SLOBODNICA / SLAVONSKI BROD - Tijekom ljetnog prijelaznog roka momčadi Nogometnog kluba Marsonia pridružio se i 24-godišnji Ivan Blatančić iz Slobodnice koji je protekle dvije i pol sezone proveo u pleterničkom Nogometnom klubu Slavija.

- Sad je bio pravi trenutak tako da povratkom Marse na svjetlije staze, odlučio sam i ja doći tu i pomoći koliko mogu. - kazao nam je Blatančić.

Proglašen je najboljim strijelcem sezone 21./22. u kojoj je zabio ukupno 23 gola, a kako nam je i sam rekao, iz Pleternice je sa sobom ponio lijepe uspomene.

- Iskreno nisam to uopće očekivao jer ja nisam klasičan napadač, više sam vezni igrač koji ima neke tendencije prema gore. Da me netko prije toga pitao koliko ću golova dati, sigurno bih rekao manje nego što sam zabio jer sam veznjak i to mi nije bio primarni cilj. Išao sam iz kola u kolo, ekipa me prepoznala i pogurala. Neke dobre igre, trud na treninzima i treniranje me nagradilo. - osvrnuo se Blatančić istaknuvši kako se najbolje osjeća na poziciji polušpice.

Biti što bolji, pobjeđivati i zadržati dobru atmosferu, Blatančićevi su ciljevi koje s Marsonijom želi ostvariti u novoj sezoni.

Od Slobodnice do Marsonije

Za njega je nogomet od malih nogu ljubav bez koje ne bi mogao živjeti. Počeo je trenirati sa šest godina u Nogometnom klubu Slobodnica.

- Prije nego što sam uopće krenuo igrati, susjed mi je poklonio moj prvi dres i prvu loptu i tako je sve počelo. Bio je to dres Davora Šukera, devetka sa Svjetskog prvenstva 1998. - prisjetio se Blatančić dodavši kako je svoj prvi gol zabio glavom.

Kako nam je i sam rekao, s otprilike deset godina prešao je u Školu nogometa Marsonia gdje je ostao do završetka osnovne škole kada je napravio korak dalje prešavši u mlađe kategorije Nogometnog kluba Osijek.

- To je tad bilo normalno. U toj dobi već počinješ ozbiljnije shvaćati nogomet. Iz moje generacije je bilo još igrača koji su iz Marsonije otišli u Osijek tako da mi je to bilo sasvim u redu i još jedan izazov koji je meni bio privlačan i htio sam se okušati u tome. - rekao nam je Blatančić koji je u Osijeku pohađao Trgovačku i komercijalnu školu „Davor Milas" te je bio smješten u učeničkom domu.

Svoju je nogometnu karijeru 2013. godine nastavio u mlađim uzrastima Hrvatskog nogometnog kluba Rijeka. Potom je do dolaska u Pleternicu zaigrao i u mlađoj momčadi Nogometnog kluba Koper, Nogometnom klubu Marsonia 1909, Nogometnom klubu Slobodnica, HNK Gorica, Nogometnom klubu Oriolik, HNK Primorac Biograd te Nogometnom klubu BSK Bijelo Brdo. Upisao je nastupe i za U15, U16 i U17 kategorije hrvatske nogometne reprezentacije.

- Pamtim svoj seniorski debi u Prvoj ligi u Sloveniji. To mi je nekako ostalo u sjećanju kada su roditelji, stric i strina stigli u Koper. Tad sam bio tamo i to su bile moje prve seniorske minute sa 17 ili 18 godina i to je za mene bio poseban dan. - rekao nam je Blatančić koji je na jednom treningu u Kopru ozlijedio trbušni mišić nakon čega je uslijedila operacija i tri mjeseca oporavka.

„Uspijevam za sada izbalansirati"

- Idem s očekivanjem da pobijedim gdje god igrao i protiv koga god igrao. Naravno, to nije baš uvijek moguće, ali treba ići s tom mišlju kad god se krene igrati. Time se treba voditi. Mislim da je to stav svakoga od nas tko igra, ne samo mene. - kazao nam je Blatančić koji svakoj utakmici pristupa 'mirne' glave, a navijači na tribinama dodatno ga motiviraju.

Obitelj je njegova najveća podrška. Rado trenira i tijekom odmora kako bi se pripremio za nadolazeću sezonu. Zdrave su namirnice uvijek na njegovu jelovniku, a grickalice i slatkiše izbjegava jesti.

Slobodne trenutke, kojih nema previše, provodi sa svojim njemačkim ovčarom - trogodišnjom Doli. Osim nogometnih utakmica, voli gledati i teniske mečeve. Blatančiću je Bundesliga najdraža od Liga petica, a impresionirale su ga biografije Zlatana Ibrahimovića i Luke Modrića.

- Luka Modrić pokazuje nestvarno na terenu. Mislim da on vidi nogomet drugačije nego velika većina nas i nekako ga je užitak gledati. Kad sam bio manji gledao sam Zidanea koji je tako s lakoćom radio te sve stvari i onda sam želio barem približno tako igrati. - kazao je Blatančić otkrivši nam tko su njegovi nogometni uzori.

Kao dijete volio je fiziku, a svoje je obrazovanje završio nakon što se vratio kući prije dvije i pol godine. Danas radi u svojoj obiteljskoj građevinskoj tvrtki.

- Između tog posla i nogometa nema nekih velikih poveznica, ali uspijevam za sada izbalansirati. - dodao je Blatančić.

Njegov životni moto je „kako zračiš, tako privlačiš", a uvijek veseo i nasmijan u svemu pronalazi nešto pozitivno. Mladim sportašima savjetuje kako trebaju uživati u nogometu, slušati trenere i poštivati suigrače.

- Dokle god sam sposoban trčati i pomoći ekipi, mislim da ćete me gledati na terenu. - poručio je Blatančić.