Grabar Kitarović u okupljanju i mobilizaciji svih nas za bolju i jaku Hrvatsku. Ako biramo neka to bude kockasto."

Ozbiljna i odlučna je to poruka koju je na svome facebook profilu ostavio, diljem Hrvatske cijenjeni, saborski zastupnik HDZ-a Stevo Culej.

Budući da su u drugi krug prošla upravo dva kandidata koje, od svih, najmanje cijenim, Zoki i kolegica mu iz europskih političkih salona Kolinda, odlučio sam ostati kući te s prezirom nastaviti promatrati procese do kojih je hrvatski narod doveo svoju, doslovno, u krvi stvorenu državu. 

Međutim, kad je Stevo, nakon Škore, stao iza Kolinde, a Franjo Lucić se iza nje nije niti micao, pokoleban sam. Očito, vrag je odnio šalu. Ona bi zaista mogla pobijediti. Hrvati bi zaista mogli odlučiti ići do kraja. Kolinda bi zaista mogla pobijediti, ako 5. siječnja ostanu doma oni koji ju ne cijene.

A ja ju ne cijenim. Nešto zbog nje same, a nešto zbog Steve i Franje. I Penave, dakako.