AP/SBplus
12
Prikaza
0
Komentara
POVODOM sezone svinjokolja i nadolazećih božićnih blagdana, razgovarali smo s dr. sc. Evom Pavić, dipl. ing., univ. spec., rukovoditeljicom Službe za prehranu i dijetetiku Kliničkog bolničkog centra Zagreb, koja je rođena u Sikirevcima, u kojima je živjela do 1990. godine, kada je diplomirala na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta „Josip Juraj Strossmayer” u Osijeku, smjer prehrambena tehnologija.
Dva desetljeća poslije završila je sveučilišnu specijalizaciju iz sigurnosti i kvalitete hrane na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 2020. godine je završila i Sveučilišni poslijediplomski doktorski studij nutricionizam na istom fakultetu.
Sezona je svinjokolja, običaja koji je utkan u identitet Slavonaca. Iako je zbog strogih regulativa EU sve ugroženiji, tradicionalna obrada i priprema mesa Slavonaca osigurava zalihu mesa iz vlastite proizvodnje za duže razdoblje. Koliko svinjokolje definiraju današnje prehrambene navike u Slavoniji?
Na drugom kraju Hrvatske, mediteranska klima omogućuje sasvim drugačiju prehranu, koja je uvrštena na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine kao Mediteranska prehrana na hrvatskom Jadranu, njegovoj obali, otocima i dijelu zaleđa. Imaju li razlike u prehrani značajan utjecaj na kvalitetu života i životni vijek između stanovnika Slavonije i, primjerice, Dalmacije kao jedne od mediteranskih subregija?
Kako komentirate da je prema rezultatima iz šest krugova istraživanja Europske inicijative za praćenje debljine u djece Svjetske zdravstvene organizacije prekomjerna tjelesna masa i debljina djece u dobi od 7 do 9 godina najviša upravo u mediteranskoj regiji, posebno kod dječaka? Zašto je baš ta dob relevantna?
Taj prividni paradoks pokazuje da mediteransko podneblje i mediteranski način prehrane nisu isto. Djeca mogu živjeti u sredini s bogatom prehrambenom tradicijom, a svakodnevno jesti malo povrća i mahunarki, često piti zaslađene napitke i provoditi mnogo vremena sjedeći. Moguća objašnjenja uključuju promjene obiteljskih navika, dostupnost i oglašavanje hrane visoke energetske vrijednosti, velike porcije, nedovoljno kretanja i sna. Samo istraživanje učestalosti debljine ne može utvrditi koliko je svaki od tih čimbenika pridonio razlikama među zemljama. Ni razlike između dječaka i djevojčica ne treba pripisivati jednom uzroku. Dob od osam godina odabrana je radi sustavnog praćenja djece u usporedivoj razvojnoj fazi. U Hrvatskoj se mjerenja provode u školama, što olakšava obuhvat djece i praćenje promjena kroz vrijeme. To nije jedina važna dob za prevenciju: prehrambene navike oblikuju se mnogo ranije, a važno ih je podržavati tijekom cijelog odrastanja. Iza tih postotaka su djeca kojoj trebaju podrška i zdravo okruženje. Prevencija treba uključivati obitelj, vrtiće i škole, lokalnu zajednicu i zdravstveni sustav, bez posramljivanja djece zbog izgleda ili tjelesne mase.
Ako promotrimo zajedno prekomjernu tjelesnu masu i debljinu, stanje je najpovoljnije u Gradu Zagrebu, a najnepovoljnije u Panonskoj Hrvatskoj u kojoj 43,0 % dječaka u dobi od 8,0 do 8,9 godina ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu.
Prema rezultatima istog istraživanja, u Hrvatskoj 48 % djece svakodnevno konzumira voće, 32,7 % ih svakodnevno konzumira povrće, dok ih oko 28 % učestalo (više od 3 dana u tjednu) konzumira zaslađena pića. Koje su posljedice na dugoročno zdravlje djece s takvim prehrambenim navikama?
Takve navike mogu narušiti kvalitetu prehrane upravo u razdoblju intenzivnog rasta i razvoja. Ako voće, povrće i druge nutritivno vrijedne namirnice redovito zamjenjuju slatkiši, grickalice i zaslađeni napitci, prehrana može osiguravati mnogo energije, a premalo vlakana i pojedinih vitamina i minerala. Zaslađeni napitci posebno su važni jer omogućuju brz unos velike količine šećera i energije. Njihova česta konzumacija pridonosi riziku od prekomjerne tjelesne mase i debljine, a šećeri povećavaju i rizik od zubnog karijesa. Voda zato treba biti osnovni napitak za žeđ, dok je cijelo voće bolji svakodnevni izbor od voćnog soka. Debljina u djetinjstvu povećava vjerojatnost debljine i kroničnih nezaraznih bolesti u odrasloj dobi, a može narušiti i sadašnju kvalitetu života djeteta. To je povećan rizik, a ne unaprijed određena sudbina; promjene navika i pravodobna podrška imaju smisla u svakoj dobi. Roditeljima bih savjetovala da voće i povrće učine dostupnim i redovitim dijelom obroka, da ih i sami jedu te da djecu uključe u kupnju i pripremu hrane. Prihvaćanje novih namirnica često zahtijeva više mirnih, nenametljivih ponuda. Važnu ulogu imaju i kvalitetni školski obroci te dostupna pitka voda.
Koje su Vaše opće prehrambene preporuke za Slavonce svih uzrasta pred nadolazeće božićne blagdane?
Na kraju se dotaknula živih sjećanja iz djetinjstva vezanih za rodne Sikirevce.
Sikirevcima se često vraćam jer ondje žive moji roditelji i sestra pa je moja povezanost s rodnim krajem i danas snažna. Slavonsku tradiciju i odnos prema hrani zato poznajem i iz vlastitoga obiteljskog iskustva. Sa sjetom se sjećam lijepog obiteljskog običaja pripremanja zajedničkih obroka od mahunarki i sezonskih namirnica, bez mesa, poneki dan u tjednu. Pripremali smo ih s bakom i strinom, koje su kuhale za obitelj. Mi djeca redovito smo se uključivali u rad u vrtu i pripremu namirnica za objed. Posebno pamtim kako smo s djedom pripremali kompote od jabuka i pečene jabuke s cimetom uz malo oraha, kojima smo se sladili tijekom zimskih večeri. Ili mirisa svježe kuhanog mlijeka i tople bijele kave koje bi mama pripremila prije nego smo se ujutro vraćali sa Zornica. Ne zaboravimo da se čarolija Božića krije u srcu ispunjenom radošću i trenutcima provedenim u veselju i miru s najmilijima.