NAKON oživjelih govora o čišćenju korita rijeke Save i novih priča o punoj plovnosti, u želji da podijeli stečeno iskustvo i znanje te progovori o problematici za koju smatra da je mnogi „guraju pod tepih“, redakciji PlusPortala obratio se mladi kapetan s europskim iskustvom - Petar Puškarić. Ima trideset godina, rodom je iz Slavonskog Šamca, iz tradicionalno lađarske obitelji. Za Savu je vezan odmalena i stoga smatra kako o rijeci i našem odnosu prema njoj može reći puno.

Govori nam kako je njegov djed Mato godinama bio skelar i prevozio je putnike sa slavonske na bosansku stranu. I svim generacijama koje su došle iza njega iza njega rijeka očito teče venama.

P.P.

- Istim putem nastavili su moj otac i stric koji danas, baš kao i ja, plove europskim rijekama. Već kao dijete bio sam zaljubljen u rijeku, Savu, brodove i čamce koji su plovili tada. S vremenom je ta ljubav rasla i odlučio sam nastaviti obiteljsku tradiciju, izvadio brodarsku knjižicu i krenuo lađarskim putem. - govori nam Petar.

Neko vrijeme radio je u Hrvatskoj na Dravi i Dunavu za tvrtku koja se bavi svim vrstama hidrotehničkih radova. No, zvali su ga novi izazovi i velike prilike. Danas radi za tvrtku Viking i plovi Europom na riječnom kruzeru, ali na svoju Slavoniju ne može zaboraviti.

- Sanjao sam o napredovanju te sam uz dosta truda nedavno položio i ispit za zapovjednika unutarnje plovidbe. Sve sam to stekao trudom, odricanjem i dobrom voljom, ali uvijek mi je nešto nedostajalo,... što svakim danom osjećam sve više. Gledajući plovne puteve u zemljama EU kojima prolazim, često razmišljam o Savi i njenom neiskorištenom potencijalu. U posljednje vrijeme svjedoci smo čestih najava kako će Sava ponovno postati plovna,kako će ponovno oživjeti transport roba i proširiti se turistički potencijal. Ideju Luke Brod i svega što se gradi srdačno pozdravljam, ali isto tako negodujem jer nije riješen glavni preduvjet za takvu investiciju, a to je plovni put. - govori nam Puškarić.

P.P.

- Prije nekih 15-ak godina regulativama EU i projektom Natura, naprasno je zaustavljeno šljunčarenje, prestale su se izdavati koncesije, brojne firme su se ugasile, a mnogi ljudi ostali bez posla. Nešto što je bilo tradicija i ponos, postalo je samo sjećanje. Brodovi su prodani ili izrezani, radnici otpušteni,... to su samo neke od posljedica zakona i regulativa. Posljedice tu nisu stale jer se rijeka tako godinama sve do danas zapostavila, utihnula i nažalost zaboravila. Stvarno stanje vidljivo je u ovim mjesecima kad svjedočimo suši koja je ukazala koliko su korita zatrpana i koji posao treba odraditi kako bi se donekle ispravila greška koja je po mom mišljenju rezultat naglo donesenih odluka.

S obzirom na iskustvo i brojne zemlje koje je obišao ploveći Europom, još mu je jasnije što Hrvatska propušta učiniti.

- Austrija daje pravi primjer kako stvoriti plovnost tijekom cijele godine. Izgradili su ustave ili prevodnice, očistili korito i sada od te rijeke žive i uživaju u svim blagodatima. Sveli su rijeku Dunav na vodostaj dostojan komercijalne plovidbe i sada rade samo lagana i ne tako složena održavanja samog korita i obala. Republika Slovačka regulaciju Dunava vrši tako da daje koncesije brodarskim tvrtkama i određeni iznos materijala koji eksploatiraju lijepo deponiraju na obalu, prodaju i pune državni proračun. Svima dobro - i državi i firmama koje se bave ovom vrstom posla. Dobro je i radniku jer zna da ako posao ide da dolazi i plaća. Zašto to ne možemo i mi? Možemo svakako, ali bojim se da smo se unazadili, što lošim nazorom o rijekama, a što neulaganjem u ljudstvo i sredstva. Kako su prestali poslovi, transport hrvatskim rijekama se smanjio, brodovi koji su ostali su zastarjeli, nije bilo ulaganja... a najgore od svega - prestao je ljudski interes za ovom djelatnošću. Preostali kadrovi su smanjeni, zaustavljeno je osposobljavanje i stvorena je velika razlika, nažalost, deficitna u pogledu brodarskih zvanja i osposobljenosti. Nedavno sam pročitao kako će u Slavonskom Brodu zaživjeti u Srednjoj školi smjer nautičar unutarnje plovidbe. Bio sam osobno presretan jer to je nešto sto nam stvarno treba, ali na moju žalost i mnogih drugih koje ovo zanima i to je srušeno ili stagnirano. Ništa novo u državi u kojoj živimo. - razočarano nam govori Puškarić.

Europa ih treba na stotine. Plaće su hrvatski san!

Brodska škola u rujnu upisuje prvih 20 nautičara unutarnje plovidbe

Nudi i konkretna rješenja.

- Hrvatska je članica Europske unije, EU fondovi su dostupni u mnogim sferama gospodarstva, ali nažalost puno toga očito nije prepoznato. Siguran sam dakako da u EU fondovima postoji jedan odjeljak koji se tiče unutarnje plovidbe. Država bi trebala sufinancirati obnovu ili kupovinu riječne flote, jer sadašnje stanje je poražavajuće za sve elaborate i planove kakvi se misle provoditi na rijeci Savi. Plovni bageri, tegljači, gurači platforme, bageri, vedričari i ostalo, sve se ovo može naći u razvijenim europskim zemljama koje svoju unutarnju plovidbu čuvaju i cijene kroz razvijen sustav upravljanja, održavanja i same novogradnje.

Ovaj mladi čovjek, pod imenom i prezimenom, poslao je hrabru i snažnu poruku - ne iz koristi, nego iskrene želje da njegov kraj ide naprijed te da ljudima u njemu bude bolje.

- Hrvatska, zemlja na važnom europskom plovnom pravcu posjeduje samo jedno brodogradilište i to ono u Sisku koje je, nažalost, zbog lošeg upravljanja potonulo i zaboravljeno. Velik potencijal danas predstavljaju brodogradilišta jer riječni transport u Europi raste, najjeftiniji je, grade se i popravljaju brodovi a mi kao zemlja EU zaostajemo zaista značajno. Brodogradilište, željezara i čuvena rafinerija - sve je to bilo ponos grada Siska, Savom su plovili tankeri, transport je bio važna grana djelatnosti. Sve je bilo živo. Gdje su ti dani? Kao da ih je neko sakrio. Nada umire posljednja pa i ove posljednje najave o konačnom uređenju Save kriju neku neizvjesnost i vjeru u bolje. A do tada mi koji volimo svoju rijeku i čuvamo običaje nastavit ćemo vjerovati da prosperitet i budućnost ovog kraja ipak čeka svjetlija budućnost. - poručio je Petar.