SLAVONSKI BROD - Uz dobronamjernike među kojima su, osim vjernika, najčešći planinari, gljivari i zaljubljenici u prirodu, što godišnje više puta pohode šumu Pribudovac, nekada vrlo posjećivano svetište poznato kao "Sveta Petka", nađe se sve češće nažalost i onih kojima ništa nije sveto, posebno ne priroda pa iza svojih „fešta jela i pila" ostave hrpe smeća što svakog normalnog „bode u oči". 

Prije dva dana grupa planinara je na svom izletu ponovo prošla istim stazama i mjestom na kojemu od ljetos (na livadi ispred svetišta) dominira hrpa polomljenih plastičnih stolova, stolica, suncobrana i čega sve ne, što su oni, prolazeći zadnji put, barem skupili na hrpu, očekujući kako će ju netko ipak odvesti na za to predviđenu deponiju.

No, ništa od toga pa sam krenula u potragu za onima koji su nadležni za održavanje tog dijela šume.

Kako navedeni dio teritorija pripada Općini Podcrkavlje, pokušala sam od načelnika Tomislava Trtnja doznati kada će smeće biti uklonjeno no doznajem kako je Općina nadležna samo do ceste, a za ostalo Hrvatske šume. Najprije od šumara, Dražena Lazića doznajem kako često ekipe mladih raskalašenih ljudi znaju iza sebe ostaviti sve i svašta, a slavonskobrodska Šumarija, pa i on osobno, vodi brigu o čistoći šume. No, nije uvijek lako riješiti problem, koliko god on bio banalan.

„Nema druge nego da zamolim i platim iz vlastitog džepa nekome iz sela tko će doći s traktorom, natovariti smeće i odvesti na deponiju. To se već događalo. Inače, nikome nije stalo jer kada organiziramo čišćenje šume i skupljanje smeća, nema nikoga da pomogne. Riješit ću to sigurno u dogledno vrijeme", kazao je Pinjuh.

Ružno je i štetno ako smećem zagađujemo okoliš bilo gdje, no spomenuto mjesto u šumi Pribudovac je i svetište, s obnovljenom baroknom kapelicom koju je, kao zavjet svojoj majci oko 1760. godine podigao brodski trgovac Naum Dimović. Dao ju je sagraditi za ljude svih vjeroispovijesti koji su molili za zdravlje. Od 1929. godine, brodski gradonačelnici dr. Benčević, Jakovina i ing. Pilar založili su se za obnavljanje kapelice, uz koju je tada prema Pilarovom nacrtu uzidan ovalni betonski bazen, a u planu je bila i izgradnja planinarske kućice gdje bi se za nevremena mogli skloniti izletnici.Od šefa brodske ispostave Hrvatskih šuma, Dejana Pinjuha pak doznajem kako je komplicirano riješiti odvoz smeća jer koncesionar Becker, koji skuplja otpad u Podcrkavlju, ne želi doći u šumu (premda može tvrdom cestom). „Nema druge nego da zamolim i platim iz vlastitog džepa nekome iz sela tko će doći s traktorom, natovariti smeće i odvesti na deponiju. To se već događalo. Inače, nikome nije stalo jer kada organiziramo čišćenje šume i skupljanje smeća, nema nikoga da pomogne. Riješit ću to sigurno u dogledno vrijeme", kazao je Pinjuh, premda do toga i nije trebalo doći da su smeće pokupili oni koji su ga i napravili.

Godinama su planinari i gljivari najčešći posjetitelji ovoga, davno najposjećenijeg izletišta koje je nažalost, posebice nakon Domovinskog rata palo u zaborav izletnika, nadležnih službi u Slavonskom Brodu, pa i Turističke zajednice koja ga je potpuno zaboravila unijeti na listu obilaska brodskih i okolnih destinacija. Najvjerojatniji razlog tome bio je potpuno zapušten najglasovitiji ljekoviti izvor Brodskog Posavlja i ponovo devastirana, a potom do temelja srušena kapelica, koju su brodski planinari, prije skoro dva desetljeća uz potrebne dozvole Gradske uprave i pravoslavne crkve, u desetak radnih akcija sazidali, potom očistili izvor i bazen, prokopali kanal… U niši kapelice ponovo je izložena ikona spomenute svetice i održano bogoslužje.

