DONJI ANDRIJEVCI - Nedavno, pisali smo o oskranvljenju spomenika antifašistima i domoljubima u Varošu, Vinogorju i Podvinju. Kako Donji Andrijevci ne bi bili upamćeni kao napredna urbana sredina tek za vrijeme socijalizma, pobrinuli su se njihovi profašistički vandali kopirajući brodske. Oskrnavili su jedno od najsvetijih mjesta u Donjim Andrijevcima - spomen obilježje stratišta devet mještana iz te općine, od kojih je najmlađi imao tek 16 godina.

Na ovom mjestu, 29. X. 1943., njemački okupator, kao taoce, strijeljao je: Bošnjaković Jozu rođ. 1897.; Tomljenović Jozu rođ. 1902.; Tomljenović Jakoba rođ.1881.; Holik Miška rođ. 1881.; Ilijašić Andriju rođ. 1880.; Dasović Josu rođ. 1927.; Bitunjac Matu rođ. 1908.; Petrović Lovru rođ. 1881.; Plavac Antu rođ. 1910.
U znak sjećanja, spomenik podiže narod Donjih Andrijevaca povodom 20. godišnjice njihove smrti.
Donji Andrijevci, 29. X. 1963.

Sadržaj je to mramorne ploče učvršćene na jednostavnom kamenom zidu i čini spomen obilježje koje mještane Donjih Andrijevaca i putnike namjernike podsjeća kako je, na tom mjestu, u to vrijeme, počinjen zločin nad nevinim ljudima. Mjesto je to koje podsjeća na činjenicu da je u nekom vremenu, i na ovim prostorima, vladalo nečovještvo.

Kanta crvene boje - prije 15 dana izlivena na tu spomen ploču - još uvijek mještanima Donjih Andrijevaca i putnicima namjernicima šalje poruku kako su na ove prostore vratili se neljudi koji imaju namjeru isto ono - fašističko - nečovještvo opet oživjeti.   

Politiku i/ili ideologiju genocidne kvislinške tvorevine tzv. NDH, ili čisto nečovještvo sasvim je svejedno. Jer, kad sljedbenici ustašizma oskrnavljuju spomenik podignut u spomen na njihovu nevinu etničku 'braću' - Hrvate - onda taj čin nije samo posljedica nečiste ideologije, nego i prljavog nečovještva.

Dakle, ne kao borce ('sudjelujući faktor') nego kao civile ('nesudjelujući faktor') okupator Jugoslavije i u njoj Banovine Hrvatske, 'kao taoce', za odmazdu, strijeljao je devet civila.

• Bošnjaković (otac Fabijan) Josip, rođen 1897. u Starom Topolju, ratar, Hrvat;
• Bitunjac (otac Miško) Mato, rođen 1908. u Sinju, živio u Starom Topolju, ratar, Hrvat;
• Dasović (otac Jure) Josip, rođen 1927. u Udbini, živio u Donjim Andrijevcima, radnik, Hrvat;
• Holik (otac Đuro) Miško, rođen 1878. u Vukovaru, ratar, Hrvat;
• Ilijašić (otac Pero) Andrija, rođen 1889. u Starom Topolju, ratar, Hrvat;
• Plavac (otac Filip) Ante, rođen 1912. u Sinju, ratar, Hrvat;
• Tomljenović (otac Jakob) Josip, rođen 1902. u Lovincu (Gračac), živio u Starom Topolju, kovač, Hrvat;
• Tomljenović (otac Petar) Jakob, rođen 1876. u Lovincu (Gračac), živio u Starom Toplju, ratar, Hrvat;
• Petrović (otac Adam) Lovro, rođen 1891. u Tomici, ratar, Hrvat.

Ne neka budala, seoski đilkoš, klošar, pijanac... nego politička bagra - sljedbenici mračnjaka koji otvoreno propovijedaju ustašizam i slične ideologije zla - intenziviraju svoju ambiciju ponovnog ovladavanja ovim prostorima i zajednicama. S jedne strane energično se protive skidanju ploče koja simbolizira fašizam / ustašizam (Mile Budak), a s druge strane, ploče koje podsjećaju na (i Budakove) zločine, oskrnavljuju crvenom bojom od Varoša preko Vinogorja i Podvinja do Donjih Andrijevaca.

Za razliku od ostatka svijeta - gdje aveti prošlosti također, povremeno, artikuliraju svoje nečovještvo - u nas je previše odgovornih samo(upravnih) subjekata koji svojim nečinjenjem toleriraju i/ili potiču zlo. Nakon blagog zatišja između kraja rata i ulaska u Europu, ustašisti su opet glasni i agresivni. Neki su otišli toliko daleko da svoju stranačku vojsku žele postrojiti na glavnom trgu hrvatske metropole. Neznajući kako time, ustvari, kompromitiraju suptilnije, učinkovitije i bolje organizirane kolege.  

Budući da aktualna andrijevačka vlast, dva tjedna, ništa ne čini kako bi skinula pljuvačku s lica nevinih ljudi, pored svoje opće nesposobnosti, manifestirala je i sklonost toleriranju mračnjaštva iz hrvatske prošlosti. Zbog toga, već sad, treba početi koristiti sve demokraciji primjerene metode kako bi što kraće trajala.