U vremenu kada se mladi suočavaju s mnoštvom mogućnosti i traže vlastite puteve, Požežanka Ivana Bošković izabrala je put samostanskog života, ostavljajući iza sebe svjetovna iskušenja.
POŽEGA - Na blagdan Blažene Djevice Marije od Anđela, u petak 2. kolovoza, Ivana Bošković, župljanka župe Sv. Terezije Avilske u Požegi, odlučila je slijediti put posvećenog života ulaskom u samostan sestara Klarisa. Ovaj svečani događaj, obilježen euharistijskim
slavljem u samostanskoj crkvi, predvodio je
Mario Večerić, upravitelj Župe sv. Terezije Avilske. Uz Ivanu su u ovom važnom trenutku bili prisutni članovi njene obitelji, rodbina, mladi iz katedralne župe i drugi vjernici.
U svom obraćanju okupljenima, Večerić je istaknuo značaj Ivanine odluke kao svjedočanstva predanosti i ljubavi prema Bogu. Osvrnuo se na izazove koje nosi redovnički život te potaknuo vjernike da molitvom podrže Ivanu u njenom novom životnom pozivu.
Karlo Topalović, pastoralni suradnik iz Župe sv. Ivana Krstitelja u Špišić Bukovici, održao je prigodnu homiliju u kojoj je povezao blagdan Gospe od Anđela s povijesnim i duhovnim značajem. Govoreći o primjeru sv. Franje Asiškog, naglasio je važnost unutarnje promjene i posvećenosti, uspoređujući to s odlukom sv. Klare da se posveti Bogu.
Homoilija
„Mladić Franjo, u ni po čemu običnom susretu, sluša riječi: 'Obnovi moju Crkvu'. Smeten tim riječima, nakon što je dobro razmislio, baš na današnji dan, 2. kolovoza, taj mladić je odlučio radikalno promijeniti svoj život ili kako bismo rekli, obratio se. On je također ostavio svoj ime, svoj život, doslovno je i odjeću sa sebe svukao, da bi postao sav Božji jer je shvatio da ga Bog treba i da je Bog s njim“, kazao je Topalović te se osvrnuo i na život sv. Klare ističući da je i ona „jednako smetena poticajima koje je u srcu od Boga osjetila, odlučila poput Marije i Franje reći Bogu da, evo službenice gospodnje. U noći Cvjetnice, 18. ožujka 1211. godine ostavila je kuću, grad i rodbinu i otišla u Svetu Mariju Porciunkulsku. Ondje su je čekala braća s upaljenim bakljama da joj pokažu put, te zajedno s njome ušli u crkvu. Tu je Klara odložila u ruke braće svoju kosu i ostavila svjetovni nakit. I u ruke Franje položila je svoje zavjete Gospodinu.“, zaključio je u homiliji Topalović te se na kraju osvrnuo i na ulazak Ivane Bošković u samostan sv. Klare: „Danas svjedočimo kako je isti Bog progovorio u srcu jedne djevojke, i nju itekako smeo, ali je nasljedujući ove svete velikane koje smo spomenuli i ona dobro razmislila i konačno odlučila reći i svoj 'da' Bogu. Ivana, ostavila si sada sebe, da bi se pronašla u Bogu. Velik i težak korak si učinila, i dobro znaš da će biti još teških, zahtjevnih i nerazumljivih trenutaka i situacija u životu. Imala ih je i Gospa i Franjo i Klara i toliki drugi. Ali, čuvali su u srcu taj posebni susret gdje im je Bog rekao: 'Trebam te za nešto posebno', vjerovali su da je Bog s njima, da se njegova milost trudi oko njih i ustrajali su. A Bog se po njima proslavio i učinio velika djela!“, poručio je Topalović.
Istaknuo je kako su ovakvi duhovni odabiri rijetki u suvremenom društvu, ali i dalje imaju snažan utjecaj na zajednicu i pojedinca.
Nakon misnog slavlja, obavljen je obred ulaska u samostan. Ivana je, slijedeći stari obred, tri puta pokucala na vrata samostana, gdje su je dočekale sestre klarise.
