1199
Prikaza
0
Komentara
POŽEGA - Vlasta Peći Marčetić (58) voditeljica je Službe nabave, obrade i zaštite knjižnične građe u Gradskoj knjižnici Požega. U knjižničarstvu radi već 28 godina s time da je jednu godinu odradila u školskoj knjižnici Gimnazije Požega, a ostalih 27 u Gradskoj knjižnici Požega.
- Rekla bih da je moj hobi, odnosno opsjednutost čitanjem prerasla u ovu struku. Sa svojih sedam godina sam naučila čitati i od tada, u prosjeku, pročitam dvije, tri knjige tjedno. Sve me je upućivalo na to da se bavim knjižničarstvom. Osim toga, studirala sam indologiju i filozofiju, s time da tada nije bilo baš puno mogućnosti za pronaći posao te sam na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na 3. i 4. godini upisala i knjižničarstvo kao dodatni studij. Na neki način meni je to bio putokaz prema mojoj budućoj djelatnosti. - za SBplus kazala je voditeljica Peći Marčetić.
Rad u školskoj i gradskoj knjižnici itekako se razlikuje, a po čemu točno objasnila nam je dugogodišnja knjižničarka.
- U školskoj knjižnici usluge sam pružala tijekom školskih odmora, nabava knjiga išla je preko računovodstva. Na neki način ništa nismo kontrolirali, a u pitanju je i bio stari fond - nepročišćen, puno knjiga je nestajalo. Nismo imali uvida u taj fond. Bile su tu dodatne aktivnosti kao što je novinarska grupa. U Gradsku knjižnicu sam prešla 1994. godine zato što se trebala informatizirati. Do tada nije bilo računala i interneta, a 1994. godine ja sam počela izrađivati računalni (online) katalog. Nakon 1997. godine počeli smo s računalnom posudbom. - pojašnjava.
Otkrila nam je što 'krije' knjižničarski posao te kakav knjižničar treba biti.
- Knjižničarstvo uslužna i posrednička djelatnost koja zadovoljava društvene potrebe za obrazovanjem, čuvanjem, prije svega pisane baštine, danas i drugih medija, pohranjivanje web mjesta i online izvora. Također, to je komunikacija s društvenom zajednicom davanje na upotrebu izvore informacija te podučavanjem i organiziranjem različitih programa, što mi danas u knjižnici i radimo. Ono što je meni drago i što knjižničarstvo dovodi do umjetničkog svijeta je zadovoljavanje potreba čitatelja, primjerice odlazak u druge svjetove. Sam knjižničar imao je dugačak razvoj tokom povijesti, od prepisivača do tiskarstva. Nakon tiskarske revolucije, došla je tehnološka gdje se knjižničar morao snaći, korisnici također. - govori nam.
Što se tiče samih korisnika knjižničarskih usluga, u odnosu na današnje vrijeme, postali su samostalniji.
- Prije primjene računala i interneta korisnici su bili nesamostalni, svaki upit je bio osoban - traženjem autora, naslova, teme te vrlo rijetko telefonom. Kataložni zapisi su bili na listićima pa smo najprije pretraživali, autora, naslov i temu, a onda smo donosili knjige iz raznih spremišta. Danas je to drugačije. Oni imaju mogućnost doći i potražiti sve sami, kao i samostalno posuditi knjigu. - dodaje.
Današnja tehnologija omogućila je potpuno drugačije oglašavanje, od redovnih informacija do oglašavanja programa knjižnica na mrežnim stranicama.
- Prije smo oglašavali plakatima i tiskanim obavijestima koje smo dijelili unutar i izvan knjižnice, putem klasičnih medija, dnevnog tiska, radija i slično. Knjižnica ne može bez knjižničara. Rekla bih da su oni ključni dio interaktivnosti s korisnicima. - zaključila je knjižničarka s 28-godišnjim iskustvom rada u knjižničarstvu.