Slučaj iz Brodskog Stupnika - prema sadašnjim zakonima - primjer je zakonitog postupanja, a ne sukoba interesa. Prema tomu, prst trebamo upirati u one koji kreiraju i provode zakone.
BRODSKI STUPNIK - Na sjednici održanoj 22. ožujka, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa između ostalog je odgovaralo i na upit PlusPortala, izrazivši svoje općenito mišljenje kako bilo koji „općinski načelnik (privatno) može angažirati tvrtku koja istovremeno obavlja radove i za Općinu, međutim, mora voditi računa da radovi budu plaćeni pravovremeno i prema tržišnoj cijeni kako bi otklonio sumnju da je na bilo koji način koristio obnašanje dužnosti radi ostvarivanja privatnih interesa“.
Račun koji je I.K.S. izdala načelniku Jeliniću za radove na njegovom privatnom vlasništvu
Foto: Ž.G.
Načelnik Općine Brodski Stupnik, Goran Jelinić, postupio je upravo tako kada je 2020. godine tvrtki 'I.K.S. Usluge građevinskim strojevima' platio 11.587,50 kuna za asfaltiranje kod obiteljske kuće u Brodskom Stupniku.
Kako stoji u izdanom računu, cijena je to rada i materijala potrebnog za asfaltiranje 103 kvadratna metra prilaza ispred kuće. Usluga je izvršena krajem listopada 2020., račun izdan 23. prosinca 2020., a uredno ga je - u ime dužnika Gorana Jelinića - podmirila Marijana Jelinić 7. siječnja 2021.
No, tvrtki I.K.S., u vlasništvu Silvija Karaule iz Oriovca, te godine načelnikov prilaz nije bio jedini 'teren' u Brodskom Stupniku. Naime, riječ je o poslovnom subjektu koji ozbiljno posluje s Općinom Brodski Stupnik.
Tako je u travnju te iste 2020. godine općinsko komunalno poduzeće Locorum d.o.o. - s tvrtkom I.K.S. - sklopilo ugovor za obavljanje komunalne djelatnosti - i to na četverogodišnji period (sve do travnja 2024. godine). Okvirna vrijednost sporazuma iznosi gotovo milijun kuna - i to bez PDV-a - a raste sukladno broju i količini naručenih usluga.
Osim toga, prostorije Meridiane Slavonice - zajedničke turističke zajednice općina Brodski Stupnik, Oriovac i Nova Kapela (čija je direktorica medijima poznata Mateja Pejanović) - registrirane su na istoj adresi kao i tvrtka I.K.S. Kada smo ih telefonski pitali u čijim prostorima rade, odgovorili su nam „To je vlasništvo tvrtke I.K.S., Silvija Karaule!“.
Obitelj Karaula, inače, sponzor je NK Oriolika te izvođač radova (i) za Općinu Oriovac.
Gabrićeva ulica u Oriovcu - sjedište tvrtke I.K.S., ali i Turističke zajednice
Foto: Ž.G.
Sve navedeno, ipak, ne igra nikakvu ulogu u odlučivanju je li načelnik Jelinić smio angažirati Karaulinu tvrtku za privatne poslove. Povjerenstvo kaže da se o Zakon o sprječavanju sukoba interesa načelnik ogriješio samo ako radove nije platio na vrijeme i prema tržišnoj cijeni.
Kako cijena asfaltiranja ovisi o nizu faktora - od pripreme podloge do konačnog broja slojeva - moguće ju je tek okvirno odrediti kao orijentir na tržištu. To i čini portal Emajstor koji kaže kako je vrlo niska cijena za taj posao oko 20 eura po kvadratnom metru, a najviša je cijena oko 32 eura po kvadratnom metru. Međutim, riječ je o trenutnim cijenama pa se cijena od 90 kuna po kvadratnom metru iz 2020. godine doima realnom - s obzirom na postpandemijsko divljanje cijena u građevinskom sektoru.
Cijena asfaltiranja - 2023.
Foto: Ž.G.
Čitav slučaj, dakle, ne izdvajamo s namjerom javne osude glavnih aktera - jer oni nisu prekršili Zakon niti su krivi za loše zakonske odredbe - nego kritike tih postojećih zakona i onih koji ih „provode“. Sve ranije opisano, naime, ni na koji način ne sprječava da do stvarnog sukoba interesa dođe, nego - tek - da se svi uključeni od njega na zakonit način ograde. Dobro nam je poznato kako i iza pošteno plaćene robe i usluge te pisanog traga o tomu, može biti i postojati sukob interesa.
Primjerice, u hipotetskom slučaju - na kakav se i referiralo Povjerenstvo - teško bi bilo dokazati (a utuživo tvrditi) da je neki izvođač svotu uplaćenu za privatne radove u nekom trenutku vratio 'na ruke' čelniku neke općine ili grada - kao zahvalu za tekuće ili poticaj za buduće ugovore.
U konačnici, mora li čelnik županije, grada, općine za izvođača svojih privatnih radova birati baš tvrtku s kojom njegova jedinica lokalne samouprave ima sklopljene poslove? Ne bi li to, odmah u startu, trebao biti alarm za uzbunu odnosno ne bi li ih Zakon trebao poticati da od takve ideje odmah odustanu? Trenutno to ne čini.
