'Ono što je meni drago i što knjižničarstvo dovodi do umjetničkog svijeta je zadovoljavanje potreba čitatelja, primjerice odlazak u druge svjetove.'
POŽEGA - Vlasta Peći Marčetić (58) voditeljica
je Službe nabave, obrade i zaštite knjižnične građe u Gradskoj knjižnici
Požega. U knjižničarstvu radi već 28 godina s time da je jednu godinu odradila u
školskoj knjižnici Gimnazije Požega, a ostalih 27 u Gradskoj knjižnici Požega.
- Rekla bih da je moj hobi, odnosno opsjednutost čitanjem
prerasla u ovu struku. Sa svojih sedam godina sam naučila čitati i od tada, u
prosjeku, pročitam dvije, tri knjige tjedno. Sve me je upućivalo na to da se
bavim knjižničarstvom. Osim toga, studirala sam indologiju i filozofiju, s time da tada nije bilo baš puno mogućnosti za pronaći posao te sam na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu na 3. i 4. godini upisala i knjižničarstvo kao dodatni
studij. Na neki način meni je to bio putokaz prema mojoj budućoj djelatnosti. -
za SBplus kazala je voditeljica Peći Marčetić.
Rad u školskoj i gradskoj knjižnici itekako se razlikuje, a
po čemu točno objasnila nam je dugogodišnja knjižničarka.
- U školskoj knjižnici usluge sam pružala tijekom školskih
odmora, nabava knjiga išla je preko računovodstva. Na neki način ništa nismo kontrolirali,
a u pitanju je i bio stari fond - nepročišćen, puno knjiga je nestajalo. Nismo
imali uvida u taj fond. Bile su tu dodatne aktivnosti kao što je novinarska
grupa. U Gradsku knjižnicu sam prešla 1994. godine zato što se trebala informatizirati.
Do tada nije bilo računala i interneta, a 1994. godine ja sam počela izrađivati
računalni (online) katalog. Nakon 1997. godine počeli smo s računalnom
posudbom. - pojašnjava.
Otkrila nam je što 'krije' knjižničarski posao te kakav knjižničar treba biti.
- Knjižničarstvo uslužna i posrednička djelatnost koja
zadovoljava društvene potrebe za obrazovanjem, čuvanjem, prije svega pisane baštine,
danas i drugih medija, pohranjivanje web mjesta i online izvora. Također, to je
komunikacija s društvenom zajednicom davanje na upotrebu izvore informacija te podučavanjem
i organiziranjem različitih programa, što mi danas u knjižnici i radimo. Ono
što je meni drago i što knjižničarstvo dovodi do umjetničkog svijeta je zadovoljavanje
potreba čitatelja, primjerice odlazak u druge svjetove. Sam knjižničar imao je
dugačak razvoj tokom povijesti, od prepisivača do tiskarstva. Nakon tiskarske
revolucije, došla je tehnološka gdje se knjižničar morao snaći, korisnici
također. - govori nam.
Što se tiče samih korisnika knjižničarskih usluga, u odnosu
na današnje vrijeme, postali su samostalniji.
- Prije primjene računala i interneta korisnici su bili nesamostalni,
svaki upit je bio osoban - traženjem autora, naslova, teme te vrlo rijetko
telefonom. Kataložni zapisi su bili na listićima pa smo najprije pretraživali,
autora, naslov i temu, a onda smo donosili knjige iz raznih spremišta. Danas je
to drugačije. Oni imaju mogućnost doći i potražiti sve sami, kao i samostalno
posuditi knjigu. - dodaje.
Današnja tehnologija omogućila je potpuno drugačije
oglašavanje, od redovnih informacija do oglašavanja programa knjižnica na
mrežnim stranicama.
- Prije smo oglašavali plakatima i tiskanim obavijestima
koje smo dijelili unutar i izvan knjižnice, putem klasičnih medija, dnevnog
tiska, radija i slično. Knjižnica ne može bez knjižničara. Rekla bih da su oni ključni dio interaktivnosti s korisnicima. -
zaključila je knjižničarka s 28-godišnjim iskustvom rada u knjižničarstvu.