OKUČANI - U Okučanima, malom i ratom teško pogođenom kraju na zapadu Brodsko-posavske županije, klinci proteklih 14 godina vježbaju nanbudo, relativno novu borilačku vještinu japanskog podrijetla, s kojom su na natjecanjima posljednje tri godine osvojili već preko sto medalja, piše Glas Slavonije.

Tridesetak djece školskog uzrasta, umjesto uobičajenog nogometa, trenira za većinu neobičan sport, s kojim postižu odlične rezultate.

Neočekivana je to promocija za malu i uglavnom ruralnu sredinu, nanbudo vještinom koja vuče korijene iz mnogih borilačkih vještina poput aikida, karatea, juda..., a kojom ih je 'zarazio' dugogodišnji nanbudaš Zlatko Redžić, koji se - kaže - spletom okolnosti prije četvrt stoljeća počeo baviti ovom tehnikom u Mariji Bistrici. Odatle je prema Okučanima i krenula ova lijepa priča, pa već tridesetak djece školskog uzrasta umjesto uobičajenog nogometa, trenira za većinu neobičan sport s kojim postižu odlične rezultate.

Tri godine ovu drevnu vještinu trenira i desetogodišnji Julio Jurković, prepoznavajući prednosti sporta koji ga upoznaje s tehnikama obrane, ali i nečega još vrjednijeg.

- Trenirajući nanbudo, čini mi se kako više poštujem druge - kaže dječak, koji s ostalima širi kulturu nenasilja i tolerancije. A to je i smisao drevne japanske vještine koja ih uči poštovanju protivnika. Potvrđuju to i nositelji najvećeg broja (čak po 50-ak) medalja okučanskog Nanbudo kluba Slavonija, 14-godišnjaci Gabrijela Redžić i Josip Crnković.

- Svi se međusobno poštujemo i doživljavamo kao velika obitelj. U natjecanju nema nasilja, uvijek pazimo da nema ozljeda... - pričaju oni. Zadovoljna je i Josipova majka Ljiljana jer je njezin tinejdžer discipliniran i „naučio je puno toga". A da naglasak i nije na natjecanju uči ih Zlatko, jedan od rijetkih nositelj crnog pojasa šesti dan (Chihan).

- Prvenstvena je zadaća da kroz ovu vještinu spoznaju važnost poštovanja partnera, steknu pozitivan stav prema sebi jer samo tako mogu i prema drugima, cilje je da jačaju duh i tijelo - kaže ovaj sportski entuzijast kojega dugogodišnji volonterski rad još nije umorio. Bilo je teško, priznaje, jer kao apolitična osoba nije imao ničiju podršku.

Šestu godinu za redom Okučani su bili domaćin Međunarodnog nanbudo seminara.

- Lokalna zajednica i roditelji - svi su bili skeptični, to je provincija, ovdje je sve apatično. Prvotnih 70-ak zainteresiranih klinaca prepolovio se zbog nedostatka adekvatnog prostora za vježbanje. Ali ja sam jako uporan čovjek i odlučio sam da neću odustati, upravo zbog toga što su klinci pokazali tako veliko zanimanje. Kada su krenule prve medalje, stvari su se pokrenule nabolje i sada već neko vrijeme imamo potporu Općine i Županije. Nabavili smo strunjače bez kojih trening ne bi bio moguć i dokazali da se i u malom klubu, uz jako puno truda, mogu postići veliki rezultati - kaže predsjednik okučanskog kluba, domaćina Međunarodnog nanbudo seminara održanog protekli vikend, šesti put, u Okučanima.

Bila je to prilika i za razmjenu iskustava s nanbudokama iz Svjetske nanbudo federacije te demonstraciju ljepote i raznovrsnosti ove vještine koja je zanimljiva i po tome što se stalno razvija.

- To je borilačka vještina koja se bavi mirnim nenasilnim rješavanjem konflikata, koja koncept mentalnog razvoja razvoja djeteta stavlja ispred vrhunskih rezultata. To znači kako se u borilačkoj vještini važno dokazati samome sebi, važno je na svakome treningu prijeći granicu - smatra Leo Rafolt, šef Obrazovnog odbora u Svjetskoj nanbudo federaciji.

A prešli su je i okučanski klinci koji uz pomoć Zlatka Redžića i nanbuda šire toleranciju, međusobno uvažavanje prema partneru i ljubav prema Okučanima, mjestu življenja koje na natjecanjima i osvojenim medaljama promiču na najbolji način.