- Stvarno je lijep osjećaj i počašćena sam kad dobijem poziv i onda priliku stvarno i nastupati za Hrvatsku. - kazala nam je Nika koja trenutno igra u hrvatskoj ženskoj košarkaškoj reprezentaciji U20.

Krajem srpnja seli se u Vermont, saveznu državu SAD-a, gdje će studirati i nastaviti svoju košarkašku karijeru.

Ljubav od prvog treninga

Svoj košarkaški put započela je u petom razredu osnovne škole, a kako nam je i sama rekla, nikada prije nije imala doticaj s košarkaškom loptom. Iako se ranije okušala u gimnastici, košarku je zavoljela već na prvom treningu.

- Sjećam se da sam na jednoj utakmici u Osijeku, još dok sam bila jedna od početnica, nekim čudom zabila osam koševa. Ostalo mi je u dobrom sjećanju i ohrabrilo me za dalje jer sam tada bila dijete i nisam znala da ću u košarci ostati više godina. - kazala nam je Nika koju košarka asocira na zajedništvo, a od samog početka igra u Ženskom košarkaškom klubu Brod na Savi.

Navijači na tribinama pozitivno utječu na Nikinu igru. Većinom je igrala na poziciji 'dvojke' kao bek na kojoj je i sada, a jedno kratko vrijeme okušala se na poziciji 'jedinice' kao playmaker.

- Prije par godina kad sam počela biti jedna od cura koje će više igrati i imati loptu više u rukama, onda mi je ta prilagodba bila teška par mjeseci pa mi je trebala ili cijela četvrtina ili poluvrijeme da 'uđem glavom' u utakmicu. Ne bih rekla da je to do treme, već taj prijelazni period koji se meni dogodio. Moji roditelji i trener, ljudi koji su bili bliži meni, govorili su mi  da sam na toj poziciji gdje dobivam više lopti i gdje trener više vjeruje u mene zato što to zaslužujem i zato što dobro treniram, dobro igram i dobro napredujem. Jednostavno sam si u glavi posložila da sam tu s razlogom i tako mi je postalo lakše. - prisjetila se Nika.

U Vermontu će se posvetiti fakultetskim i košarkaškim obavezama

Krajem siječnja 2021. godine ozlijedila je koljeno, a zbog operacije i oporavka, utakmicama se vratila u kolovozu prošle godine. Kako nam je i sama ispričala, zauvijek će pamtiti neopisiv osjećaj povratka na parket u prijateljskoj pripremnoj utakmici, njezinoj prvoj nakon ozljede.

- Nemam nekakvog košarkaškog ni sportskog uzora. Možda bih izdvojila Dražena Petrovića zbog njegovog mentaliteta s kojim je pristupao radu što mi se stvarno sviđa. Njegovu biografiju imam kod kuće i to mi je inspirativna knjiga. - kazala nam je Nika dodavši kako su obitelj, prijatelji, suigrači, trener i cijeli Klub, njezina najveća podrška.

U svibnju je ove godine završila četvrti razred Sportskog odjela općeg programa u slavonskobrodskoj Klasičnoj gimnaziji fra Marijana Lanosovića s pravom javnosti. Svoje daljnje obrazovanje nastavit će u Vermontu gdje će se uz studij posvetiti i svojim košarkaškim snovima.

- Najviše će mi nedostajati blizina obitelji. Definitivno će biti teško priviknuti se, pogotovo u početku dok malo ne shvatim kako tamo sve funkcionira. Upoznala sam trenere i upoznala sam neke cure koje su već tamo u Americi i svi su mi o tome rekli nešto pozitivno tako da se ne brinem, nego je jednostavno ta promjena. Ovdje mi je ugodno i ovdje sam odrasla i onda ću otići praktički na drugi kraj svijeta u novu okolinu. Mislim da će to utjecati jako pozitivno na mene, ali će mi isto tako u početku biti jako teško. - dodala je Nika koja bi se voljela okušati i u profesionalnoj košarci nakon završetka fakulteta.

Kovčege je već krenula pakirati jer u daleki Vermont putuje samo nekoliko dana nakon povratka s Europskog prvenstva koje je započelo jučer u Skoplju u Sjevernoj Makedoniji, a traje do nedjelje, 17. srpnja.

- Iako stvari možda nekad postanu neplanirane, mislim da se uz upornost mogu savladati i jačim se radom nakon toga može dokazati sebi, a i drugima da ako nešto voliš i želiš, uspjet ćeš u tome. - za SBplus zaključila je Nika Kurdija.