Za one koji žele saznati nešto više o tom mjestu, još poneka informacija. Svetište nosi ime pravoslavne svetice i čudotvorke Sv. Petke (Paraskeve) rođene u Epivatu (Trakiji) polovinom 10. stoljeća, a obilježava se 14. listopada (po starom) odnosno 8. kolovoza po novom kalendaru. O njezinim čudotvornim moćima najviše se zna u rumunjskom gradu Jašiju, a izlječenje bolesnih temelji se na vjerovanju. O najglasovitijem ljekovitom izvoru Brodskog Posavlja dugo se zna i doista dugi niz godina "na zavjet svetoj Petki dolazilo je mnoštvo ljudi iz udaljenih mjesta posebno iz Bosne, pa čak i iz Hercegovine, najviše pravoslavci, ali i katolici i muslimani", saznali smo od umirovljenog brodskog etnologa Zvonimira Toldija koji je istraživao i opisao izvore Brodskog Posavlja. Nad izvorom je (nekada bila, srušena i ponovo obnovljena) barokna kapelica zidana ciglom, orijentirana istok-zapad, visine oko tri metra. Ispred kapelice je kružni betonirani bazen promjera 4 metra. Voda sa izvora ispod kapele utiče u bazen, a iz njega u obližnji potok Pribudovac.

U "Brodskim novostima" lipnja 1929. godine, zapisano je kako na "visini od 260 metara nalazimo čist zrak, ugodnu šumu u kojoj ptice cvrkuću, a gorski izvor daje vodu koja je daleko na glasu" uspoređujući ljepotu pejzaža Pribudovca sa Zagrebačkom gorom, Winerwaldom i ljepotom Karpata. 

"Od svih ljekovitih izvora koje sam obišao, kult vode je na Svetoj Petki najizraženiji. Voda se pije, vodom se umivaju vjernici, nose je kući. Za vodu se tiska mnoštvo svijeta da se nerijetko i potuku. Mnogi ulaze u bazen i obilaze ga više puta. U bazen se baca novac, dijelovi odjeće, ručnici, maramice, smotuljci kose. Po svemu tome se gazi. Vjernici peru noge, a žene si visoko zapljuskuju vodom pod haljine", zapisao je, sada već davno, Toldi. Sveta Petka je postala glasovita po navodnom izlječenju nerotkinja, izlječenju od ženskih bolesti, padavice, dječjih bolesti. Mnogi su vjernici ulazili u bazen obilazeći ga više puta. Svetoj Petki se također zavjetuje i stoka, što se vidjelo nekad iz priloženih voštanih motiva u obliku životinja. Isto tako znali su seljaci iz okolnih sela i u toku godine dotjerati bolesnu stoku na svetu Petku i protjerati je kroz bazen ili potok.

Slično potvrđuju, posebice stariji, vjernici koji su svetište pohodili i prije sedam desetljeća. "Nije bilo lako ljudima pogotovo iz udaljenijih mjesta koji su pješačili kilometrima, što je trajalo danima, ali obavezno se išlo k Svetoj Petki kako bi se zavjetovali za zdravlje ukućana i stoke. Sjećam se kako nam je pedesetih godina ugibala stoka, najprije jedan mladi konj pa steona krava. Išao sam s mnogima svetištu, molio se, ubacivao novčiće u bazen kroz koji smo hodali, a te vode smo znali davati i stoki. Od tada je stoka manje ugibala", prisjetio se dida Marko R. iz Bebrine. Pozitivno iskustvo potvrdili su svojevremeno članovi obitelji iz Brodskog Vinogorja, čiji sin - od jedanaestoro djece, dugo nije prohodao pa ga je majka počela voditi na izvor Sv. Petke i donositi vodu kojom ga je prala i prohodao je sa sedam godina, što obitelj pripisuje čudotvornim moćima svetice. I puno je takvih primjera. 

Izvor su, osim za praznik Svete Petke, sve češće posjećivali tijekom cijele godine i ostali građani. U vrijeme Austrougarske vladavine, ljekoviti izvor i svetište upisano je na kartama budimpeštanske gruntovnice. U "Brodskim novostima" lipnja 1929. godine, zapisano je kako na "visini od 260 metara nalazimo čist zrak, ugodnu šumu u kojoj ptice cvrkuću, a gorski izvor daje vodu koja je daleko na glasu" uspoređujući ljepotu pejzaža Pribudovca sa Zagrebačkom gorom, Winerwaldom i ljepotom Karpata. 

Hoće li se nepresušni, neki smatraju čudotvorni, izvor očuvati ovisi o posjetiteljima Pribudovca, među kojima se uz dobronamjernike, nažalost uvijek nađe onih čiji je jedini cilj destrukcija i uništavanje, pa radilo se to i o stoljećima starom svetištu. Možemo samo konstatirati da im nedostaje kućnog kao i odgoja crkve, škole… no zasigurno bi za takve bila najučinkovitija debela novčana kazna.