POŽEGA - Poznato je kako se Hrvatska 'bori' za opstanak mladih koji 'bježe' odavde glavom bezobzira. Posla, smatraju, za njih nema pa se nadaju boljem životu u nekoj stranoj Zemlji, a najčešće je riječ o Njemačko, Austriji ili, pak Irskoj.

Kod 45-godišnje Anne Delić to nije slučaj, prije 17 godina došla je u Hrvatsku iz Rusije, kako nam je i sama kazala, ovdje se vidi više nego tamo. U Rusiji je završila pravo, i vrlo brzo se zaposlila no shvatila je da to ipak nije njezin 'poziv'. Zatim je otišla u Irsku kako bi naučila jezik i nastavila se školovati.

Zbog supruga Nevena, kojeg je upoznala u Irskoj tijekom studija zavoljela je Hrvatsku u koju se i preselila. U početku su živjeli u Osijeku jer joj je suprug od tamo, a zatim su odlučili kupiti kuću u malom, ali vedrom selu Duboka gdje žive s dvoje malodobne djece, Viktorijom i Leonom.

- Kupili smo imanje sa zemljom oko kuće. Kada smo došli tu sve je bilo zaraslo i dugo smo razmišljali kako bismo to mogli riješiti jer bi bilo previše za kositi pola hektra, pa su nas savjetovali da uzmemo koze koje su dobri 'čistaći'. S vremenom smo proširili zemlju, suprug radi u Njemačkoj unazad pet godina, tada sam odlučila baviti se lješnjacima.

Kupili smo stado od devet koza i malo po malo zavoljela sam te životinje i super mi je s njima, razumijem i dosta sam naučila o njima. Mogu reći da je to sada moja ljubav. Dobro mi dođu i za gnojenje lješnjaka, a do toga s lješnjacima sam došla prije pet godina kada sam vidjela da je to dobar posao, posebno jer je riječ o ekološkom lješnjaku. - za SBplus kazala je Anna Delić.

Ovdje joj se sviđa drugačiji mentalitet ljudi, njihova otvorenost i 'glasnoća' te sama kultura, dok u Rusiji te otvorenosti nema, ljudi su slabi s povjerenjem i teško se 'otvaraju' nekome.

- Ovdje ljudi ostavljaju otključana vrata, bilo od automobila ili kuće, u Rusiji ako bi netko ostavio nešto otključano to bih odmah bilo i ukrano. Tako je bilo prije, sada više i nije toliko, a i ovdje je to rijetka situacija, no ostalo mi je to 'u glavi' i nikada ne ostavljam ništa otključano. - dodala je Anna.

S roditeljima i prijateljima komunicira stalno, zbog cijele situacije s koronavirusom prošle godine ih nije mogla posjetiti s obitelji, ali se nada kako će ove godine to moći izvesti.

- Svake godine do evo prošle, smo mi išli u Rusiju ili bi oni došli ovdje. Vikici se više sviđa Rusija jer je tamo u gradu, ona je više 'gradsko' dijete, dok Leon voli selo i prirodu. Njih sam učila ruski jezik, razumiju sve kada pričamo s mojima, samo im u početku treba malo dok nadođu. Ja s hrvatskim nisam imala problema postepeno sam slušala i pamtila riječi koje ljudi govore, tako sam ga i naučila. - kazala je Anna.

Ima registriran OPG i na osnovi toga može dobiti sredstva iz EU fondova da se bavim seoskim turizmom, o čemu i razmišlja. U jedno je Anna ipak sigurna, iz ovog sela ne želi otići jer ovdje ima sve što može poželjeti, a kako i sama kaže ovdje je postala 'domaća'.