SLAVONSKI BROD - Na Županijskom sudu u Slavonskom Brodu, optužba i obrana danas su održale završne riječi u postupku u kojem Državno odvjetništvo supružnike Karamazan tereti za ubojstvo Zorice Fadljević.

Predsjednica sudskog vijeća Županijskog suda u Slavonskom Brodu Mirjana Madunić, objavu presude Slavici i Miji Karamazanu zakazala je za četvrtak, 7. listopada u 13 sati.

Tomu je prethodilo ispitivanje nekolicine svjedoka koji su potvrdili kako je sredinom studenog Mijo klao svinju za vlastite potrebe, a nešto ranije i piliće. Njihovo ispitivanje predložila je obrana, želeći pokazati kako nije isključeno da je krv, pronađena u automobilu, na dvorištu te u kući Karamazana, životinjskog porijekla. Naime, ranije tijekom suđenja istaknuto je kako sredstvo za detekciju krvi može pokazati pozitivan nalaz, odnosno, reagirati s krvlju životinje.

Dok je Slavica Karamazan odbila dati svoju obranu te odgovarati na pitanja, Mijo Karamazan pristao je reći što se dogodilo kobnog 18. studenog 2019. godine.

- Tog dana supruga Slavica i ja došli smo u Slavonski Brod. Prije toga je Slavica nazvala Zoricu i pitala je što želi, a ova joj je rekla da dođemo. Sastali smo se ispred DM-a u Strossmayerovoj ulici. Prelazeći preko ceste, Zorica je počela vikati, psovati mi majku i nasrnula je na mene, nakon čega sam je odgurnuo na šljunak parkirnog prostora. Ona se ustala i opet krenula na mene. Ponovno sam je uhvatio za ruke i odgurnuo, a ona se dočekala na ruke ponovno nasrnuvši prema meni sa željom da me udari. Uspio sam izbjeći udarac, ali sam je gurnuo i ona je pala. U tom trenutku zazvonio joj je mobitel i dok je ona prtljala po torbi, supruga i ja smo sjeli u automobil i otišli - iznio je Mijo svoju obranu, očitujući se i na tragove krvi koji su pronađeni u automobilu i u kući. Istaknuo je kako se kod klanja životinja čovjek ušprica krvlju, a obično se sve čisti kada kompletan posao bude gotov, što znači da uprljan krvlju, po potrebi, sjedne i u vozilo. Kako je kazao da neće odgovarati na upite, predsjednica sudskog vijeća završila je dokazni postupak te su obje strane pristupile čitanju završnih riječi.

Županijska državna odvjetnica Mirela Šmital iznijela je kompletnu satnicu događaja tog 18. studenog 2019. temeljenu na snimkama nadzornih kamera objekata u ulicama kojima su se kretali Karamazani i Zorica Fadljević. Rekonstruirajući taj dan istaknula je kako je Zorica Fadljević posljednji put viđena u 17.34, kada je nadzornom kamerom trgovine u Strossmayerovoj ulici zabilježen njezin odlazak s Karamazanima u neosvijetljeni dio parkirališta.

- Nakon toga Zorici Fadljević se gubi svaki trag. S obzirom na to da opsežna kriminalistička obrada i potraga za njezinim tijelom nisu dale ciljane i željene rezultate, dokazivanje činjenica temelji se na izvedenim dokazima koji čine zatvoreni krug, a iz kojeg proizilazi kako je Zorica Fadljević usmrćena od strane drugookrivljenog Mije Karamazana, uz aktivnu pomoć prvookrivljene Slavice Karamazan. Nakon usmrćenja, njezino su tijelo pažljivo i smišljeno sakrili na način koji je osigurao da se u dogledno vrijeme, a možda i nikada, neće otkriti - navela je Mirela Šmital, predloživši sudu da supružnike Karamazan proglasi krivima i izrekne im stroge zatvorske kazne. 

Obrana je, pak, mišljenja kako optužba u dokaznom postupku nije nedvojbeno dokazala sve ono što na teret stavlja Slavici i Miji Karamazanu. Prije svega, do danas nije pronađeno tijelo Zorice Fadljević, a nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu odbijen je zahtjev Drage Fadljevića da se kao datum Zoričine smrti proglasi 18. studeni 2019. godine. To su dvije glavne stvari koje idu u prilog obrani, a koja tvrdi kako nema dokaza temeljem kojih bi se supružnici mogli osuditi za ubojstvo.

- Teza optužbe je da je prvookrivljena učinila nešto za što nemaju dokaza i to na neutvrđenom mjestu i na nepoznat način. Optužba svoju tezu temelji i na činjenici da je na tenisici Mije Karamazana pronađena kapljica krvi za koju je DNA analizom utvrđeno da pripada Zorici Fadljević. No, nije utvrđeno radi li se o količini krvi koja bi za posljedicu mogla imati smrt. Oslanjaju se i na iskaze koje je prvookrivljena dala u teškom zdravstvenom stanju nakon pokušaja samoubojstva, a što je navela liječnica, koja prije svjedočenja nije upozorena kako nije dužna govoriti o onome što je čula u vrijeme službe. Ostaje otvoreno i pitanje koliko je u tim trenutcima i u okolnosti da ste pod pritiskom javnosti i prvi put u zatvoru, moguće reći nešto smisleno i istinito. Obrana prvookrivljene smatra kako nije dokazano da je ona počinila kazneno djelo za koje ju se tereti i to zbog nepostojanja tijela mrtve osobe, tragova krvi koji bi ukazivali na usmrćenje te da je niz nepoznanica koje optužba samo nagađa - u završnoj riječi kazao je odvjetnik Krešimir Kmet tražeći za Slavicu Karamazan oslobađajuću presudu zbog nedostatka dokaza.

Oslobađajuću presudu za svog branjenika zatražio je i odvjetnik drugookrivljenog, Zoran Mataić koji se također dotakao kapljice krvi kao nedovoljnog dokaza za počinjenje ubojstva kao i nepostojanja tijela kao glavnog dokaza.

- Mi u ovom trenutku znamo da je nestala, ali nema dokaza da se nekomu sudi za ubojstvo. Optužba nije jasno razgraničila ni tko je što radio, odnosno, po kojem su kriteriju odlučili da je netko od njih ubio, a drugi pomagao u ubojstvu. Jedino objektivno je utvrđena kapljica krvi koja može biti posljedica i kapilarnog krvarenja. Uz to, optužba navodi kako je riječ o brižnoj majci i obitelji u kojoj su vladali idilični odnosi - što nije istina. To je vidljivo u presudama Prekršajnog suda o nasilju u obitelji, a koje je obrana iznijela tijekom dokaznog postupka - kazao je odvjetnik Zoran Mataić, dodajući kako je nedvojbeno da su se Karamazani i Zorica poznavali te da su se susreli kobnog dana. 

- Zaključno, ne postoji dovoljno visok stupanj izvjesnosti da bi Mijo Karamazan, a niti Slavica Karamazan, počinili djelo za koje ih terete, a način na koji bi to počinili i dalje ostaje nejasan pa obrana i ne zna kako bi se u tom pravcu očitovala. Samo možemo navesti kako je optužnica neodređena i nejasna te stoga predlažemo donošenje oslobađajuće presude - zaključio je Mataić u završnoj riječi.